VK Nema zabrane neposlušnih medija, ni kada krše sudske odluke

Venecijanska komisija (VK) objavila je mišljenje na predlog dopuna Zakona o medijima i predložila da se briše odredba prema kojoj bi sud mogao da naredi privremenu zabranu medijskog sadržaja ili rada medija kao odgovor ili sankciju za nepoštovanje sudske odluke.

Mišljenje VK, koje je 17. decembra prošle godine zatražio predsjednik parlamenta Ranko Krivokapić, saglasno je sa ocjenama medijske, stručne i laičke javnosti da će usvajanjem dopuna zakona u tom obliku biti narušena nezavisnost medija i sloboda govora, prenosi Pobjeda.

Poslanici Socijaldemokratske partije Rifat Rastoder (SDP), Force Genci Nimanbegu i Liberalne partije Andrija Popović predložili su 6. marta nove izmjene i dopune Zakona o medijima, kojima je predviđeno da sud može zabraniti distribuciju medija koji prekrši sudsku odluku o zabrani objavljivanja spornog sadržaja, ali privremeno, odnosno do pravosnažnog okončanja postupka, uz novčane kazne.

Ovaj predlog uslijedio je dva mjeseca nakon što je povučen njihov prethodni kritikovani zakonski tekst, koji je propisivao trajnu zabranu medija koji ponovo objavi „zabranjeni“ sadržaj.

Predlagači su propisali da sud može, ako medij prekrši sudsku zabranu objavljivanja određenog sadržaja, na predlog tužioca privremeno – do pravosnažnog okončanja postupka, zabraniti distribuciju medija. Tužilac je obavezan da sudu, uz predlog za privremenu zabranu medija, podnese i predlog za odgovarajuću novčanu kaznu vlasnika medija, kao i odgovornog urednika.

Novčana kazna za „neposlušni“ medij iznosila bi od pet hiljada do deset hiljada eura za vlasnika, odnosno od hiljadu do pet hiljada eura za odgovornog urednika.

Sporni sadržaj je, shodno izmjenama Zakona, onaj koji poziva na nasilno rušenje Ustavom utvrđenog poretka, narušavanje teritorijalnog integriteta države, ugrožava javni moral i krši zajamčene slobode i prava građana, zatim izaziva ili propagira nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili diskriminaciju.

U mišljenju Venecijanske komisije navodi se da bi mogućnost privremene zabrane medijskog sadržaja ili medija trebalo propisati samo u slučajevima kada je to neophodno da bi se spriječilo podsticanje na nasilje, nasilno rušenje ustavnog poretka i drugih sličnih prijetnji javnom redu, ali samo kao posljednju mjeru.

Ocijenjeno je i da bi donju granicu za novčane kazne trebalo brisati iz zakona i podrobnije objasniti značenje termina,,ponovljeni prekršaj“.