SVI SU GA GLEDALI KAO ČUDAKA: Ovaj otac je prvo odbio da svim sinu kupi klupu

U školi, koju pohađa njegova kćerka, grupa roditelja je odlučila da promijeni klupe u učionici. Uzgred, one su bile u pristojnom stanju, otprilike ovakve.

Posle rasprave, roditelji su se podijelili na dvije nejednake grupe – na one, koji su mogli da izdvoje novac, a sedmoro ljudi je odustalo od novih klupa. Nisu imali.

Njima su rekli da će njihova djeca sjedeti u starim klupama.

Kada je moj drug predložio da se izdvoji malo više novca i da se kupe klupe za sve, roditelji nisu pristali, uz riječi „zašto smo mi dužni da plaćamo za nekoga? Nemaš novac – nek ti dijete sjedi u staroj klupi.“

Onda je i on odustao od kupovine klupe za svoje dijete.

Na njegove primjedbe, da će to dovesti do podjele djece na „bogate“ i „ siromašne“, umalo mu nisu odgovorili psovkama.

Došao je i Dan D.

U učionicu su unijeli nove klupe. Otprilike ovakve

Četiri stare klupe bile su prebačene u jedan ugao učionice, tamo je obrazovan svojevrsni geto za „bijedne“ učenike. Mamice su blistale.

Kada ih je moj drug upitao, ne podsjeća li ih možda ovo na siže „Naše Raše“ o pacijentu u privatnoj praksi i pacijentu u Domu zdravlja, dobio je odgovor: „A što? Možemo sebi da priuštimo!“

To je trajalo čitav jedan dan.

Sledećeg dana, na mjestu starih klupa, učenici i nastavnici su zatekli nove klupe. Ovakve.

I stolice. Ovakve.

Sada one iste mamice trče i viču, kako je ovo diskriminacija, da njihovu djecu omalovažavaju i da svi treba da imaju iste uslove.

Drug ih gleda i smješka se.

Na pitanje jednog od tatica „I koji si đavo ovo uradio?“ odgovorio je: „Smatraj da je ovo bio socijalni eksperiment.

Uostalom, sami ste htjeli da jedan broj djece ima bolje klupe nego drugi. I evo, to ste i dobili!“

 

(Izvor: prikolis.net / Prevod: Dragana Kostadinović)