ČIKA JOVO UMRO U 110 GODINI: Kao mlad je NADNIČIO u Podgorici, a pred smrt napisao “O guslama u Gorskom vijencu” - Volim Podgoricu

ČIKA JOVO UMRO U 110 GODINI: Kao mlad je NADNIČIO u Podgorici, a pred smrt napisao “O guslama u Gorskom vijencu”

Na sarajevskom groblju Bare u srijedu je sahranjen Jovan P. Jovanović, najstariji Srbin. Preminuo je prvog oktobarskog dana, samo dvije nedjelje pošto je, u krugu prijatelja, obilježio 110. rođendan.

Na vječni počinak ispratili su ga rođaci i prijatelji iz Gerontološkog centra u Sarajevu, gdje je živuo poslednje dvije decenije. Sahranjen je pored supruge Zagorke, u grobnicu koju je podigao posle njene smrti 1973. godine.

Čika Jovo, kako su ga zvali prijatelji i poznanici, nije imao nadimak kao čuveni pjesnik, ali po svemu drugom bio je pravi zmaj! Gotovo do poslednjeg dana, ne samo da je bio dobrog zdravlja, vitalan, izuzetno bistrog uma, vedar, duhovit, nasmijan, već nije prestajao da piše i objavljuje knjige.

Za života je objavio 222 naučna rada. Njegov poslednji esej “O guslama u Gorskom vijencu”, dat je da se štampa dan pre smrti!

Nije skrivao zadovoljstvo što će ostati upamćen kao, zvanično, “najstariji čovjek na Balkanu, koji se i posle 100. godine bavi istraživanjem i pisanjem”.

– Odijelo i kravatu je nosio do samoga kraja. Bio je moj uzor, pa sam se i ja dugo vremena trudio da izgledam i oblačim se kao on. Uvijek sam poštovao starije, jer znam da ću i ja ostariti – našalio se “mlađani”, 72-godišnji, Negoslav iz centra.

Priča da mu je svako jutro nosio novine u sobu dok se on umivao i brijao, a prije toga bi im Jovo spremio čaj ili nasuo po čašu mlijeka.

– Na balkonu je vježbao i radio je zgibove i u tim godinama, pa i ne čudi što ih je doživio. Tog jutra kad je preminuo, donio sam mu novine i izašao, dok je on bio u kupatilu. Izašao je i raspremio krevet, a posle, kako su mi rekli, sjeo je i došlo je ono najgore – bolno je završio svoju priču Negoslav.

Jovo je rođen 16. septembra 1906. godine u Brčelima kod Bara. Odrastao u nemaštini, ali kako je govorio, škola i knjiga su ga uvijek zanimale. Tokom Drugog svjetskog rata nadničio je u Podgorici “za četiri deke hljeba i kašiku čorbe”… Poslije rata bio je prvi direktor Gimnazije u Foči i, istovremeno, predavao ruski jezik i filozofiju. Januara 1957. prešao je u sarajevsku Univerzitetsku biblioteku, gdje je radio do penzije.

(faktor.ba)

1 komentar

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com