U Grahovu sve više albanskih snajki - Volim Podgoricu

U Grahovu sve više albanskih snajki

NAJČUVENIJI Grahovljak Gavrilo Princip pao je, čini se, u zaborav u svom rodnom kraju i u godini jubileja atentata na austro-ugarskog prestolonaslednika Franca Ferdinanda. U Grahovu je mnogo aktuelnija tema nagovještaj dolaska većeg broja Albanki – budućih udavača za lokalne neženje.

U ovoj varošici na krajnjem zapadu BiH pukla je vest da će se uskoro Željko Marinčić iz sela Grkovci oženiti mladom Albankom.

– Ovo je moj treći odlazak u Tiranu i Skadar – govori Marinčić, sa kojim smo razgovarali telefonom dok se vozio prema albanskoj granici. – Zašao sam u 43. godinu i odlučio sam da formiram porodicu. Odustao sam od traženja izabranice putem oglasa i preko raznih agencija, već sam odlučio da to uradim sam i na licu mjesta. Poznato je da su Albanke privržene porodici, patrijarhalnog su vaspitanja i veoma vrijedne u kući i poljoprivredi. Malo je naših žena koje bi se odlučile na seoski život i rad na polju. Čvrst sam u namjeri da prekinem sa mladalačkim bekrijanjem jer sam zagazio petu deceniju.

Roditelji buduće mlade su već bili u Grahovu i Grkovcima, a sada je Željko svoje “seniore” poveo na zaključivanje predbračne faze, odnosno vjeridbe.

Da će doći do prave najezde Albanki u Bosansko Grahovo objavio je i lokalni mostarski list. Navodno, da u ovoj opštini ima više od 150 kandidata za ženidbu sa mladenkama iz Albanije.

– Ma nema govora! – kaže nam sekretarica Uroša Makića, načelnika opštine Bosansko Grahovo. – Mi u Grahovu nemamo ni približno toliko potencijalnih ženika. Riječ je o pojedinačnim slučajevima i mi se budućim svadabama možemo samo radovati.

Bosansko Grahovo je opustošeno ratom i agresijom Hrvatske vojske u akciji Oluja. Skoro sve stanovništvo pobjeglo je u velikom egzodusu u avgustu 1995. godine, a oko tri hiljade ljudi vratilo se po završetku rata. Privatizacija je uticala da se ugase skoro sva proizvodna preduzeće kojih je u Grahovu bilo mnogo pijre rata. Povratnici su živjeli uglavnom na selu i bavili se poljoprivredom. Tako je i sada.

– Najteže je bilo mladićima koji su prispjeli za ženidbu, jer malo se koja djevojka odlučivala na prilično surove uslove života na selu – kaže nam Duško Kuprešanin, predsednik Opštinskog veća Bosanskog Grahova.

– Uspostavili smo vezu sa Udruženjem “Slava Raškaj” iz Srbije, jer su oni prvi krenuli u potragu za djevojkama iz Albanije, koje su voljne da dođu na selo, žive, rade i stvaraju porodicu. Tako je postupio i naš Željko Marinčić. Opštinsko vijeće podržava taj potez, jer ćemo tako spasiti negativan natalitet i selo od potpunog odumiranja.

 Grof i dalje strpljivo čeka izabranicu

JEDAN od najdugovočenijih grahovskih neženja je Uroš Đurić zvani Grof, iz Obljaja. Ušao je u 60. godinu života, ali nije sklon eventualnom “uvozu” mlade.

– Jesam stalni kandidat za ženidbu, ali ne po svaku cijenu i protivnik sam uvoznih mladenki – kaže Uroš Đurić Grof, koji je skoro cio radni vijek proveo radeći kao član posada na prekookeanskim brodovima. Željku iz Grkovaca želim svaku sreću, a ja ću i dalje strpljivo čekati izabranicu ali sa domaćeg terena.

Grof priželjkuje da mu načelnik Bosanskog Grahova dozvoli da bude, bar na amaterskoj osnovi, kustos u rodnoj kući Gavrila Principa, koja je pretvorena u etno-muzej.

– Principova kuća je sada pod ključem, a ima dosta znatiželjnika koji bi je obišli – dodaje bivši moreplovac. – Ovdje, u Obljaju, nema boljeg poznavaoca lika i djela našeg slavnog sugrađanina. To mi je sada važnije, a za ženidbu ima vremena!

(Novosti)

1 komentar

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com