NIKŠIĆANINU TRIPKU BOJOVIĆU, VEĆA POMOĆ NEOPHODNA: Živi sam, bez struje i grijanja - Volim Podgoricu

NIKŠIĆANINU TRIPKU BOJOVIĆU, VEĆA POMOĆ NEOPHODNA: Živi sam, bez struje i grijanja

Šezdesetsedmogodišnji Tripko Bojović iz Nikšića živi sam u naselju Dragova Luka, u porodičnoj kući u kojoj nema nikakvih uslova. Struja mu je, zbog duga od oko 700 eura, isključena prije godinu dana, nema šporet na drva, a pokušava da se prehrani od materijalnog obezbjeđenja porodice koje iznosi oko 64 eura mjesečno. U godinama, kako je kazao, kada je i zdravlje oslabilo, ne obraća se nikome za pomoć, jer ne želi da bilo kome bude teret. O tome u kakvim uslovima obitava Bojovićeve komšije su obavijestile Banku hranu koja mu je posredstvom Dnevnih novina „Dan” uručila paket sa osnovnim namirnicama i sredstvima za higijenu.
– Komšije su mi predobre, uvijek me pozovu da se ugrijem kod njih, a jedan i svako jutro na kafu. Nisam navikao da ovako živim, ali su me životne okolnosti dovele u ovu situaciju. Roditelji su umrli, kao i jedna sestra koja je živjela na Žabljaku, a ja bez obzira što mi je teško, ne želim rođacima da smetam jer sam neupotrebljiv da bilo šta radim i bio bih dosadan i na teretu – ispričao je Bojović. U oronuloj porodičnoj kući, nema kupatila, a od dvije raspoložive prostorije koristi jednu. U njoj su stari kauč i jedan sto. Drugog pokućstva nema. Od suđa, dvije šerpe i kuvalo na plin za kafu. Da bi se okupao, ispričao je Bojović, na malom kuvalu zagrijava vodu, a na istom podgrije gotovu hranu koju kupi kad ima novca.
-Radio sam nekad u jednoj firmi u Beogradu, a malo prije nego se rasformirala, vratio sam se u Nikšić. Nisam uspio da uzmem dokumenta o stažu, a ko zna da li to i dalje postoji jer je davno bilo. Do prije nekoliko godina, od proljeća do jeseni, bio sam na Žabljaku i pojedinim domaćinima čuvao ovce. To što bi mi platili koristio sam da se prehranim u zimskim mjesecima. Međutim, već odavno ni to ne mogu da radim – kazao je Bojović.Na pitanje kako je bez ikakvog grijanja u kući uspio da „preživi” ekstremno niske temperature, kaže da se navikao na hladnoću. U krevet se smjesti čim dan prođe, a od hladnoće se „brani” sa nekoliko starih ćebadi.
– Kraj svakog dana mi je isti. zgučim se na starom krevetu. Ćutim i tjeram sebe da što prije zaspim. Volio bih kada bih mogao u Dom za stare. Kažu da će ga i u Nikšiću graditi. Evo im sve ovo što imam, više je nego skromno, ali je moje i više mi ne treba – rekao je Bojović.

(Dan)

2 komentara

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com