Kada uspješan farmer Aleksa Kostić iz sela Dučice u Nikšićkoj Župi na osnovu svog iskustva kaže da “onaj ko ima deset krava i živi na selu, sa svojom porodicom, može da završi posao oko njih za 40 minuta dnevno i da zaradi hiljadu eura mjesečno”, a taj iznos svakako može biti i znatno veći za veća gazdinstva, ovo najbolje pokazuje da poljoprivreda može biti unosan biznis, kaže u intervjuu za CdM potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja mr Milutin Simović. Kaže i da u Crnoj Gori postoji “drvna mafija”, zbog čega su formirali stalnu međuresorsku radnu grupu sa zadatkom da kontroliše sve punktove u Crnoj Gori vezane za promet drvnih sortimenata, prateći cijeli proces od panja do granice.

CdM: Da li možete da zamislite jednog osamnaestogodišnjaka koji umjesto upisa fakulteta odlučuje da drži koze, ovce…? Da li poznajete nekog takvog mladog čovjeka ili djevojku? Da li biste ikome to preporučili, da li planirate da se pozabavite ohrabrivanjem omladine da se posveti poljoprivredi?

Simović: Ne samo da mogu da zamislim osamnaestogodišnjaka koji umjesto upisa fakulteta odlučuje da drži ovce, koze…, već i znam neke od njih. Znam i za srednjoškolce koji su od očeva i djedova preuzeli poslove na farmi i planiraju da upišu neki od fakulteta iz oblasti poljoprivrede, kako bi unapređivali svoju proizvodnju. Poznati su mi i primjeri mladih koji su završili ili završavaju visoke škole, a pokreću ozbiljne projekte u poljoprivredi. A znam i one kojima fakultet nije bio preduslov za uspjeh u poslu.

Najbolja preporuka za bavljenje ovim poslom su uspješni poljoprivrednici širom Crne Gore.

Kada uspješan farmer Aleksa Kostić iz sela Dučice u Nikšićkoj Župi na osnovu svog iskustva kaže da „onaj ko ima deset krava i živi na selu, sa svojom porodicom, može da završi posao oko njih za 40 minuta dnevno i da zaradi hiljadu eura mjesečno”, a taj iznos svakako može biti i znatno veći za veća gazdinstva. Ovo najbolje pokazuje da poljoprivreda može biti unosan biznis.

Ohrabruje nas što sve više mladih ljudi prepoznaje poljoprivredu kao šansu za rješavanje egzistencijalnih potreba, ali i zaradu kroz pokretanje biznisa. To potvrđuju i podaci o procentu mladih koji apliciraju na javne pozive za podršku. Siguran sam da značajan podsticaj predstavlja iznos od 50 do 65 odsto bespovratne podrške investicijama u poljoprivrednu proizvodnju. To je svakako odličan stimulans za mlade koji žele da pokrenu sopstveni posao, budu gazde na svome, za razliku od mnogih koji, po svaku cijenu, čekaju na posao u gradu. U poljoprivredi i proizvodnji hrane, kao i njihovom spoju sa turizmom postoji prostor za osmišljavanje i realizaciju kvalitetnih projekata, a time i otvaranje radnih mjesta. Prostor za mlade otvara se i kroz realizaciju mjera politike ruralnog razvoja, u cilju stvaranja uslova za novi kvalitet života na selu, očuvanje i unapređenje porodičnih imanja, tradicije i seoskog života. Jer, moramo gajiti i razumijevanje da poljoprivreda nije samo biznis, nego i način života.

Da se vratim na početak vašeg pitanja. Bavljenje poljoprivredom ne isključuje sticanje fakultetske diplome. Naprotiv, upravo je obrazovanje najbolji put do uspješnog biznisa u poljoprivredi. I ne samo formalno obrazovanje, tu su i brojni seminari, predavanja i radionice koje Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja, posredstvom stručnih službi, u kontinuitetu organizuje širom Crne Gore, kao i studijske posjete brojnih poljoprivrednih proizvođača u državama sa razvijenijom poljoprivredom.

CdM: Da li znate nešto o pojedinima navodima da u Crnoj Gori postoji “drvna mafija”? Da li je tačno da koncesionari prodaju kubik naših drva u Albaniji za oko 90 eura, umjesto da to prodaju u Crnoj Gori za 35 do 40 eura?

Simović: Svjedoci smo negativne percepcije javnosti kada je u pitanju promet i izvoz drvnih sortimenata iz Crne Gore. Podaci pokazuju da je takva percepcija realno utemeljena.

Albanija je zbog prekomjerne sječe u prethodnom periodu zabranila eksploataciju šuma. Razumijemo takvu odluku i poštujemo je, jer je u cilju zaštite osjetljivog prirodnog resursa kakav su šume. Ali, to znači da mi moramo dodatno obratiti pažnju kako taj nagli rast tražnje, sa ovog bliskog tržišta, utiče na stanje u našem sektoru šumarstva i drvoprerade, na naše šume, na naše tržište, na brojne privredne subjekte.

