10 MITOVA O ISUSU HRISTU

Zahvaljujući tome što živimo u dovoljno prosvijećenom dobu da niko ne mora na lomaču ukoliko postavlja logična pitanja oko slabih tačaka u svetim pismima, današnja istoijskanauka novozavjetnu priču o Isusu Hristu smatra vrlo diskutabilnom.

1. Prva stvar, za koju istorija nije bila niti potrebna, rušila je mit o Isusu Hristu kao o mladom čovjeku blijede puti, plavih očiju i skandinavske boje kose. Isus je bio Židov iz Judeje, što znači da je imao kosu crnu poput ugljena, tamnu kožu, zapravo zgodne maslinaste nijanse, a arheološki nalazi iz tog vremena ukazuju da je, ako je bio prosječne visine i težine, bio visok kakvih 165 centimetara i težak kakvih 68 kilograma. Sve to pod uslovom da je uopšte postojao, reći će skeptici.

2. Problem u tome dijelu je što direktnih arheoloških nalaza ili zapisa iz njegovog vremena nema, ali zato ima mnoštvo tačaka u Novom zavjetu koji naprosto ne drže vodu. Prvo to da je rođen u Vitlejemu. Najraniji zapisi o Isusu Kristu, a to su Evanđelje po Marku (pisano poslije 70. godine) i Pavlove poslanice (pisane između 50. i 60. godine), zapravo ne spominju njegovo djetinjstvo, čak je i rođenje upitno. Jedna od mnogih stvari kojima su narednih stoljeća popunjavane takve činjenične praznine, jeste i uslov po kojem bi se Isus uopšte mogao smatrati mesijom. A to je da je rođen u Vitlejemu, isto kao i kralj David, što za novog mesiju predviđa proročanstvo u Starom zavjetu. Evanđelje po Luki tako kaže da su 6. godine sveti Josip i Marija morali na put iz Nazareta u Galileji kao bi učestovovali u popisu stanovništva, jer je Josip bio iz Vitlejema. No, istoričari danas znaju da je tadašnji popis stanovništva obuhvatao samo Judeju, Samariju i Idumeju, ne i Galileju, pa Josip dakle s porodicom nipošto ne bi morao na popisivanje.

3. Jedan od rijetkih dokaza da Isus Hrist doista jest postojao zapravo je dokaz koji posljedično znači da nije bio jedino dijete svojih bioloških roditelja i da Marija nipošto nije bila djevica do kraja života. Matej 12 tako kaže: “46Dok on još govoraše mnoštvu, eto majke i braće njegove. Stajahu vani tražeći da s njime govore. 47Reče mu netko: ‘Evo majke tvoje i braće tvoje, vani stoje i traže da s tobom govore.’ 48Tomu koji mu to javi on odgovori: ‘Ko je majka moja, ko li braća moja?’ 49I pruži ruku prema učenicima: ‘Evo, reče, majke moje i braće moje! 50Doista, ko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka.'” Iz tog dijela, a to nije i jedini takav u Novom zavjetu, jasno je da Isus Krist razlikuje kategoriju svoje biološke braće i sestara od njegovih duhovnih sljedbenika. Znaju se imena njegova četiri brata; Jakov, Josip, Šimun i Juda, uz nepoznat broj sestara.

5. Pritom je Jakov  zabilježen kao prvi biskup Jerusalima, kako navodi Klement I, rimski papa koji je živio u 1. vijeku.

6. To da je Isus imao 12 učenika, i to je savršeno jasno da je krivo tumačenje. Isus je imao nekoliko krugova ljudi oko sebe. Prvo mnoštvo ljudi koji su ga prema predanju slijedili od mjesta do mjesta. Potom 70-ak ljudi koji su primali njegovo učenje, koje je zvao učenicima, a na kraju 12 apostola koji su imali pravo slobodno i nezavisno propovijedati Radosnu vijest u njegovo ime.

8. Upitno je i suđenje Isusu Hristu pred Pontijem Pilatom, koji je u Novom zavjetu prikazan kao čovjek slabe volje, preslabe da bude milosrdan prema Isusu. Istina je, međutim, da je Pontije Pilat kao pokrajinski guverner bio do te mjere okrutan da ga je sam Rim zbog brutalnosti i pronevjera suspendovao. Nadalje, uopšte se danas smatra da su rani Hrišćani naveli takav razvoj situacije na suđenju jer nisu mogli vjerovati da bi neko u susretu s Isusom bio u stanju ne biti dotaknut njegovom porukom i božanskim bićem.

9. Svakako je upitna i slika Isusa Hrista koja se opisuje u Novom zavjetu. Židovi su sami imali problem s njim već i zato što su očekivali političkog vođu koji će ih osloboditi okupacije Rima. Bez obzira što je Izaija govorio o čovjeku koji će trpjeti za njih i biti im sluga. Pojedini dijelovi u jevanđeljima, pak, kontradiktorni su u vezi njegove prirode. Iz toga se vidi da su Matej, Luka i Ivan potekli od teksta Markovih učenika. Svi su svoje tekstove nadopunjavali kakvu su već imali viziju istorijskog Isusa. Pa se tako Isusova poruka o “blagoslovljenim mirotvorcima” sudara s onom da je “došao da donese mač, a ne mir”. Ili s vitlanjem biča po hramu.

10. Gabrielov kamen da se ne spominje. Riječ je o kamenu pronađenom 2000. u Jordanu a kojem je natpis koji spominje izvjesnog Šimuna, pobunjenika kojega su Rimljani ubili i koji će uskrsnuti trećeg dana iz mrtvih. To onda ukazuje da je neko priču o Isusu lako mogao složiti na temelju već postojećeg mitološkog predloška. Sve to i još mnoštvo drugih stvari koje se tiču Marije iz Magdale kao njegove navodne supruge, njegovog datuma rođenja 7. januara i slično, ne znači da Isus nije postojao niti umanjuje poruku ljubavi i mira, ali svakako drastično mijenja našu sliku o njemu kao čovjeku koji je možda nekada doista živio.