Državnik koji je obilježio epohu - Volim Podgoricu

Državnik koji je obilježio epohu

Danas je 4. maj. Na današnji dan, prije ravno 36 godina, umro je Josip Broz Tito…

„Pobjeda” je toga dana u vanrednom broju obavijestila crnogorsku javnost: „Danas, 4. maja 1980. godine u Ljubljani, prestalo je da kuca veliko srce predsjednika naše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i predsjednika Predsjedništva SFRJ, predsjednika Saveza komunista Jugoslavije, maršala Jugoslavije i vrhovnog komandanta oružanih snaga Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita”. Objavili smo i zajednički proglas CKSKJ i Predsjedništva SFRJ u kojem se između ostalog kaže teška i duboka tuga potresa radničku klasu, narode i narodnosti naše zemlje, svakog našeg čovjeka, radnika, vojnika i ratnog druga, seljaka, intelektualca, pionira i omladinca, djevojku i majku.

Obilježio stoljeće…

I prođoše 36 godina… Istoričari su rekli umro je čovjek koji je obilježio stoljeće. Obični ljudi umro je najveći sin naših naroda i narodnosti. I bili su uvjereni u to. Pokazali su to najbolje oni redovi uplakanog naroda. Od Triglava do Vardara. I pjesma zavjetna „Druže Tito mi ti se kunemo”. Naravno, bilo je i dosta onih koji nijesu ni suzu pustili… Međutim, i poslije 36 godina, Titovo vrijeme ima svoje poklonike. Jedan od njih je i Daut Redžepagić, čovjek koji je godinama u „Pobjedi” objavljivao posljednji pozdrav upućen Maršalu, iako Daut živi na izvoru Dunava u Njemačkoj. Takvi su i Marko Perković, generalni konzul SFRJ u Tivtu, Banja Kaluđerović sa Cetinja i mnogi drugi. Znani i neznani.

-Tito je neponovljivi genije, uvjeren je Daut Redžepagić. On je čovjek koji je, kako neko nedavno s pravom primijeti pobijedio i Hitlera i Staljina i rekao „ne” fašizmu i staljinizmu. Osim toga, dosljedan svojoj paroli „Svoje ne damo tuđe nećemo” osnovao je Pokret nesvrstanih, pa će ga generacije pamtiti kao najvećeg vizionara i mislioca modernog čovječanstva. Ipak, teško je danas, 36 godina kasnije, pisati o Titu. Teško je, ustvari, izbjeći slavopojke i nostalgiju. Umjesto toga, podsjetićemo se da je Tito bio trostruki narodni heroj i neimar naše revolucije, pobjednik sa čela kolone i čovjek čija je smrt 1980. godine istovremeno značila i kraj jedne epohe.

Svako svojim putem

A danas?

Danas svi idemo svojim putevima. Neki, prije svih antifašisti, ne zaboravljaju Sutjesku, Neretvu, Sremski front ili Kordun i kažu Tito će živjeti dok je tih i drugih poprišta i slavnih bitaka. Jer, od njega se i danas može mnogo toga naučiti. Prije svega kako se voli svoja zemlja, kako se cijene mladi. Zato mu se i vjerovalo. Jer, kako je govorio Ficroj Maklin u knjizi ,,Josip Broz Tito” (Švajcarska 1980) on je živio s narodom. Bez obzira gdje se nalazio uživao je da oko sebe ima ratne drugove. A dok je njegovo mrtvo tijelo prelazilo dugi put od Ljubljane do Beograda, voz se zaustavljao na mnogim usputnim stanicama. Mnoštvo ljudi je pjevalo pjesmu koja je bila nešto poput zavjeta:

,,Druže Tito mi ti se kunemo, da sa tvoga puta ne skrenemo. ”

Više od heroja

Sve u svemu, Tito je bio više od nacionalnog heroja. Zato se danas, 36 godina kasnije, valja sjetiti 4. maja 1980. godine. One sedmodnevne opštenarodne žalosti, sahrane u Beogradu kojoj su, kako piše ,,Pobjeda” iz tih dana, prisustvovale 208 delegacija iz 125 zemalja, 121 državna delegacija, 68 delegacija partija, četiri delegacije oslobodilačkih pokreta, devet delegacija međunarodnih organizacija, 38 šefova država, pet prinčeva, sedam potpredsjednika republika, šest šefova nacionalnih parlamenata, deset predsjednika vlada, tri potpredsjednika vlada, jedanaest ministara inostranih poslova, dvadeset članova vlada, dvadesetjedan državni funkcioner…

I zaslužio je.

