Ima austrijski pasoš, a živi u Podgorici: „Što, jadna, ne ideš odavde?!“ - Volim Podgoricu

Ima austrijski pasoš, a živi u Podgorici: „Što, jadna, ne ideš odavde?!“

Koliko puta čujete omladinu, a i starije da kažu „da bi se istog trena odselili“ na Zapad „kad bi imali papire i malo para“? CdM vam predstavlja djevojku koja ima austrijski pasoš i porodicu koja je čeka u Beču gdje je odrasla, a ona, ipak, bira našu Podgoricu. Anja Zett (29) je po struci lingvistkinja i ovdje radi kao spoljni saradnik Delegacije EU. Istovremeno je kantautorka, frontvumen benda „Who’s Gerry“, ali i upravnica zgrade u kojoj živi. Anja odgovara na pitanje koje joj Crnogorci najčešće postavljaju, a glasi „Što, jadna ne ideš odavde?!“.

Anja za sebe kaže da je „balkanska Austrijanka“. Majka joj je Crnogorka kako se i ona sama osjeća, otac je iz BiH i ona je rođena u Tuzli. Odrasla je i završila studije anglistike i amerikanologije u Beču. Kada je 2010. godine zavšila fakultet, počela je da traži posao. Osim što je slala biografiju austrijskim firmama, jedan mejl je poslala i u zemlju svoje ujčevine. Anja se prijavila za volontiranje u austrijskoj ambasadi u Podgorici.

„U momentu kad sam zaboravila da sam taj mejl poslala, dobila sam poziv od tadašnjeg ambasadora Martina Pamera. Došla sam u Crnu Goru s namjerom da se, poslije tri mjeseca vratim. Ipak, prošlo je šest godina. Majka i otac me i dalje čekaju u Beču“, kaže Anja.

A, u Crnoj Gori je ostala jer se odužio njen rad u ambasadi, a potom i u Delegaciji EU u Podgorici.

„Prije šest godina sva priča o evropskim integracijama je bila jako pozitivna. Gdje god se ambasador pojavio, od Ostroga do Splendida, svi su bili oduševljeni“, sjeća se ona.

Ušla je, kaže u posao, a dopala joj se i međunarodna atmosfera. Tokom radnog dana s kolegama komunicira na više stranih jezika. Osim toga, Anja, koja je u Beču završila nižu muzičku školu i svojevremeno imala bend, s kolegama u Crnoj Gori svira i pjeva. U oktobru 2014. godine sa zamjenikom austrijskog ambasadora Geraldom Hauzerom formira grupu koja je prvi nastup imala na jednoj svečanosti ambasade u „Šipčaniku“. Visoke zvanice te večeri nijesu slušale npr. bečku filharmoniju, ali jesu bečki rok, odnosno austro-pop. Falka npr.

„To je bilo malo šokantno za zvanice. Navikli su na gudačke kvartete, a odjednom je grunuo pop-rok bend. Ljudi koji su bili u odijelima i toaletama počeli su da plešu, i koncert je trajao dva sata“, priča Anja.

Kako u Crnoj Gori rijetko imamo priliku da slušamo bendove koji izvode pjesme na njemačkom jeziku, bend je nastavio da živi. U grupi više nema osnivača Gerija koji je diplomatsku karijeru nastavio u Češkoj. Sastav benda je, ipak, ostao neobičan – sa Anjom su jedan geometar i informatičar u isto vrijeme i dva studenta ekonomije – Marko Kaljević, Jole Babović i Danilo Đikanović. Grupa nastupa, kako je to kod nas slučaj, pretežno u lokalima.

„Ovdje je svaki bend od danas do sjutra. Nemamo scenu. Ni fizički ni metaforički. Neko ko je u mogućnosti treba da ima na umu da se muzička scena ne može razvijati u ugostiteljskim objektima iako smo mi tim ljudima zahvalni što nam omogućavaju da se makar negdje predstavimo“, kaže ona.

Anja se ne žali ni zbog toga što iznosom dnevnice ne može da se pohvali.

„Ja taj novac ulažem u opremu, platim tonca… Srećom, ne zavisim od tih para jer imam platu“.

Ono što je većini domaćih umjetnika opravdan povod za konstantne žalbe, Anji je podstrek. Okolnosti je ne demotivišu. Naprotiv.

„Neću da odem odavde i neću da prestanem da se bavim muzikom. Imam osjećaj da sad treba da napravim korak više. Imam dosta ideja, posebno u vezi sa autorskim pjesmama“, poručuje Anja.

To je jedan od razloga zbog kojih je i ostala u Crnoj Gori.

„Ovdje ljudi imaju mogućnost da nešto stvore. Imaju mogućnost da možda budu dio stvaranja nekog alternativnog muzičkog ili kulturnog centra. Vidim potencijal. Mislim da taj potencijal treba da prepoznaju sve moje i mlađe i starije kolege. Fokus treba da bude na autorskom radu“, priča Anja nadahnuto.

Uprkos tome što bi Anja štošta imala da ispriča svojim poznanicima, svi je pitaju jedno isto: „Što jadna, ne ideš odavde?!“.

Između ostalog, više joj se dopadaju međuljudski ili makar komšijski odnosi u Crnoj Gori.

„Recimo, dok sam živjela u Beču, tokom dana sam u sobi imala časove pjevanja. Poslije nekoliko dana, na ulazu u zgradu, na tabli gdje su obavještenja, moj otac je pronašao cjeduljicu na kojoj piše ‘Može li pjevačica u zgradi da zaćuti?’ Tamo su se ljudi distancirali jedni od drugih. Ovdje je situacija, za sad, drugačija. Ljepše je živjeti u jednoj maloj zgradi u kojoj se svi znamo. Ja to volim. Neko uživa u anonimnosti, ali ja volim da znam ljude s kojima živim. U mojoj zgradi mogu da sviram gitaru, mogu da vježbam“, kaže Anja i ponosno dodaje da je upravo ona upravnica zgrade u kojoj stanuje.

Osim „publike“ u zgradi, Anju sa bendom možemo da slušamo širom Crne Gore. Pored nekoliko, kako kaže, sjajnih nastupa u Podgorici i Herceg Novom, u pamćenju joj je najviše ostao nedavni nastup u Danilovgradu.

„Podgoričani su, čini mi se, malo stidni kad je provod u pitanju. Publika u ovom gradu se jedva njiše uz rok. U Danilovgradu, međutim, to nije bila situacija. Ljudi su igrali cijele večeri, a uglas sa mnom su pjevali ‘I love rock n roll’“, uz osmijeh ističe Ana.

A, sa Anjom i kolegama horski su pjevali posjetioci proslave Dana Evrope 8. maja na Trgu nezavisnosti. Tada je „Who’s Gerry“ zajedno sa bendom „Zoon politikon“ bio predgrupa „Pilotima“ koje je u Crnu Goru dovela Delegacija EU.

(CDM)

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com