Otišao da popravi zub pa izgubio pamćenje! - Volim Podgoricu

Otišao da popravi zub pa izgubio pamćenje!

Vilijam vojnik iz Velike Britanije bio je na operaciji zubnog kanala. Ali na njegovu žalost nije se sve završilo dobro. Njegov unutrašnji časovnik zauvijek je zaustavljen na 13.40 h 14. marta 2005.godino odnosno tada je izgubio pamćenje kada je bio kod zubara piše BBC.

“Sjećam se da sam sio u stolicu i da mi je zubar ubrizgao lokalni anestetik”, kaže Vilijam. Poslije toga, ne sjeća se ničega. Kao da su sva nova sjećanja napisana nevidljivim mastilom koje polako, ali sigurno blijedi. Od tog zahvata ni jedno sjećanje ne zadržava se u njegovom mozgu duže od 90 minuta.

Ne zna ni čak gdje živi, budi se svakog jutra vjerujući da kasnije treba da posjeti zubara. Bez pamćenja novih iskustava, protok vremena njemu ne znači ništa. Sada zna da ima problem samo zato što je uz pomoć supruge ispisao detaljne poruke samom sebi u svom telefonu u fajlu nazvanom “Prvo pročitaj ovo”.

Čak je nejasno i kako je dobio amneziju, budući da zubar u vrijeme zahvata nije primjećivao da se događa bilo šta neobično. Tek kada mu je rekao da skine zaštitne naočare, primijetio je da je pacijent blijed i da teško uspijeva da se uspravi. Odmah je pozvao njegovu suprugu.

“Ležao je na kauču gledao me je iznenađeno, jer nije imao pojma šta se dešava”, prisjeća se tih dana i tog momenta Samanta.

Do 17 časova premješten je u bolnicu u kojoj je ostao tri dana. Čak i kad se riješio konfuzije, nije mogao da pamti ništa novo. Ljekari su u početku sumnjali na gadnu reakciju na anestetik i time izazvano krvarenje u mozgu, ali nisu pronašli dokaz za to. Otpušten je iz bolnice, a da niko nije saznao šta mu se zapravo dešava.

Očigledno objašnjenje bilo bi da je Vilijam dobio neki oblik “anterogradne amnezije”, ali su skeniranja mozga pokazala da su ključni djelovi zaduženi za čuvanje sjećanja sasvim normalni. Uostalom, ni njegovi simptomi nisu isti kao kod osoba koje pate od anterogradne amnezije, nesposobnosti stvaranja novih sjećanja.

Na primjer, većina takvih pacijenata ne može da pamti detalje ličnih doživljaja i događaja kojima prisustvuje, ali može da nauči nove “proceduralne” vještine. Međutim, Vilijam u jednom trenutku nauči da nađe izlaz iz složenog lavirinta, a već tri dana kasnije to zaboravi.

Jedna od mogućnosti je da Vilijam ima “psihogenu bolest”, ali i traumu, ali njegova supruga kaže da je to malo vjerovatno.

“Bio je divan otac i vojnik koji je sva testiranja s uspjehom prolazio”, rekla je ona. Danas se liječi kod kliničkog psiloga Džeralda Burdžisa, koji smatra da je ključ u sićušnim nervnim vezama – sinapsama.

Kada doživimo nešto, sjećanja se polako skladište u dugoročno sjećanje mijenjanjem ovih bogatih mreža. U procesu “konsolidacije”, proizvode se novi proteini koji grade nove sinapse u novom obliku, a bez tog procesa, sjećanje bi bilo nestalno i vrlo brzo bi iščezavalo. Blokiranjem sinteze tih proteina kod pacova, oni su zaboravljali sve što nauče. Zanimljivo je da proces konsolidacije traje baš oko 90 minuta, što se poklapa sa vremenom poslije kog Vilijam počinje da zaboravlja sve što mu se desilo poslije stomatološkog zahvata.

Ipak, nije jasno zašto bi se to dogodilo baš tokom operacije zubnog kanala.

“To je pitanje od milion dolara i ja nemam odgovor za sada na njega” izjavio je Burdžis.

Psiholog se nada da će njegov novi rad, koji je objavljen u Neurocase stručnom časopisu podstaći njegove kolege da podijele svoja iskustva sa sličnim pacijentima i da će zajedno doći do potrebnih odgovora.

Vilijamov slučaj savršeno prikazuje kako čovjekov um nipošto ne treba pojednostavljeno posmatrati. Čak i kad je kompletna “mašinerija” naizgled netaknuta i dalje možete biti izgubljeni u sadašnjosti, bez ikakvih mostova ka budućnosti i prošlosti. Jasno je da mozak ima mnogo više slojeva nego što to djeluje i da o njemu moramo saznati mnogo više, prije nego što uđemo u srž onoga šta je čovjek.

(Zanimljivostidana.com)

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com