OVO SU TI HEROJI Đaci i profesori Gimnazije 25.maj spasili porodicu iz Platija: Ni sekunda se nismo premišljali!

Gimnazijalci iz Tuzi i njihovi profesori  nisu ni sanjali da će na putu do Kolašina, gdje su krenuli na skijanje, spasavati živote porodice Gojčaj, koja je kolima sletjela u kanjon u dijelu neposredno poslije Manastira Morača.  

Porodica Gojčaj, Ilir, Majlinda i djeca Fjorela (7) i Arijan (6) sletjela je 20. februara u kanjon Morače, a auto se zaustavio na samoj ivici kanjona. 

Gojčaji su imali ludu sreću da je, upravo u momentu kada je Ilir Gojčaj uspio da se uz liticu popenje na magistralu kako bi tražio pomoća za izvlačenje svoje supruge i dvoje djece, naiđe autobus sa profesorima i učenicima Gimnazije 25. Maj iz Tuzi koji su toga dana krenuli na skijanje u okviru izborne nastave. U autobusu je bilo pet profesora i 44 učenika.

–   Bilo je oko 10 sati ujutro. Dok smo prilazili mjestu gdje se udes dogodio, već sa nekoliko stotina metara udaljenosti vidjeli smo Ilira, koji je inače bio učenik naše gimnazije, priča za Portal Volim Podgoricu profesor Luigj Camaj. – Vidjeli smo da je unezvijeren i da je na nekoj muci. Zaustavili smo autobus i Ilir nam je ispričao da su kolima pali u kanjon, te da su mu tamo žena i dvoje djece. Kazao je da ih je ostavio žive, i bez razmišljanja smo krenuli u akciju, kaže Camaj.

Niz oštru liticu, do auta su se bez ikakve opreme zaputili i profesori Mirsad Ademović i Habib Gjokaj, a gimnazijalci Mario Gegaj, Emin Nikaj, Anton Drešaj, Darmin Agović, su krenuli za njima. Dječacima je rečeno da ne silaze dublje u kanjon, već da sačekaju i prihvate djecu, kako bi ih izvukli do puta.

Porodicu Gojčaj je toga dana pratila sreća – ne samo da je gusto žbunje zadržalo auto na ivici litice, nego je baš u momentu kada je Ilir Gojčaj kročio na magistralu da zaustavi pomoć, naišao autobus sa profesorima i đacima iz tuške gimnazije.

– To je zaista luda sreća da smo mi naišli. U autobusu su bili profesori i đaci koji su fizički spremni, skijaši i planinari, i bilo nas je dovoljno da se organizujemo za spasavanje. Da nismo mi naišli, ko zna koliko bi vremena bilo potrebno da se organizuje ekipa za spasavanje, kaže Camaj.

Profesori su prvo izvukli šestogodišnjeg dječaka.

 

– Prvi se do auto spustio Ilir, potom Camaj koji je dječaka predao meni, ja Ljubu, a onda su ga prihvatili učenici koji su sedržali za ruke da neko ne bi skliznuo, ispričao nam je Mirsad Ademović, profesor fizičkog. – Nevjerovatno je da djeca nisu plakala. Kada sam uzeo dječaka u naručje, kroz glavu mi je prošla misao šta ako se pokliznem? Teren je takav da se nema za šta uhvatiti, ispričao je Mirsad.

Ilir Gojčaj i profesori izvukli su potom djevojčicu, pa onda suprugu Majlindu, koja je bila teže povrijeđena.

– Ilir je morao da polom sjedišta, onda smo je preuzeli Habib i ja, i iznijeli do učenika koji su čekali pri vrhu litice i preuzeli je, priča Mirsad.

 

Da je neko sa nebesa čuvao Gojčaje, ali i profesore i učenike tuške gimnazije toga dana, dokaz je i da su upravo u času, kada su spacioci izvukli članove porodice na put – naišla kola hitne pomoći!

– Hitna pomoć iz Kolašina je naišla dok smo još izvlačili Majlindu, a sestra koje se našla u njima je odmah htjela da se spušta u kanjon i pomogne, ispričali su nam profesori.

– Nismo joj dozvolili, Gojčaje smo smjestili u kola hitne pomoći i, na sreću, sve se dobro završilo!, kaže Mirsad.

Gimnazijalci koji su sa profesorima, bez trunke premišljanja, krenuli u akciju spasavanja, skromno slušaju priču profesora, i smješkaju se. Kažu, to bi uvijek uradili. Jedan od njih Mario, dvostruki vicešampion Balkana u tekvandou, osmostruki prvak Crne Gore, kaže skromno da oni nisu zaslužni za to što je sve ispalo kako treba.

– Bog je spasio porodicu Gojčaj i sačuvao nas. Mi smo samo dio njegove slagalicetoga dana, zaključuje Mario, koji je kao i njegovi drugovi dobar đak i odličan sportista.