Za davanje odgovora nije bila potrebna neka posebna analiza. I golim okom bili su vidljivi pojačana eksploatacija šume, konvoji kamiona ka granici, rast cijena ogrijeva na domaćem tržištu, hronični deficit sirovine za domaće pogone prerade, sa utiskom da se promet značajno odvija u zoni sive ekonomije.

I zbog svega toga, formirali smo stalnu međuresorsku radnu grupu sa zadatkom da kontroliše sve punktove u Crnoj Gori vezane za promet drvnih sortimenata, prateći cijeli proces od panja do granice. Već se osjećaju određeni rezultati u smanjenom izvozu i prepoznavanju nepravilnosti u ukupnom procesu. I to neće biti kampanjska akcija, monitoring će se pojačavati sa ciljem otklanjanja deformiteta i prepoznavanja svih nosilaca nedozvoljenih radnji.

CdM: Da li planirate da preduzmete kontramjere povodom činjenice da Albanija, suprotno CEFTA sporazumu, otežava ulaz crnogorskom vinu, pivu, mlijeku a onemogućava i uvoz mesnih proizvoda? Zašto Crna Gora ne uzvrati istom mjerom ako već dogovor izostaje? 

Simović: Crna Gora je potpisala CEFTA sporazum, vjerujući i znajući da je to dobro za našu ekonomiju, kao i za ekonomiju svih država potpisnica. I zbog toga, ostajemo dosljedni njegovom poštovanju. I tom i svim ostalim sporazumima kojima smo prihvatili određene obaveze, odgovornosti i koji donose benefite našoj ekonomiji. Podsjetiću da trenutno više od 60 odsto naših poljoprivrednih roba se plasira na tržišta država CEFTA potpisnica.

Nažalost, ima ne mali broj primjera kada se odredbe ovog sporazuma ne poštuju, uvođenjem raznih netarifnih barijera i smišljanjem raznih mehanizama sofisticiranog protekcionizma. Ima primjera gdje se na te mjere odgovara kontramjerama, ali su one uvod u novi problem, a ne rješenje problema.

Naše razmišljanje ide u pravcu da je odnose potrebno graditi i njegovati, a ne rušiti i stvarati barijere, pa i u konkretnom slučaju. Sigurni smo da i naši susjedi tako razmišljaju i da će se problem riješiti na obostrano zadovoljstvo, uz poštovanje međunarodnih propisa i obaveza svake od država.

Da se vratimo na konkretan slučaj. U ovom trenutku, Crna Gora ima spor s Republikom Albanijom vezano za propis o akcizama, kojim su između ostalih, pogođeni i crnogorski proizvođači vina i piva. Putem redovnih mehanizama kroz Sporazum CEFTA 2006, pokrenuta je procedura i obavljeno nekoliko konsultacija sa kolegama iz Republike Albanije. Nažalost sama procedura, shodno poznatoj međunarodnoj trgovinskoj praksi traje dugo, ali je posljednja informacija koju smo dobili od kolega iz Albanije da je izmjena spornog albanskog zakona u skupštinskoj proceduri. Pokretanje interne procedure za izmjenu propisa pokazuje da je i albanska strana svjesna važnosti zadržavanja dobrih trgovinskih odnosa između dvije države i poštovanja međunarodnih pravila.

Kada je u pitanju zabrana izvoza proizvoda animalnog porijekla, postupak ispitivanja i prikupljanja podatka o konkretnom slučaju je u toku i čekamo zvaničan odgovor od albanske strane.

CdM: Da li je tačno da crnogorske fabrike mogu da proizvedu 350 miliona litara flaširane vode, a da je ukupna godišnja proizvodnja svega 22 i po miliona litara? Koliko smo litara vode uvezli u posljednjem periodu? Što tim povodom planirate da uradite? 

Simović: Tačno je da crnogorske fabrike mogu proizvesti i više od 350 miliona litara flaširane vode. Taj podatak odnosi se na maksimalnu iskorišćenost koncesija, odnosno postigao bi se ukoliko bi se voda flaširala bez prekida tokom 365 dana. To u praksi nije ostvarljivo: zbog vremenskih uslova tokom zime, tehnoloških prekida, sezonalnosti potrošnje. Svakako, proizvodnja na godišnjem nivou od 22,5 miliona litara značajno je ispod onog što naše fabrike mogu i treba da proizvedu.

Situaciju u sektoru voda i na tržištu voda, treba analizirati iz više uglova. Očigledno je da bogatstvo vodoizvorišta i izuzetan kvalitet naših voda nije dovoljan preduslov za ostvarivanje potrebnih rezultata. Flaširanje vode je zahtjevan tehnološki proces, ali poseban izazov za kvalitetan menadžment je da obezbijedi put svog proizvoda do kupca. Flaširana voda je komercijalni proizvod koji zahtijeva snažan marketinški nastup i poslovno povezivanje proizvođača voda. Potrebno je da domaće vode budu mnogo više zastupljene u domaćim prodajnim i ugostiteljskim objektima, jer se radi o konkuretnom proizvodu, i kvalitetom i cijenom.

