KOLIBA OTVORENIH VRATA U KUČIMA: Za mjesec preko 200 namjernika se okrijepilo i prespavalo!

U kolibi koju je na katunu Radan u Kučima, napravio i otvorio za sve putnike namjernike sredinom ljeta, Milentije Miško Živković, do sada se okrijepilo preko 200 njih, planinara, lovaca, istraživača, ljubitelja prirode..

U kolibi je Miško ostavio namirnica, ali i kap rakije.

-Preko 200 ljudi me zvalo telefonom, da se zahvale za gostoprimstvo. Malo je reći da su bili oduševljeni i srećni da u divljini naiđu na otključana vrata i domaćinski doček, kaže Miško za portal “Volim Podgoricu”.

Koliba se nalazi na oko 40 kilometara od Podgorice prema Kučima u prekrasnom  prirodnom ambijentu katuna Radan koji je u  podnožju planine Žijevo. Ostaci nekadašnje naseobine rasuti su duž makadamskog puta koji se proteže do podnožja, o čemu svjedoče kućišta već odavno zapuštena i zarasla u korov.

Ipak, da se ovo prelijepo mjesto ne padne u zaboravu postarao se Miško Živković, koji je za dušu pokojnog oca Raduna renovirao kolibu a njena vrata otvorio 15.jula ove godine na dan kada je rođen 1920.godine.

Ova priča ne bi bila neobična, da Miško, nije, kada je su radovi završeni, bacio ključ od kolibe!

Miško je želio da oživi uspomene na oca koji je rođen na ovom katunu i, kako ističe, neizmjerno volio zavičaj i rodnu grudu za koju se borio kao borac i oficir partizanskih odreda i brigade.

-Uspio sam da  realizujem kompletan projekat uz veliku podršku braće od stričeva Slavka i Igora, bratanića Aca i Marka, sestrića Dragana Čađanovića, Miodraga Šundića i Ivana i Milana Vujoševića,  te prijatelja Tihomira Perića bez čije mehanizacije ne bi završili posao. Nije bilo lako prelaziti po sto kilometara dnevno i raditi od zraka do mraka. Ipak mislim da se trud isplatio i da će nova pokoljenja znati da cijene napore očeva koji su ostavili tragove života u ovom kraju, uvjeren je Miško Živković.

Na nadmorskoj visini od 1660 metara koja je posebno privlačna za planinare, postoje i dvije markirane staze do poznatih vrhova Veljenica (2009.metara) i Žijeva (2184.metara).  Onaj ko ko želi da se vrati sa planine punih ruku u obližnjoj šumi može nabrati šumskih  jagoda, malina i borovnica, kao i planinskih čajeva.

Prema riječima Miška Živkovića ko god prođe ovim stazama pogled mora usmjeriti prema ,,Pločniku” (1958.metara) zaravni na susjednom brdu koji služi da se po zalasku sunca prema njemu odredi vrijeme što je posebno interesantno sa stanovišta geografskog položaja.

 Pravila ponašanja

“Vjerujem da će te u skladu sa Vašim odnosom prema prirodi, na isti način se odnositi i prema ovom utočištu za sve ljude dobre volje. U tom smislu molim da brinete o stvarima i čistoći ove kolibe te  da nakon udobnog boravka u njoj sve ostavite u urednom stanju kao što ste i zatekli”.

Ovaj natpis, uokviren na zidu, ni u kom slučaju nije opomena nego samo obraćanje narednom gostu da će i poslije njega neko ponovo ovdje odmarati i konačiti.U kolibi je putnicima namjernicima na raspolaganju kompletan inventar kao i  šporet na drva takozvani ,”Bosanac” i dva kreveta. U policama ima  namirnica, čak i rakije, cukra i kafe kao i ostalog pića da se gost okrijepi nakon dugog puta.

Jedan od rijetkih čobana u ovom kraju Mijo Bojović sa sinovima redovno obilazi i provjerava da li je sve na svom mjestu, što potvrđuje dobre komšijske odnose. Za sada svi koji su navraćali poštuju pravila ponašanja i svoje impresije bilježe u knjigu utisaka koja je sve punija. Čak ni stranci ne štede komplimente na račun gostoprimstva na ognjištu Živkovića.

– Katun Radan prvi je naselio moj čukunđed Miko-Petrov Živković. Prije toga Živkovići su se izdizali sa stokom radi ispaše kao i najveći dio Kuča u kučke Komove na poznatu planinu Luke. Međutim kako su Kuči većinom svi izdizali stoku na ispašu u Komove bilo je puno katuna i time manja mogućnost za ispašu stoke, i do komova trebao je čitav dan ili noć pješačiti da bi se stiglo. Jednog ljeta Miko Petrov izdigao je stoku na katun Radan, i to ljeto sam boravio na tom katunu. Kako je te godine dobro prošao  sa ubranim ofrutom, pitali su ga kako je prošao, a on je odgvorio lijepim stihovima:

 

“Oj Radane moj puni vagane,

Aoj Kome prazni dome,

Aoj Luke moje velje muke.”

To je izjavio iz razloga  što je imao na katunu Radan veću širinu za ispašu  stoke i nije u blizini bilo drugih katuna, a u istom bilo mu je bliže od kuće pa je na novi katun stizao za četiri sata.

 

Narednih godina, jedan po jedan Živković počinje naseljavati katun Radan, tako das u svi Živkovići listom izdizali ovdje.  A zauvijek su napustili katun Luke u Komovima na kom su i danas ostali ostaci kućica Živkovića.

-Na ovom katunu Živkovići su slavili rođačku slavu tradicionalno svake godine i okupljali se  za Šćepandan. Svaki domaćin  tog dana je klao jagnje a noću se palila logorska vatra uz igru i pjesmu do zore. Tako da sam ja inspirisan svojim čukunđedom i rođenjem mog oca na ovom katunu obnovio kućište za sve ljude dobre volje koji će pamtiti po dobru njihove duše, u namjeri da će svi posjetioci uživati u ljepoti ovog kraja i koristiti ovaj prirodni ambijent, kaže Miško Živković i dodaje da se nada da će svi ljudi dobronamjerni uživati u ljepoti  ovog kraja i koristiti ovu kolibu, te da je to način da se oduži svojim precima sačuva sjećanje na njih.