Hajduković: U današnjoj Crnoj Gori kazna je biti intelektualac

U kojoj bi mjeri “momenat sadašnji” trebalo da bude u fokusu ljudi od nauke, umjetnika i intelektualaca uopšte, da ih prene i ponuka na da upotrijebimo nepopularnu sintagmu “budu angažovaniji”, prisutniji i kritički oštriji prema društvenim anomalijama, nepravdama, problemima… I koliko je to uopšte moguće u našim prilikama. Pitanja koja su, reklo bi se, toliko esencijalna da ih uopšte i ne treba postavljati, ali u aktuelnoj društvenoj i vrednosnoj klimi i te kako ima osnova i prostora za dileme…

Dragan Hajduković, svjetski priznat fizičar, u razgovoru za Pobjedu kaže da živimo upravo u vremenima koje je Andrić sjajno opisao.

„Sa dodatnom razlikom da u njegovo vrijeme nije postojao ovakav planetarni pad kreativnosti i imaginacije (prikriven tehnološkim napretkom baziranim uglavnom na starom fundamentalnom znanju). Ni naučnici nijesu što su nekada bili. Tragedija je da postoji nemali broj naučnika spremnih i na naučne laži radi interesa gospodara svijeta koji im daju krupnije mrvice nego ostalima; dobri primjeri su kriminogena farmaceutska industrija i ublažavanje nadolazećih problema izazvanih zagađenjem i klimatskim promjenama“, upozorava Hajduković.

On naglašava da je bahati odnos čovjeka prema okruženju i resursima doveo čovječanstvo na prag samouništenja.

„Planetarno zagađenje vode, zemlje, hrane i vazduha je dostiglo dramatične razmjere a katastrofalne klimatske promjene mogu dostići tačku bez povratka već sredinom ovoga vijeka, dakle u doba kada djeca koja se danas rađaju budu ljudi u najboljim godinama… Najbogatiji ljudi planete koji mogu stati u jedan jedini veliki avion imaju više od siromašnije polovine čovječanstva. Zagađenje ljudskog mozga (potrošačkim mentalitetom, raznim predrasudama, ideologijama, vjerskim fanatizmom…) nije ništa manje od zagađenja prirode“, kaže Hajduković.

No, ljudska “civilizacija”, smatra on, nije bolesna samo na globalnom nego i na lokalnom nivou.

„Pogledajte samo Crnu Goru: objektivno ona je u svemu u boljoj polovini a često i u najboljoj trećini zemalja članica Ujedinjenih nacija, ali nijesmo mi u najboljoj trećini zato što smo istinski dobri nego zato što živimo u teško bolesnoj “civilizaciji”. Crna Gora je država dubokih unutrašnjih podjela i nejednakosti, država vođena bez vizionarstva i humanosti, država koja je nerazumnom rasprodajom privrede i teritorije postala ekonomski okupirana; država koja je varvarskom gradnjom uništila svo ju obalu, država u kojoj je jedina vrlina vlasti što je velika većina opozicije još gora od nje…“, rekao je on.

Prema njegovim riječima u takvom svijetu i u takvoj Crnoj Gori i te kako je potreban kritički, kreativni i dobronamjerni glas ljudi koje dosta neprecizno nazivamo intelektualcima.

„Da se odmah razumijemo, to što je neko dobar pjesnik ili dobar naučnik ne znači da je intelektualac u pravom smislu te riječi. Intelektualac mora biti spoj velikog znanja i humanosti, ljubavi prema prirodi i ljudima, građanske hrabrosti i nezavisnog razmišljanja“, ističe Hajduković.

Dodaje da se, nažalost, takvi intelektualci u Crnoj Gori na prste mogu prebrojiti, a malo ih je i u svijetu.

„Takvi intelektualci najčešće ne mogu ništa promijeniti u realnom svijetu kojim vladaju interesi halapljivog krupnog kapitala koji, kada je potrebno, i bukvalno gazi preko leševa da bi ostvario svoje interese, a u doglednoj budućnosti ugrožava i opstanak čovječanstva. Međutim i kada unaprijed znaju da su bespomoćni intelektualci ne smiju da ćute, moraju se čuti kao glas znanja, mudrosti, nade i savjesti čovječanstva. Posebna je priča što je u današnjoj Crnoj Gori velika kazna biti intelektualac jer se svako drugačije mišljenje doživljava kao neprijateljstvo“, smatra Hajduković.