Početna » LJUDI » Heroji zajednice » CETINJANI OSVAJAJU VRHOVE SVIJETA: Porodična ljubav prema alpinizmu!

CETINJANI OSVAJAJU VRHOVE SVIJETA: Porodična ljubav prema alpinizmu!

Rijetko se koja zemlja može pohvaliti raznovrsnim prirodnim ljepotama, kao što je bogatstvo koje posjeduje Crna Gora.

 

Rijeke, more, jezera, kanjoni, planine, pećine,… prirodni su dragulji koji privlače avanturiste iz svih krajeva svijeta, koji su željni da ih što bolje upoznaju. U Crnoj Gori postoje mnogobrojni klubovi koji se bave upravo različitim aktivnostima u prirodi, a jedan od njih je i Alpinistički klub „Slobodni penjači“ sa Cetinja.

Iako osnovan prije godinu dana, ovaj klub već ima uspjehe iza sebe, kojima se ponose.

„Alpinistički klub “Slobodni penjači Cetinje” osnovan je 10.12.2015. Broji 40 članova od toga 15 aktivnih u avanturama koje su srednje zahtjevne, standardnih tri – četiri člana ide u najzahtjevnije avanture“, kaže Rajko Popović za Kolektiv.me.

SVE JE POČELO SLUČAJNO

Na naše pitanje otkud ljubav baš prema alpinizmu, s obzirom da Rajko sa dvojicom svojih sinova – Vukom (18) i Dejanom (16) sada redovno uživa na planinama, od Rajka nam je stiglo i interesantno objašnjenje.

Obično, sve najbolje stvari u životu, počinju slučajno!

“Moji sinovi i ja bavimo se alpinizmom oko tri godine. Sve je počelo slučajno kod mog zubara dr Duška Bjegovića, dok mi je radio zube prije nekih četiri-pet godina. Pričao mi je kako je bio na Bobotovom kuku da planinari i kako je taj vrh eksponiran itd. Rekao sam da ću otići sa sinovima da vidim kako je to doživjeti planinarsku avanturu. E od tog dana kada smo se ispeli u patike sva trojica, nešto nas je privuklo ka tom hobiju, ali brzo to prerasta u klasični alpinizam koji je mnogo ekstremniji od samog planinarenja. Prije četiri godine, Dejan sa interneta skida skicu alpinističkog pojasa i šije ga od pojasa za auto. Prvo spuštanje niz uže (absejl) sam izveo ja, spuštajući kroz prozor iz potkrovlja niz listru od kuće nekih 10 metara u tom istom pojasu koji je on sašio. Poslije mene spušta se i Dejan, i dok skakuće da izbjegne prozore od tri nivoa kuće, kroz prozor na prizemlje đed Gojko zabrinut sa čuđenjem je gledao što se dešava… Od tog dana smo znali da ćemo postati zavisnici od adrenalina”, ističe Popović za naš portal.

Od tada, kako nam je kazao, počinje ogromna ljubav i entuzijazam prema alpinizmu, koja ne može ni sa čim da se mjeri. Zahvaljujući internetu, danas nam je mnogo toga dostupno, što su iskoristili i Popovići, pa su počeli detaljnije da se interesuju upravo za alpinizam.

Preuzimali su priručnike, gledali razne video klipove, istovremeno razmišljali kako bi sve to mogli da primijene u praksi, na njima najbližoj planini Lovćenu. Upravo su tu pronašli odgovarajuću stijenu visoku 25 metara, na kojoj su počeli da treniraju slobodno penjanje.

“Poslije godinu dana samoukog bavljenja alpinizmom, odlučujemo da naručimo atestiranu opremu preko interneta iz Slovenije za razne avanture od alpinizma, kanjoninga, speleologije… I tad počinje još ozbiljnije bavljenje ovim hobijem. Mnogo puta smo se uvjerili kad dođemo sa neke ekstremnije avanture da nas to čini srećnim i ispunjenim, jer poslije tog adrenalina postajemo skromniji, plemenitiji, zadovoljniji i cijenimo život i sve što nam pruža. A na tim avanturama na planinama se posvetimo jedni drugima i ispričamo o raznim sferama života, kad to kući ne bi mogli od silnih multimedijalnih uređaja”, kaže Rajko za Kolektiv.me.

DOBAR ALPINISTA MORA BITI…

Ipak, to su sve polazne osnove koje pojedinac mora uspješno prevazići, da bi bi bio uspješan u onome što ga ispunjava.

Iako je mnogima asocijacija na alpinistu prije svega dobra fizička sprema, potrebno je sastaviti još mnogo “djelića slagalice”, kako bi pojedinac bio u potpunosti spreman na sve ono što ga može zadesiti u prirodi na hiljadama metara iznad tla.

