Zbog traume iz djetinjstva Marej nikada neće moći da bude bolji od Novaka
Pored nevjerovatnog talenta i truda koji je Novak Đoković uložio u svojoj karijeri, njega u odnosu na sve druge tenisere odvaja i mentalna snaga, koja je po mnogima i sam ključ njegove apsolutne vladavine.
Bio je do sada u nebrojeno mnogo nepovoljnih situacija, iz kojih se Novak pored dobrih poteza izvukao prije svega “hladnom glavom”. Njegov najveći rival i po svemu sudeći jedini koji može da ga ugrozi ove sezone jeste Britanac Endi Marej. Britanac takođe pruža odlične partije u poslednje vrijeme, ali mu često fali nešto u krucijalnim trenucima, baš onda kada se lomi meč i kada Đoković i rezultatski deficit okreće u svoju korist.
Odgovor na pitanje zbog čega Marej ne može da ostane 100 odsto koncetrisan tokom duela leži možda u njegovom djetinjstvu, u kom je za dlaku izbjegao smrt.
On je zajedno sa svojim rođenim bratom, takođe teniserom Džejmijem Marejem, preživio masakr koji se desio u njegovoj osnovnoj školi u Danblejnu. Endi je 1996. godine, kada se i dogodio ovaj stravični zločin imao osam godina, dok je njegov brat imao 10.
Tog 13. marta četrdesetčetvrogodišnji Tomas Hamilton upao je naoružan u Osnovnu školu u Danblejnu, gdje je ponio preko 700 metaka, a iskoristio ih je nešto više od 100. Uputio se u salu za fizičko, a na putu do nje pucao je na šta god je naišao. Prilikom tog nasumičnog pucanja Hamilton je usmrtio 16 učenika i jednu nastavnicu, da bi po ulasku u fiskulturnu salu sam sebi pucao u usta i tako okončao ovaj masakr.
Endi je sledeći trebao da ima čas fizičkog, pa se i zaputio ka sali, međutim čuo je da se nešto dešava pa se zajedno sa bratom sakrio ispod direktorovg stola gdje je ostao neko vrijeme. Njih je po izlasku iz škole sačekala majka, koja je sa stotinama drugih roditelja čekala na kapiji da čuje detalje ovog zločina i da vidi da li su joj djeca živa. Ona je jednom prilikom izjavila:
“Bila sam jedna od stotinu majki čekajući na kapiji da saznam šta se desilo u školi, ne znajući da li su mi djeca živa ili ne”.
Škotski teniser rijetko želi da govori o ovoj temi, ali nije ostao ravnodušan pred finale prošlogodišnjeg izdanja Dejvis kupa, koji je odigran neposredno nakon terorističkih napada u Parizu.
Naime, finale između Belgijanaca i Britanaca moglo je biti odloženo, uslijed prijetnji od terorističkih napada u Briselu, međutim Endi je tom prilikom u intevjuu kroz suze rekao da ne želi da živi u strahu kada izađe na teren u Belgiji.
U strahu od smrti bio je i najbolji teniser današnjice, Novak Đoković, koji je trenirao i odrastao za vrijeme NATO bombardovanja Jugoslavije. Ni srpski teniser ne želi često da se prisjeća, ali je na obilježavanje 15 godina od početka bombardovanja izjavio kako je tada prvi put osjetio strah od rata i kako on nikome ništa dobro nije donio.
Njega je čak vatromet u Londonu kom je prisustvovao podsjetio na bombardovanje 1999. godine, za vrijeme kog se svake noći budio od bombi koje su padale širom Srbije.
I Novak i Marej preživjeli su jedan veoma težak period u svom životu, međutim psihički snažniji i mentalno bolje pripremljen iz svega izašao je srpski as.
