SIMBOL STAR 100.000 GODINA: Pogledajte kako je krst postao simbol najveće svjetske religije
Hrišćanska vjera ima mnogo simbola, u početku su to bili crteži ribe koja je simbolizovala čuvenu priču iz jevanđelja, onda golobradi mladić, pastir koji je simbolizovao Isusa i golub koji je označavao Sveti duh, ali onaj koji se nametnuo kao najprepoznatiji jeste krst.
Neko bi mogao da pomisli kako je apsurdno što je simbol jedne religije zapravo muka njenog imenioca, ali to nije toliko jednostavno. U zapadnoj kulturi krst je postao gotovo neodvojiv od hrišćanstva, iako je to jedan od najstarijih i najobuhvatnijih simbola, mnogo stariji od samog hrišćanstva. Urezivan u kamen ili drvo ili izradjivan od metala ili kosti, bogato ukrašen ili jednostavno crtan, krst se pojavljuje širom svijeta.
Krst čini cjelovitost. Ukrštanje dvije linije kod njega može se sagledati kao sjedidnjenje muškog (vertikalna) i ženskog (horizontalnog) principa. Ove dve ose takodje predstavljaju dimenzije vremena i prostora, materije i duha, tijela i duše kao i ekvinocije i solsticije.
Postoje neslaganja u vezi sa krstom koji je korišćen za raspeće Hrista. Evo šta se sve mislilo i oko čega su se hrišćani sporili kada je raspeće Hrista u pitanju.
Tek sredinom II vijeka prevodioci Jevandjelja su prvi put upotrijebili “krst”u opisima smrti raspeća. Mnoge slike prikazuju Hrista kako visi sa strukture u obliku slova Y (račva) ili sa krsta u obliku T, kao i sa poznijeg latinskog krsta gde se poprečna pregača nalazi otprilike na dve trećine prema gore. Ovo je i potkovanije istorijski jer rimska praksa razapinjanja nije činjena na obliku krsta kakvog poznajemo sa ikona raspeća. Vremenom je latinski krst postao glavni simbol hrišćanstva.
Neki veruju da se ovo poklapa s postepenom tendecijom kod rane crkve da se razdvoji duhovno i materijalno carstvo u skladu s Hristovim rečima, “Moje je carstvo nebesko”.
Ovaj stav je preovladao idejama o duhovnosti u velikom delu hrišćanskog svijeta, gdje se zemaljski život (uključujući prirodu), svijet i tijelo sagledavaju kao sile koje treba prevladati, a ne kao djelovi organske cjeline. Ovo učenje može se povezati i sa više vjekova starijom Platonovom filozofijom koja razdvaja čulni, materijalni svijet, od savršenog “sveta ideja”. Za hrišćane je raspeće iskonski simbol, koji predstavlja Hristovu smrt, vaskrsenje, pobjedu duha nad materijom i iskupljenje čovječanstva, a ne samu muku i iskušenje.
Krst je i zvanično postao simbol hrišćanstva kad je rimski car Konstantin priznao hrišćanstvo kao oficijalnu religiju carstva.
(Kurir)