UZNEMIRUJUĆE! Najbrutalniji slučaj zlostavljanja žene: Jeziva priča djevojke (17)! - Volim Podgoricu

UZNEMIRUJUĆE! Najbrutalniji slučaj zlostavljanja žene: Jeziva priča djevojke (17)!

Upozorenje: Priča Junko Furute sadrži jezive, ali istinite detalje o njenom mučenju i zatočeništvu. Ukoliko imate slab želudac ili smatrate da će vas priča jako potresti, razmislite prije nego što nastavite sa čitanjem!Junko Furuta bila je mlada djevojka iz Japana. Svoje tinejdžerske dane provodila je kao i svi njeni vršnjaci – okupirana školom i aktivnostima koje su tipične za to doba.Rođena je 22. novembra 1972. godine, a samo tri dana nakon što je proslavila 17. rođendan, 25. novembra 1988. godine, vraćajući se iz škole kao i obično i ne sluteći ništa, počeo je njen pakao, prenosi Ripeace.wordpress.com.

Dok se vraćala kući pješice, kidnapovala ju je grupa mladića njenih godina, među kojima je bio i 17-godišnji momak pod nadimkom Džo, koji je kasnije dobio nadimak Kamisaku.

 

Odveli su Junko u kuću njegovih roditelja u Tokiju, gde je započela strašna tortura koja će trajati punih 44 dana.

Svoje otmičare devojka nije poznavala, niti oni nju; ispostavilo se da je izabrana nasumično, kao laka meta, prosto jer su mogli, ali i željeli.

Prvog dana, Junko je primorana da nazove roditelje i kaže da će ostati kod drugarice nekoliko dana. Takođe, morala je da glumi da je devojka jednog od otmičara kada su Kamisakuovi roditelji dolazili da obiđu kuću.

Još jezivija činjenica jeste to da njegovi roditelji uopšte nisu marili za to ko je djevojka, pa su nasilnici i prestali da se pretvaraju, na šta oni uopšte nisu reagovali!

Svakoga dana zločinci su silovali nesrećnu Junko po nekoliko puta, dok joj prvih nekoliko dana nisu davali ništa da jedu. Primoravali su je da masturbira pred njima i izvodi striptiz. Kada su shvatili da ipak mora nešto da jede i pije, na pamet im je palo nešto zaista monstruozno – naterali su je da jede bube i pije sopstveni urin.

Kao da sve to nije bilo dovoljno, momci su počeli sve više da se iživljavaju. Pravili su joj opekotine upaljačima, ispaljivali petarde iz njenih ušiju, usta i vagine. Nakon toga, u njenu vaginu su stavljali sve što im je palo na pamet, uključujući i usijanu sijalicu.

Kako su dani prolazili, Junko je dobijala sve više batina. Vezali su je za luster i njeno tijelo koristili kao džak za udaranjem, sve dok oštećenje unutrašnjih organa nije došlo do te granice da joj je krv krenula na usta. Bacali su tegove na njen stomak.

Kada je pokušala da pobegne, kažnjena je na najsuroviji način: toliko su je udarali po licu da joj je nos postao ispunjen krvlju i više nije mogla da diše, osim na usta. Izgoreli su joj ruke cigaretama, polili stopala zapaljivom supstancom i bacili šibicu.

Junko više nije mogla da hoda. Kada bi pokušala da popije vodu, stomak ju je odbacivao kroz povraćanje. Sa batina rukama, monstrumi su prešli na štapove bambusa, armaturne šipke i golf štapove. Nokti i prsti bili su joj izdrobljeni od bacanja tegova na nju.

Kada je pao sneg, naterali su je da spava na balkonu. Još jednom je zamalo uspela da se spasi – domogla se telefona, ali je jedan od mučitelja to primetio na vreme i spriječio je. Ponovo je kažnjena, ovaj put još strašnije.

Goreli su joj kožu svijećom, pa polili cijele noge plinom za upaljače i zapalili je.

Tada je Junko dobila konvulzije, ubrzano grčenje i opuštanje mišića, usljed čega se tijelo nekontrolisano trese. Nažalost, mučitelji su mislili da devojka glumi napad. Ponovo su je zapalili, sipali vreo vreo vosak na lice, prilikom čega su joj ispekli kapke.

 

Na kraju, Junko je trebalo punih sat vremena da siđe niz stepenice i ode u kupatilo, a više nije mogla ni da mokri. Molila je zlotvore da je ubiju.

Prvi januar provela je sama, dok su psihopate slavile Novu godinu.

Kada su se vratili, rešili su da nadoknade propušteno pa su se najbrutalnije iživljavali još puna tri dana.

Više nije mogla ni da se mrdne. Krvarila je iz ušiju, usta, vagine, svuda.

44-tog dana jezive, nesvakidašnje, strašne torture, 5. januara 1989. godine, osakaćena, namučena Junko je preminula. Zlotvori su je ugurali u ogroman rezervoar za vodu, napunili ga zemljom i bacili na napušteno polje.

Nekoliko dana kasnije, telo je pronađeno u užasnom stanju. Policija je uspela da identifikuje o kome je reč, a čuvši kakvu sudbinu je doživela, majka nesrećne Junko završila je na psihijatriji.

Obdukcionim nalazom konstatovane su nebrojene opekotine po celom telu, ubodi ekserima u predelu grudi, krvarenja, kao i ekstremno smanjenje mozga, a muškarci su priznali da se dogodilo više od 400 silovanja!

Uši i oči su joj bile skoro putpuno uništene, vagina iskasapljena. I još mnogo, mnogo jezivih detalja.

Možda najjezivije od svega dogodilo se na sudu: trojica dželata sirote Junko u potpunosti su oslobođeni optužbe, jer su bili maloletni!

Trojica su se izjasnili kao krivi za “nanošenje povreda koje su dovele do smrti”, umesto za ubistvo. Četvrti, Kamisaku, odslužio je samo 10 godina za sav bol koji je naneo nesrećnoj devojci. Takođe, samo 5 godina kasnije od kako je pušten na slobodu, ponovo je uhapšen i osuđen na 7 godina zbog napada na momka bivše devojke.

Oni koji su provodili vreme sa njim u zatvoru, kažu da se Kamisaku sve vreme hvalio šta je sve učinio Junko Furuti.

Čim je pušten iz zatvora, tukao je čoveka punih četiri sata i pretio da će ga ubiti. Osuđen je ponovo na 7 godina zatvora, a danas je ponovo na slobodi.

Šta vi mislite? Kako je trebalo osuditi Kamisakua i njegove saučesnike? Da li je normalno da nakon neljudskog iživljavanja nad jednim mladim, nedužnim bićem, ubice slobodno šetaju ulicama? Možda traže sledeću žrtvu da ponove sve ispočetka?

(Stil)

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com