“Da bi bio dobar alpinista prije svega smatram da treba da ima veliki entuzijazam i ljubav prema samoj prirodi, da bude snalažljiv u raznim situacijama, vremenskim uslovima, dosjetljiv, pribran, da improvizuje u situaciji kada to zahtijeva improvizaciju, naravno hrabrost, upornost, strpljivost i kao najbitnije psihofizička spremnost”, objašnjava Popović za naš portal.

Tokom prethodne tri godine, stekli su toliko iskustva, i dožvjeli mnogo toga, da je svaka ekspedicija priča za sebe, ma koji dio svijeta da je u pitanju. Adrenalina nikada ne fali!

A za ove tri godine, osvojili su mnoge vrhove, kao što su: “Gvozdeni vrh” na Prokletijama, zatim Orjen Reovačke grede – smjer “Zdrava stijena”, Štirovnik na Lovćenu, Pestingrad iznad Kotora – smjer “Beštija”, Durmitor Zipci – smjer “Soko u magli”,… Prvi inostrani vrh koji su uspjeli da osvoje je Mon Blan (4810 metara nadmorske visine).

PORODIČNO NA “VRHU SMRTI”

Ono što međutim naš sagovornik izdvaja, i što je svakako obilježilo godinu za nama kada je u pitanju Alpinistički klub “Slobodni penjači”, je osvajanje vrha Materhorn, koji je sinonim za alpinizam. Materhorn je ujedno jedan od najviših vrhova Alpa, koji je prepoznatljiv po svom skoro idealnom piramidalnom obliku.

Popović kaže da su krenuli težom rutom, jer su smatrali da je ruta iz Švajcarske laka.

“Tim usponom sam veoma ponosan na moje sinove, koji su za svoje godine dostigli ogromnu psihofizičku snagu. Bili smo izuzetno pripremljeni za taj uspon kako fizički tako i psihički. Možda psihički je bilo potrebnije, pogotovo tokom penjanja vertikalnih djelova ispod kojih su se ukazivali ambisi dubine do 2500m. Često tako sa ljudima kad me pitaju nešto vezano za alpinizam, pričam kako nije to samo penjanje i na to se sve svodi, već je to jedan ciklus kao kod ostalih sportova kad se pripremaju za neko prestižno takmičenje: prvo neko od nas donese prijedlog koji je vrh sljedeći, pa kad predloži kao što je to bio slučaj za Materhorn , u početku razmatramo je li previše za nas, pa kad donesemo odluku da ćemo ipak penjati za pola godine počinjemo sa pripremama za uspon od onih logističkih da čitamo inostrane izvještaje, da gledamo klipove da se sa svim upoznamo vizuelno, onda tek slijeda psihofizičke pripreme u trajanju od tri mjesec. Cilj, želja, vjera u sebe, neizvjesnost, putovanje, emocije, uspje, sve je to uključeno”,  objašnjava Popović za Kolektiv.me.

Prema njegovim riječima, crnogorske planine su idealne za alpinizam i avanture. Svaki njihov odlazak na Prokletije, Durmitor, Komove ili Lovćen je kaže, priča za sebe, kada kampuju po dva – tri dana i uživaju u svim blagodetima prirode.

Ipak, uprkos svemu tome, naši građani nisu puno zainteresovani za ovaj vid aktivnosti.

“Crnogorci su veoma malo zainteresovani za alpinizam, to je sport koji je veoma malo zastupljen u našoj zemlji, i mnogi ne razaznaju što je alpinizam, a što planinarenje. Svjedoci smo bili lokalnog izbora za mladog sportistu grada, nadležne institucije su jednostavno ignorisale uspjeh Vuka i Dejana na toj “ceremoniji” , koliko su oni bili upućeni o podvigu dva mladića na tako cijenjenom vrhu u svijetu alpinizma”, zaključuje Popović za Kolektiv.me.

Osim alpinizmom, članovi Alpinističkog kluba “Slobodni penjači”, uspješno se bave i speleolgijom, kanjoningom, planinarenjem, viskokogorstvom…

Priroda je po svemu sudeći, njihov nepresušni izvor inspiracije!

(Kolektiv)

Check Also

NIKŠIĆANI SE OBRADOVALI ZIMI: Krenuli u osvajanje strmih ledenih santi (VIDEO)

Ako ima iko ko je 100 odsto srećan zbog ledenog talasa koji je zahvatio Crnu ...

A.G. i S.B. osumnjičeni da su pljačkali kuće u Čevu i Ljubotinju

Osumnjičeni A.G. i S.B. su uhapšeni i uz krivičnu prijavu su privedeni nadležnom tužiocu. Službenici ...

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *