Sada je potreban samo rad, a rezultati možda dođu nekad

Kada su izgubili medalju u Pekingu, znali su da prva šansa neće biti posljednja.

Kada su doživjeli isto u Londonu, znali su da vrijeme curi, bilo je pitanje da li će se, i kada, ponovo ukazati prilika.

Nakon poraza od Italije u Riju – vremena više nema za najuspješniji tim u istoriji crnogorskog sporta, za tim u kome je većina igrača prije osam godina bila na početku, a prije četiri na vrhuncu.

Vaterpolo reprezentacija, koja je bila simbol ovog i crnogorskog sporta uopšte, koja je od 2008. osvojila četiri medalje na velikim takmičenjima, trećim uzastopnim četvrtim mjestom na olimpijskim igrama, vjerovatno je rekla posljednju riječ.

“Prvo moramo da ohladimo glave, ali jasno je da u ovom timu ima igrača koji su razmišljali da završe karijere u nacionalnom timu, ili da ostanu još jedan, ali ne dug period. Nema dileme da je neophodno da se stvori nova generacija, ali ne da bi ostvarila rezultat za dvije-tri godine, već da nosi crnogorski vaterpolo narednu deceniju. Svakako da bi momcima koji dolaze bilo lakše, i bilo bi bolje za nas, da oni uče od velikih igrača, kakve imamo sada, jer samo uz njih mogu i oni postati veliki”, kaže selektor Vladimir Gojković.

Kako će ubuduće izgledati crnogorski vaterpolo tim, u kom će sastavu biti naredne godine na Svjetskom prvenstvu, ostaje da se vidi. Izvjesno je, međutim, da u bliskoj budućnosti više ništa neće biti isto.

To se vidi i iz Gojkovićevog odgovora na pitanje ima li mlađih momaka koji mogu da postanu nove “ajkule”.

“Da su imali kvalitet – bili bi tu. Imali smo jednog, koji je otpao posljednjeg dana, a ostali nisu bili ni konkurencija ovima, koji su bili u Riju”, kazao je Gojković.

Kako onda napraviti respektabilan tim?

“Moramo da radimo cijelu zimu, da počnemo da se spremamo za Svjetsko prvenstvo naredne godine. Zatim imamo i narednu zimu za rad i samo rad, kako bismo do šampionata Evrope 2018. godine spremili mlađe momke, ali priličan broj, makar četvoricu-petoricu”, kazao je Gojković.

Trenutno, u situaciji u kojoj je promjena tima nužnost, a ne projekat, o rezultatima je iluzorno govoriti…

“Nećemo plaćati cijenu u rezultatima, niti je sada to toliko važno. Mi, prosto, moramo da mijenjamo, jer, u suprotnom, ne bismo imali dovoljan broj igrača za takmičarski tim. Tako je – kako je, pa nam ostaje da pokušamo da mlade igrače, koje imamo, dovedemo do što većeg nivoa”, kaže Gojković.

OSVAJAČI MEDALJA ILI VJEČITI ČETVRTI

Evropsko zlato i dva srebra, drugo mjesto na Svjetskom prvenstvu – sve je to uradila vaterpolo reprezentacija u minulih osam godina.

I u Riju je ostala u vrhu, ali, čini se, da nije ispunila „svrhu postojanja”, osvojila olimpijsku medalju.

Nije je spriječio splet okolnosti, već zasluženi porazi u direktnim duelima sa timovima koji su na postolju, iza Srbije, koja je, očigledno, nedodirljiva.

“Kad sam došao, cilj je bio da se plasiramo na Olimpijske igre, što smo, relativno lako i prvi put direktno, ostvarili, srebrom sa Evropskog prvenstva”, podsjeća Gojković.

Upravo je to srebro iz Beograda uticalo da se sa realnom pričom o medalji doputuje u Rio.

“Mi smo jedina ekipa koja je na Igrama bila oslabljena”, podsjetio je Gojković da u odnosu na šampiona Evrope u timu nije bilo Nikole Janovića i Nikole Vukčevića.

“Za razliku od nas, druge ekipe su vratile iskusne, prekaljene igrače, neke reprezentacije su i naturalizovale strance. Mi smo bili bez dvojice, a zna se kolika nam je baza i kakva nam je konkurencija”, kazao je Gojković.

Kako god, nakon trećih uzastopnih Igara na kojima je vaterpolo reprezentacija stala na korak od postolja, dilema je da li će se „ajkule” pamtiti kao šampioni Evrope, osvajači medalja sa velikih takmičenja ili kao – vječiti četvrti.

“Prije svega, mi smo najuspješnija ekipa u Crnoj Gori. Mnogo puta smo obradovali naciju i to se neće zaboraviti. To što ćemo, možda, biti vječiti četvrti nas, igrače, boli najviše, jer smo za osam godina prolili dosta znoja, bukvalno svakog ljeta, mnogo čega smo se odrekli, proveli sate i sate treninga u bazenu i teretani, samo da bismo došli do Olimpijskih igara, a ne do polufinala, tri puta zaredom. Niko ništa ne može da nam zamjeri, samo mi sebi možemo da zamjerimo što nismo napravili još jedan korak”, rekao je Aleksandar Ivović.

(Vijesti)