Mudre reči indijanskog poglavice kad je prodavao svoju zemlju bjelcima: Tlo pod nogama je pepeo naših djedova - Volim Podgoricu

Mudre reči indijanskog poglavice kad je prodavao svoju zemlju bjelcima: Tlo pod nogama je pepeo naših djedova

Slavni indijanski poglavica Sijetl održao je govor koji ukazuje na značaj očuvanja prirode davne 1854. godine. Ove riječi postale su legendarne jer objedinjujuju prirodu i čovjeka, a osuđuju loše ponašanje prema životnoj sredini.

Njegovo predavanje trajalo je pola sata, a poglavica je tada imao 70 godina. Bio je ratnik i mudrac, a tokom cijelog govora držao je ruku na glavi guvernera Stivensa. Poglavica je imao tako snažan glas da su ga mogli čuti sa udaljenosti od 1200 metara. Po njemu je nazvan i grad Sijetl.

Evo šta je poručio čovječanstvu:

“Kako možete kupiti ili prodati nebo, toplinu tla? Ta nam je ideja strana. Ako mi ne posjedujemo svježinu zraka i svjetlucanje vode, kako ih vi možete kupiti od nas? Svaki dio Zemlje svet je za moj narod. Svaka sjajna borova iglica, svaka pješčana obala, svaka magla u tamnoj šumi, svaki kukac, sveti su u pamćenju i iskustvu moga naroda.

Sokovi koji kolaju kroz drveće nose sjećanje. Mi smo dio Zemlje i ona je dio nas. Mirisno cvijeće, jelen, konj, veliki orao, svi su oni naša braća. Stjenoviti proplanci, sočni pašnjaci, toplina tijela ponija i čovjek – svi pripadaju istoj porodici.

Učite djecu o svetosti tla. Mi ćemo razmotriti vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ali to neće biti tako lako. Jer ta je zemlja sveta za nas. Ta sjajna voda što teče brzacima i rekama nije samo voda nego i krv naših predaka. Ako vam prodamo tlo, morate se sjetiti da je ono sveto i morate učiti svoju djecu da je ono sveto i da svaki odsjaj u bistroj vodi jezera priča dogodovštine i sjećanja mog naroda.

Žubor vode glas je oca moga oca. Rijeke su naše sestre, one nam gase žeđ. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu. Ako vam prodamo svoju zemlju, morate se sjetiti i učiti svoju djecu da su rijeke naše i vaše sestre, pa morate od sada pružati rijekama dobrotu kakvu biste pružili svojoj sestri.

Ljudski apetit progutaće Zemlju i ostaviti samo pustoš. Ne znam. Naš je način drukčiji nego vaš. Izgled vaših gradova boli oči. A možda je to zato što smo divlji i ne razumijemo. Nema mirnog mjesta u gradovima. Nema mjesta na kojem bi se čulo otvaranje listova u proljeće ili drhtaj kukčevih krilaca. A možda je to zato što sam divlji i ne razumijem.

I što je život ako čovjek ne može čuti usamljen krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari? Ja ne razumem. Indijanac više voli blagi zvuk vjetra kad se poigrava licem močvare kao i sam miris vjetra očišćen podnevnom kišom ili namirisan borovinom.

Šta je čovjek bez životinja? Ako sve životinje odu, čovjek će umrijeti od velike usamljenosti duha. Šta god se dogodilo životinjama, ubrzo će se dogoditi i čovjeku. Sve su stvari povezane. Morate naučiti svoju djecu da je tlo pod njihovim stopama pepeo njihovih djedova. Samo nit u tkanju života.

Da bi vaša djeca poštovala Zemlju, recite joj da je Zemlja sa nama u srodstvu. Učite svoju djecu kao što činimo mi sa svojom, da je Zemlja naša majka. Šta god snađe nju, snaći će i sinove Zemlje. Ako čovek pljuje na tlo, pljuje na sebe samoga. Mi to znamo: Zemlja ne pripada čovjeku, čovjek pripada Zemlji. Mi to znamo.

Sve su stvari povezane. Šta god snađe Zemlju, snaći će i sinove Zemlje. Čovjek nije istkao tkanje života; on je samo jedna njegova nit. Zaprljajte sovj krevet i jedne noći ugušićete se u vlastitom smeću. Gdje je šumarak? Nestao je. Gdje jeorao? Otišao je. To je kraj življenja i početak borbe za preživljavanje.”

(Stil)

1 komentar

  1. Very nice post. I just stumbled upon your weblog and wished to say that I have truly enjoyed browsing your blog posts. In any case I will be subscribing to your feed and I hope you write again soon!

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com