Nije Ana, nažalost, usamljen slučaj u Srbiji. Kafići i restorani prepuni su žena sličnih Ani koje imaju između 25 i 40 godina, uspešne su, lijepe, negovane, zgodne i – same, piše ”Pres”.

– Ni sama ne mogu da vjerujem da već godinama nemam emotivnu vezu. To ne znači da nije bilo prilike… Naprotiv, dosta mladića mi se udvara, mnogi od njih su mi se dopadali i davala sam im šansu. Ali nekako bi se sve brzo završilo, čini mi se i prije nego što je počelo. Čak mi se dešavalo da pjosle nekoliko viđanja dječko jednostavno nestane, nikada se više i ne javi… – kazala je ona.

Kao jedan od razloga sve većeg broja udavača stručnjaci navode ”manjak” muškaraca na ovim prostorima. Prema nekim podacima, Srbija se nalazi među zemljama u kojima ima najmanje muškaraca u odnosu na broj žena. U Srbiji na 100 žena dolazi 95 muškaraca. Pored naše zemlje, u ovoj skupini našle su se i Hrvatska, Rumunija, Mađarska, Rusija, Kazahstan… Ta stopa je najmanja u Rusiji i Ukrajini, gdje je ovaj odnos 0,85:1, a najveća u Saudijskoj Arabiji, gdje na 100 žena dolazi čak 117 muškaraca. Trenutni odnos polova u svijetu je 1,01:1 (muškarci:žene), odnosno na 100 žena dolazi 101 muškarac.

Sociolog Ratko Božović napominje da bi ovaj problem trebalo ozbiljno shvatiti i kaže da neravnoteža u broju žena i muškaraca dugoročno može da ima ozbiljne društvene posljedice – manje brakova a samim tim i djece.

– Ovo je veliki problem koji može imati ogromne posljedice po srpski natalitet – upozorava Božović.

Osim ovih podataka, problem je i savremeni način života. Psihoterapeut Zoran Milivojević kaže za beogradski list da savremeni način života udaljava muškarce i žene i smanjuje šanse za ostvarenje uspješne, trajne veze, odnosno braka.

– Za to postoji nekoliko razloga. Kada su u pitanju djevojke i mlade žene, onda je to svakako fantazija o idealnoj ljubavi koja čini da se zaljubljuju i da očekuju da im život bude kao bajka. One traže muškarca koji je muževan, stabilan, duhovit, zabavan, situiran, perspektivan i ambiciozan, a opet da ima mnogo vremena za nju, a takvih, nažalost, nema. U osnovi, ovo je samo odrasla verzija one ljubavi koju su primale od roditelja u detinjstvu – ističe Milivojević. S druge strane, objašnjava naš sagovornik, muškarci su sve manje spremni za ozbiljne veze.

– Oni traže laku zabavu i kratkotrajne seksualne veze. To je tragedija. Muškarci koriste žene kao seksualne objekte, a žene muškarce kao objekte zaljubljenosti. Ono što povezuje jedno i drugo su hedonizam i odbijanje da se odraste i preuzme odgovornost. Sve može dobro da funkcioniše jedno vrijeme, ali u četrdesetim to postaje ogroman problem. Ništa ne može zamijeniti emocionalnu ispunjenost koju donosi ljubav, emocionalno vezivanje jedne osobe za drugu. I zato je jedina alternativa ljubavi osjećanje usamljenosti – upozorava Milivojević.