DANAS SE SLAVI SVETAC ISCJELITELJ: Ako vam je teško, sjetite se ovih riječi Svetog Serafima

Serafim Sarovski je jedan od najvećih ruskih podvižnika i čudotvoraca. Rođen 1759. godine, a Bogu se prestavio 1833. godine.

Mitropolija crnogorsko primorska ga praznuje kao prepodobnog Serafima Sarovskog 2. januara po starom, a 15. januara po novom kalendaru.

Odlikovao se velikom smjernošću. Kada ga je sav svijet slavio, on je sebe nazivao “ubogi Serafim”.

Rodio se u Kursku, u Rusiji, 19. jula 1759. godine. Roditelji su mu bili imućni. Na krštenju je dobio ime Prohor. Kad je navršio 17 godina, majka ga je poslala da se posveti monaškom životu. Na rastanku mu je navodno poklonila mali krst, od koga se on nikada nije odvajao. Najprije je otišao u kijevsko-pečersku lavru, a potom ga je starac Dositej uputio da se spašava u sarovskoj pustinji.

Uvek u jednoj istoj odjeći, zimi je skupljao granje, ljeti čuvao pčele i radio u svojoj maloj gradini. Uz velike tjelesne trudove, danonoćno je pojao tropare i crkvene pjesme, i predavao se uzvišenim radovima uma i srca. Puno je čitao, naročito Sveto pismo. Izdržavao je velika đavolja iskušenja i zamke. Hiljadu dana i noći na granitom kamenu proiznosio je iz dubine duše carnikovu molitvu: Bože, milostiv budi meni grešnome!

Njegove riječi, prenijete nekom osobenom ljubavlju i prepune neke tihe, životne vlasti, zagrijevahu srca, čak i ona okorjela i hladna. S velikom ljubavlju liječio je sve duševne i tjelesne bolesti. Toliko je bio poznat i voljen da je dnevno dolazilo skoro po 2.000 ljudi na liječenje ili savjete ili samo za blagoslov. Odlikovao se velikom smjernošću. Starac Serafim je 2. januara 1833. godine završio svoj život na zemlji, u svojoj običnoj bijeloj podrasi, klečeći na koljenima. O vratu mu je visio mali krst sa raspećem.

“Dolično je i potrebno biti dijete, a ponekad lav – lav, pak, naročito onda kada protiv nas ustaju strasti ili lukavi dusi. Jer, mi “ne ratujemo protiv krvi i ploti, no protiv poglavarstava i vlasti i kneza tame ovoga svijeta, protiv duhova zla podnebesnih”, govorio je Sveti Serafim.

“Ako se ne saglašavamo sa zlim pomislima, koje nam našaptava đavo, dobro činimo. Nečisti duh ima jak uticaj jedino na ljude strasne, a one koji su se očistili od strasti napada samo sa strane ili spolja. Zar može čovjek u mladim godinama da gori a da se ne uzmućuje plotskim pomislima!… Ali, treba se moliti Gospodu Bogu da iskra poročne strasti utrne u samom začetku. Tada se u čovjeku neće rasplamsati plamen strasti”, savjetovao je Sveti Serafim.

“Prije svega potrebno je vjerovati u Boga, jer „onaj ko prilazi Bogu, treba da vjeruje da Bog postoji i da nagrađuje one koji Ga traže”.