OVAKO IZGLEDA KAD SE ČOVJEK SMIJE SMRTI U OČI: Priča o nadljudskom herojstvu Ljuba Čupića!

Na javnom suđenju u Nikšiću prkosnim držanjem i britkom rječju izrugivao se vjećnicima suda. On i još nekoliko komunista osuđeni su na smrt. U momentu kad je izlazio iz sudnice, uslikao ga je fotograf. Ovako je nastala jedna od najlegendarnijih fotografija Drugog svjetskog rata: Ljubo Čupić, osuđenik na smrt koji se smrti smije u lice.

Jedan od svijedoka junaštva Čupića bio je i Tomo Kovačević, najstariji crnogorski pilot:
“Ja sam tih dana bio skojevac. Živio sam u Novosadskoj ulici, dobro se sjećam dana kada su Ljuba iz zatvora koji se nalazio u dvorištu jedne kafane svezanog vodili kroz grad. Sjećam se i kad su ga odveli na strelište kod male crkve. Takođe sam prisustvovao i suđenju. Sala Doma kulture u kojem je održano suđenje bila je puna. Kada je Ljubu izrečena presuda – smrt streljanjem – šačica “ljotićevaca” u jednoj loži je zapljeskala. Ljubo se na to okrenuo sudu i prezrivo im rekao: “Zaista prava presuda. Desetina odobrava, a stotina ćuti”. A na streljanje je pošao kao na svadbu. Uspravan, ponosan i gord. U streljačkom vodu bila su petorica četnika. Sjećam se da mu je prišao sveštenik, sjećam se i da ga je Ljubo udario nogom u njegov pehar. Sjećam se kako je klicao partiji i Titu, i kako ga je četnički komandant poslije streljanja “ovjerio” iz revolvera. Najtužnije je bilo kad su ga položili u grobnicu koju su ranije iskopali. Mnogo ljudi je bilo, a vladala je jeziva tišina”.

Ljubo Čupić je streljan ispod Petrove Glavice kod Nikšića, 9. maja 1942. godine, u 30. godini života. Na strelištu je vikao “Živeo drug Tito i slavna komunistička partija”, a kad su ga pogodili prvi rafali, stajao je uspravno i pred masom naroda koja je gledala pogubljenje doviknuo: “Doći će dani slobode”!

Druge dvije fotografije, na kojima su prikazani streljanje i mrtvo tijelo Ljuba Čupića tek nedavno su postale dostupne javnosti.