Ako se vozite autobusom na liniji Podgorica – Nikšić, sigurno poznajete Mariju!

Žena za volanom automobila odavno nije ništa neobično, ali zato jeste dama za volanom autobusa, bar u Crnoj Gori.

U Evropi to, međutim nije nikakovo iznenađenje. Tako je u Zapadnoj Evropi odnos broja žena i muškaraca za volanom velikih autobusa gotovo izjednačen.

U regionu, kao i kod nas dama u muškom svijetu autobusa je prava rijetkost.

Marija Lončar je, zapravo jedina dama u Crnoj Gori koja vozi autobus i tako, reklo bi se više nego uspješno ruši stereotipe o nejednakosti muških i ženskih poslova.

Za nju ne važe ni predrasude o ženama vozačima.

Ako bi jači pol, što se nerijetko može čuti – za haos na drumovima okrivio dame, sa poznatom “ma sigurno je žena za volanom“, Lončar je primjer da nježniji pol može da bude vrlo uspješan i u komplikovanim vožnjama, tipično muškim.

Jedina žena u istoriji crnogorskog autobuskog prevoza za portal Antena M priča i otkud ljubav prema tom poslu, za koji će mnogi, bez dileme reći da je isključivo rezervisan za muškarce.

Na pitanje šta ćeš biti kad porasteš, Lončar je oduvijek znala odgovor. Interesovanja u odnosu na njene vršnjake bila su posve drugačija. Lutke i sve ono što privlači djevojčice nijesu joj nikad bile zanimljive.

Sve je, zapravo počelo kad je imala desetak godina, u garaži Božidara Kovačevića, vlasnika Nikšić prevoza.

Vrijeme je provodila u radionici svojih komšija, sadašnjih gazdi, pomalo je, kako kaže pomjerala autobus, parkirala, uvozila i izvozila iz garaže.

„ To je neka želja sa kojom sam rasla, otkad znam za sebe željela sam da vozim autobus. Možda će nekom da zvuči čudno, ali je zaista tako. Dok sam išla u školu svaki slobodan trenutak sam koristila sam da odem do firme, koja mi je bila u komšiluku. Tu sam naučila mnogo toga, položila 2011. i odmah sam počela da radim. Prve linije su bile u lokalu. Kasnije sam počela da vozim na relaciji i Nikšić-Podgorica“, kazala je Lončar za portal Antena M.

Ova vesela djevojka s velikom ljubavlju priča o svom poslu. Srećna je, kaže što se izborila za posao koji voli, jer to je, smatra privilegija.

Na početku, nevjerica da će baš ona, krhka djevoka da vozi putnike- bila je česta.

No i poslije pet godina, pojedini putnici su u čudu kada je vide iza ogromnog volana i gomile dugmića, pa im se za usana može pročitati: „Gle, žena vozi“.

„Što se tiče ljudi, mišljena su podijeljena. Ima onih koji su me uvijek podržavali, ali i onih koji kažu kako posao koji radim nije za žene. I danas kao i na početku, bilo je raznih komentara, mada oni ne utiču mnogo na mene, radim to što volim“.

Koliko je vožnji iza Lončar, ni sama ne zna. Prije nego što je počela da vozi na relaciji Nikšić- Podgorica, imala je liniju u lokalu, od nikšićke Župe do grada, kada je prelazila kilometare, po putu, koji bi bio problem i za mnogo iskusnije vozače.

Žena za volanom autobusa, očekivano ne može da prođe bez anegdota.

„Bilo je mnogo smiješnih situacija za moju vožnju. Često se dešavalo da ljudi kad me vide za volanom pitaju kad krećemo i gdje je vozač“.

Prisjetila se Lončar jedne zanimljive situacije.

„Jednom sam bila angažovana da vozim autobus iz luke Kotor, grupu gostiju sa kruzera u pratnji vodiča prema Njegušima,ja sam sjedala na mjestu vozača, dok ih je vodič dočekivao. Vidjela sam da su nas čudno gledali i kad smo bili spremni da krenemo vodič nas je predstavio i rekao da nijesu pogriješili da sam ja vozač, a on vodič. Dobili smo veliki aplauz. Neki su, čak rekli da se prvi put voze autobusom koji vozi žena“.

I u familiji su uobičajene šale na račun profesija, koje su izabrali ona i njen brat.

„Brat mi je kuvar, pa se šale na naš račun da smo zamijenili profesije“, priča Lončar.

Što je najvažnije, dodaje, Kovačević ne izostaje podrška porodice. I njen muž je šofer, pa su, kako kaže u šali prava šoferska priča, imaju djevojčicu i uspijevaju sve obaveze da usklade.

Ponosna je i na poštovanje, koje uživa od muških kolega.

„Sa kolegama sam u odličnoj komunikaciji, imaju mnogo poštovanja i uvijek su tu da izađu u susret. Posao koji se obavlja na pravi način jeste zadovoljstvo, bude i stresnih situacija, ali to je uglavnom sve normalno, nista više kao na bilo kom drugom poslu. Što se tiče plate, mogu reći da sam zadovoljna.“

Lončar nije imala neprijatnih situacija, a nije bilo ni većih problema, kvarova tokom vožnji, što joj, kako nam je kazala i ne bi bio problem, da zasuče rukave, jer i o popravkama, djelovima autobusa zna poprilično.

Uz osmjeh nam je rekla da ne planira da polaže za neku drugu kategoriju.

Ali, zato, ova mlada Nikšićanka sanja o vožnjama po Evropi, ali ti planovi će, kako nam je kazala sačekati zarad nekog, trenutno mnogo važnijeg cilja- da se ponovo ostvari u vjerovatno najhrabrijoj ulozi- majke.

(Jelena Ćetković/AntenaM)