BAKA JELISAVKA SA DURMITORA GAZI 98. GODINU: Smiruje živo, mijesi hljeb, suši meso, i – NEĆE NIKUD
Baka Jelisavka Žugić rođena je prije 97 godina, i cio vijek je provela na Durmitoru. Ova stamena Durmitorka nosi cio vijek na leđima, i danas živi sama u selu Tepca, smiruje 10 ovaca, kravu i tele, mijesi hljeb, pravi sir, suši meso…
Jelisavka ima četvoro djece, 11 unučadi i 18 praunučadi, a od njih smo i čuli o njoj, jer Jelisavka “neće živa u novine”. Djeca se rasula po gradovima, pa je sad unučad obilaze, najmanje jednom mjesečno. I zovu je sebi, ali ona neće. Oće, veli, da umre doma, a ne kod zetova.
Pitaju je ponekad za recept stogodišnjaka, a Jelisavka odgovara: “Molim se Bogu svakog jutra i večeri, zafaljujem na dan koji mi je dao, i na san koji mi sprema. Uvijek jedem zeleniša, krećem se, radim, meso jedem samo domaće, pijem čistu vodu.”
Baka Jelisavka veli da “ima osjećaj” da će poživjeti još pet godina, i “nakrcati” 102-u.
Svašta je Jelisavka preturila, a da nije mrdnula sa Durmitora. Tu, i samo tu. Brat joj jedan u ratu umro, drugi poodavno… Puno vidjela, puno preživjela.
Ova stogodišnjakinja ima mobilni telefon, za ne daj Bože, ali ga gotovo nikada ne koristi. Potomci o njoj moraju da se raspituju u tri komšijske kuće. Pritrče oni kad je neki teži posao. A Jelisavka, ponekad, kad navru uspomene, priča o onome što je vidjela i proživjela.
Ima i o čemu!
(Volim Podgoricu)
