Natalija je Podgoricu zamijenila Strazburom ZBOG LJUBAVI, a sada Francuskinje nose njene kreacije (FOTO)

Natalija Lalić Jovanović se iz Podgorice preselila u Strazbur prije četiri godine, i već danas može da kaže da je uspjela da svojim modelima osvoji izbirljive Francuskinje. Kreira, pravi revije, a njen salon “Petit atelier de Nathalie” već je na dobrom glasu. Ona, kako kaže, nije planirala da napusti sve i ode iz Crne Gore, ali,  desila se ljubav.

-Na relaciji Crna Gora – Francuska sam živjela dvije godine a onda sam 2013. i definitvno odlučila da se preselim u jedno dvino mjesto nedaleko od Strasbourga.  Inače ne volim planove i ne vjerujem u njih, vjerujem u cilj i borbu da se taj cilj postigne. Moja odluka da sa svim poslovima prekinem u Crnoj Gori i preselim se u Francusku nije bio plan, već se desila ljubav koja mi je dala krila i podršku da donesem vjerovatno najvažniju životnu odluku i tako sam uradila bez imalo dvoumljenja. Najvaznije je imati ljubav, podršku osobe koju voliš i vjerovati u sebe i svoje profesionalne sposobnosti, tako da je meni to bilo dovoljno da nastavim da se bavim modom i, kako kažu, za kratko vrijeme napravim veliki uspjeh, kaže Natalija za portal “Volim Podgoricu”.  Natalija, međutim, nije uljuljkana pohvalama koje dobija za svoj rad.

-Veoma sam samokritična i smatram da je ovo tek početak i da se treba boriti jos više za bolje mjesto i veći uspjeh. Pri tome ne doživljavam ovaj posao preozbiljno,  za mene je to kao igra jer ja moju profesiju obožavam i beskrajno uživam u svakom mom radnom danu. Najvažnije je da su moji klijenti uvijek zadovoljni i moje kreacije su za njih predivno otkriće ženstvenosti, koja je poseldnjih godina naglo počela gubiti. Ja svoj stil ne menjam i mislim da ga neću nikad ni menjati, jer smatram da žena mora da bude ženstvena.

Ljubav prema modi Natalija nosi u genima, jer je njen djeda bio poznati beogrdski krojač. Djetinjstvo je provela u Hereg Novom gdje je otvorila svoj prvi butik, a pokrenula je i otvaranje agencije za manekene i organizovala modne manifestacije.

Dva puta je međunarodnom sajmu mode u Beogradu izlagala svoje kreacije kao jedini kreator iz Crne Gore, saradjivala je sa TVCG i pravila modne revije koje su se u to vrijeme održavale svakog vikenda u sklopu programa u tadašnjem hotelu “Crna Gora”.

To je dovelo do preseljenja u glavni grad Crne Gore gdje je takođe otvorila modni atelje “Nataly” i radila kao stilista za TVCG i Pink TV.

-Sarađivala sam sa Montenegro Airlinesom, za koji sam kreirala uniforme i kapute, radila sam uniforme za hotel “Maestral”, Institut “Simo Milošević”, Cosmetic market, Barcod, Plantaže 13. jul. Zatim sam potpisivala i kreacije za nastupe crnogorskih pjevačica Nine Žižić, Sare Vujošević, grupe “Makadam”, te voditeljki Dajane Golubović Pejović, Dušice Vugdelić… U jednom periodu sam se bavila i dizajniranjem i opremanjem enterijera i zaista sam uživala u tom beskrajno inspirativnom poslu. Moda je moja prva, a enterijeri su bili moja druga velika ljubav, prisjeća se Natalija perioda prije odlaska u Francusku.

Kaže da gotovo nije osjetila da je počela novi život, jer je uvijek puno radila.

-Period prilagodjavanja je trajao jako kratko, mislim da i nije to bio neki period koji bih mogla tako nazvati jer ja moje navike i način života nisam promjenila, jedino što sam promijenila je sredina. Dok sam živjela u Crnoj Gori, uvijek sam bila čak i previše zaposlena. Takav način života od ranije znatno pomogao jer ovdje jedino tako možes uspjeti –  rad, rad i samo rad! U početku sam komunicirala sa ljudima na engleskom, ali vrlo brzo sam naučila francuski. Prihvatili su me jako srdačno, dešava se da me poneko i obraduje pričom da su posjetili Crnu Goru i da im je bilo divno kod nas. A dogodi se da uopšte ne znaju za Crnu Goru i kad im kažem koliko imamo stanovnika oni obično pomisle da sam pogriješila i bude komičnih situacija.

Natalija kaže često nije lako ni na svom terenu pronaći pravi put za uspjeh. Njoj je, kako dodaje, u Francuskoj trebalo određeno vrijeme da nauči koje korake treba, a koje ne da pravi.

-Jako mi je značajno to što je moj suprug uvijek tu da me posavjetuje i usmjeri, jer pored njegovog iskustva i skoro cijelog života u inostranstvu teško da nešto može da se pogriješi. On se dosta angažuje kad imam shooting za moje kolekcije i kad imam revije, uvijek je tu da mi bude podrska i značajna pomoć.

Na pitanje u čemu je razlika između njengo života u Crnoj Gori i Francuskoj, bez razmišljanja odgovara:

-U Crnoj Gori sam imala samo karijeru, a ovdje imam prvo ljubav i zatim i karijeru. Tempo mog života se nije promenio ni malo, živim istim tempom, dosta radim, ali imam dovoljno vremena za porodicu, trening, šetnju sa psima. Ponekad mi nedostaje moj Herceg Novi, moj Jaz, moja Podgorica, moje more, ali ako me pitate šta je vrednije od toga, reći cu samo – ljubav! I ako se baš dovoljno uželim, nikada mi nije teško sjesti u auto i doći do moje Crne Gore, zaključuje Natalija.