Sasvim je uobičajeno, na svim tržištima u regionu i šire, da su vode iz domaćih fabrika lideri na unutrašnjim tržištima. To je i prirodno, jer je transportni trošak značajna stavka u cijeni ovog proizvoda. Prirodno je da se svi zajedno upitamo: “U čemu je problem?”, “Gdje mi to griješimo?”, “Ko to griješi?”, “Kako da te greške otklonimo?”. Kako da smanjimo uvoz vode koji je u 2015. godini iznosio 36 miliona litara u vrijednosti od oko 7,6 miliona, pri čemu se takav trend nastavio i u 2016. godini.

Dva su ključna izazova – kako supstituisati ovako začajan uvoz i kako povećati izvoz na regionalna i šira tržišta. Obaveze i odgovornosti su zajedničke, prije svega, privrednih subjekata i njihovih asocijacija, ali i državnih institucija. Država je dala koncesije, da bi se one koristile, da bi se na bazi tog datog prava valorizovao taj prirodni resurs, stvorila nova vrijednost, sačuvala postojeća i otvorila nova radna mjesta, sa motivisanim zaposlenima – redovnim platama, plaćenim porezima i doprinosima, da bi se državi platila koncesiona naknada i porez, obogatila ponuda sa domaćim brendovima u našim marketima, na našim aerodromima, u našim hotelima, kao i da bi opremili značajne kontigente u izvoz.

Mislim da i nadležne institucije treba da obezbijede ambijent za jednak tretman za vode koje dolaze na naša tržišta i za naše vode prilikom izvoza. Upozoren sam od strane proizvođača voda da nailaze na određene elemente nelojalne konkurencije i sofisticiranog protekcionizma na izvoznih tržištima, pa čak, da i naše institucije nejednako tretiraju naše vode u izvozu, u odnosu na postupanje prilikom uvoza voda sa strane. I na ove probleme treba dati odgovor. Insistiraćemo na dosljednjom poštovanju potpisanih sporazuma o slobodnojj trgovini, ukazujući i tražeći da se otklone netarifne barijere koje se, nažalost, primjenjuju.

CdM: Što su obaveze s obzirom na novootvoreno poglavlje 11 u pregovorima sa EU? 

Simović: Otvaranje poglavlja 11 značajan je događaj u procesu pregovora, ali i obaveza više za sve koji učestvuju u ovom procesu, posebno administraciju i poljoprivredne proizvođače. Potrebno je da radimo zajedno: asocijacije privrednika, naučna javnost, stručne službe, civilni sektor i ostali koji na direktan ili indirektan način doprinose razvoju crnogorske poljoprivrede.

Poljoprivreda je osjetljiv sektor i smatramo da reforme treba da budu prilagođene aktuelnom stanju, postojećem nivou konkurentnosti, dostignutim standardima, sa stalnom potrebom podsjećanja šta su naši ciljevi koje moramo u konačnom ostvariti. Zato smo se još na početku procesa EU integracija opredijelili za postepeno prilagođavanje evropskoj poljoprivrednoj politici. Ovaj proces moramo posmatrati kao  šansu za našu poljoprivredu, jer nam donosi brojne benefite, stabilnije tržište i bolji kvalitet života na selu.

CdM: Njeguški pršut je prvi zaštićeni proizvod u Crnoj Gori. Što, po Vašem mišljenju, od crnogorskih proizvoda još mora da se nađe na toj listi? Da li možete da navedete makar pet primjera? 

Simović: U oblasti politike kvaliteta, odnosno zaštite proizvoda pokrenuli smo i realizovali dosta aktivnosti. Idemo ubrzanim koracima, usvajajući iskustva evropskih zemalja, koje su sisteme zaštite svoje tradicije u proizvodnji hrane stvarale vjekovima. A sve sa ciljem da u procesu globalizacije tržišta očuvaju svoj identitet, znanja i vještine, krajolik koji daje posebnost i kvalitet proizvodu. Prvi koraci na tom putu napravljeni su za Njeguški pršut. Predstavnici udruženja proizvođača prepoznali su benefite od zaštite proizvoda, udružili se, edukovali i kroz saradnju sa predstavnicima Ministarstva ostvarili cilj.

Dobro bi bilo da njihovim stopama krenu i druge grupe proizvođača. Ministarstvo će nastaviti da ih edukuje i usmjerava podršku podizanju kvaliteta, kao najvažnijeg elementa za postizanje konkuretnosti. Crna Gora ima veliki broj proizvoda po kojima je prepoznatljiva i koji imaju šansu da se nađu na evropskoj listi zaštićenih proizvoda. Zbog svojih prirodnih različitosti na malom prostoru, na kome su se vjekovima ukrštale različite kulture, u Crnoj Gori se možemo pohvaliti da imamo mnogo više od pet proizvoda koji se mogu zaštiti.

(CdM)