Drama “Crvena”: Pravim vrijednostima protiv budvanizacije

Toj vizuri, pored sjajne glumačke igre, u mnogome je doprinijela scenografija znamenitog slikara Dimitrija Popovića, natopljena crvenim osvjetljenjem, sa ogromnim platnima u blještećecrvenim tonovima, koji su na publiku djelovali hromoterapijski. Situacija u kojoj se našao Mark Rotko, veliki američki slikar jevrejskog porijekla, predstavnik pravca „velike umjetnosti”, kada je nošen željom za materijalnom zaradom pristao da radi murale za njujorški restoran simbol buržoazije i snobizma, vrlo se podudara sa brojnim sličnim aspektima današnjeg i umjetnika, koji je prisiljen da pravi neke kompromise, odričući se ponekad i sopstvenog bića. Umjetnost je u slučaju Rotka, ipak pobijedila, kada je, na radost svog učenika, vratio novac i ostao dosljedan sebi.

Reditelj Danilo Marunović, koji je postavio dramu prema tekstu Džona Logana, imao je čvrste razloge za odabir ovog djela. Za svaku inscenaciju je potreban vrlo jak povod ko ji se tiče baš ovog trenutka, izazova kojeg živimo, kroz ono što je aktuelno, što su goruća pitanja, što su najočigledniji problemi savremenog društva. Iako je drama smještena u kontekst biografskih datosti Mark Rotka, ovo je zapravo priča o krizi umjetnosti danas u svijetu, o odnosu populizma i umjetnosti, objasnio je Marunović.

U tom smislu ovaj komad je jako upisan u građu pedesetih godina Njujorka, jednog zanimljivog trenutka u prelomnoj tački u istoriji umjetnosti,kadataj koncept „velike umjetnosti” izumire i novi umjetnički pravac pop-art osvaja umjetničke prostore sa potpuno drugačijom percepcijom umjetnosti i drugačijom vrstom komunikacije umjetnosti sa publikom. U tom smislu Mark Rotko je veliki borac za taj koncept „velike umjetnosti” ikona koncepta „velikih umjetnika”, „Bogova umjetnika” koji su zajedno sa tom epohom i zauvijek izumrli i ostapi da žive u muzejskim prostorima širom svijeta, kaže Marunović. On dodaje da je prilikom postavljanja drame na scenu u vidu imao sveprisutnu pojavu „budvanizacije” crnogorskog društva.

Kad sam dobio poziv da radim komad za budvanski festival „Grad teatar”, upravo sam imao u vidu i Budvu kao simbol onih vrijednosti koje uništavaju umjetnost danas, ko je umjetnost dovode u poziciju ugroženosti, zajedno sa svim tim jeftinim populističkim zabavama, koje su okupirale Budvu. U tom smislu „Crvena” je „obračun” sa tom Budvom, s tim klišeom Budve i „budvanizacijom” kao jednim opštim principom, ne samo u Budvi, već uopšte u cijeloj Crnoj Go ri kaže mladi reditelj.

Primjećuje da su ljudi koji kritički promišljaju ovo vrijeme, predstavu dočekali sa oduševljenjem…

Jer je Budva Grad teatar i kroz ovaj projekat i generalno kroz svoje postojanje nekako ostao posljednji bastion borbe za vrijednosti koje Budva očajnički treba i traži za sebe, nasuprot prženih krompira, jeftine zabave, turbo-folk muzike, tog bucvanskog defilea sa jednim kičastim estetskim kodom… konstatuje Marunović.

Branislavu Lečiću i Marku Grabežu prija da igraju u pozorištu, a ovo je, kažu, ipak pozorište zatvoreni sistem. Poručili su stanovnicima grada pozorišne umjetnosti da se potrude da revitalizuju svoje pozorište: „Potrebnoje samoda svi povjerujete davam je kultura važna i onda nema problema”.

Prepoznali i pozitivno reagovali

“Mnogo se bolje čuje, odmah je druga atmosfera, više je tih detalja koje smo se mi trudili da izborimo u toku rada u podrumu Ateljea212 dok smo probali, a sad već i igramona tom mjestu, da izbiju u prvi plan i onda je nama baš udobnije da igramo u pozorištu. Ali, spremni smo i da se prilagođavamo, kao što je bio slučaj sa „Vješticom” i sa otvorenim prostorom i sa nekim baš hotelskim prostorom. Dopada mi se publika koja je na kraju sve to čula, prepoznala i odreagovala pozitivno na ovaj tekst koji nije populistički tekst. On ima u sebi neke zahtjevne stvari koje treba promisliti, a mi ga brzo igramo”, kazao je Lekin mlađi kolega.