Izvinjenje…

Tito se rijetko kome izvinjavao. Bolje rečeno hroničari su o tome rijetko kad pisali… Ipak, u knjizi „Šta sam sve prećutao” poznatog crnogorskog novinara i publiciste Koste Čakića, našli smo priču o tome kako se Josip Broz izvinio poznatom istoričaru Ristu Dragićeviću (ujak Danila Kiša) na Cetinju.

Bilo je to za vrijeme posjete Nikite Hruščova gradu pod Lovćenom. Na veliko interesovanje znamenitog Rusa za jedan lijepo ukrašeni korbač, Tito je duhovito odgovorio tim korbačem je kralj Nikola tukao svoje ministre. Svi su se nasmijali osim Rista Dragićevića koji je filozofski mirno rekao Druže Tito, neko Vas je pogrešno informisao. Kralj Nikola nije smio da uradi tako nešto, jer su mu svi ministri u junaštvu bili ravni. Kosta Čakić se sjeća da je poslije tih riječi Rista Dragićevića u sali zavladao muk. Tito je shvatio šta je uradio, pa se izvinio zbog svoje nespretnosti. Ondašnja štampa, naravno, nije objavila ovo izvinjenje.

Posjete Crnoj Gori

Crna Gora je prva jugoslovenska republika koju je Josip Broz zvanično posjetio. Bilo je to daleke 1946. godine. Ovo tvrdi Slobodan Vuković, novinar i publicista iz Podgorice u zapaženoj knjizi „Crna Gora, Tito” (Podgorica, 2010). U njoj se mogu naći i podaci o svim Titovim posjetama našoj zemlji. Počev od prve 5. avgusta 1940. godine kada je „drug odozgo“ u Podgoricu došao kao inženjer Slavko Babić do posljednje 18. marta 1979. godine kada je posljednji put došao u Igalo. Inače, malo je mjesta u Crnoj Gori koje Tito nije posjetio, piše Vuković. Ipak, dvije poruke sa tih posjeta se i dan danas pamte. Na proslavi Dana ustanka, 13. jula 1951. godine u Titogradu je, recimo, rekao „treba da radimo kao da će stotinu godina vladati mir, a da se pripremamo kao da će sjutra da nas neko napadne”, a nakon katastrofalnog zemljotresa 1979. godine poručio Crnoj Gori sada treba pomoći… Nakon tih riječi, krenule su rijeke solidarnosti ka Crnogorskom primorju.

Tito i Ficroj Maklin

Knjigu „Josip Broz Tito”, autora Ficroja Maklina, objavili su 1980. godine „Mladost” iz Zagreba, „Jugoslovenska revija” iz Beograda i „Pobjeda” iz tadašnjeg Titograda. Inače, Ficroj Maklin je bio lični izaslanik britanskog premijera Vinstona Čerčila. U Titov štab se tajno spustio padobranom u septembru 1943. godine i do kraja rata bio u vezi sa Titom. Po riječima Voja Liješevića, čuvenog ugostitelja i Budvanina iz Londona, Maklin je bio iskusan diplomata, veliki pisac i čovjek koji je neobično volio i Tita i Jugoslaviju. -Zahvaljujući upravo njemu, u svijet je prodrla prava istina o borbi jugoslovenskih partizana i njihovom briljantnom voj skovođi, Josipu Brozu, kaže Vojo Liješević u kratkoj izjavi za „Pobjedu”. Inače, Liješević je nedavno objavio knjigu „Od Svetog Stefana do Savoja” u kojoj jedan od najpoznatijih Crnogoraca u Londonu opisuje kako je u čuvenom hotelu „Savoja” dočekivao i ispraćao englesku aristokratiju i ratnike Čerčila, Maklina, Dakina…

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com