Uvođenje školskih uniformi u OŠ “Savo Pejanović”, od čije prođe zavisi da li će ova praksa zaživjeti i u ostalim školama, već izaziva oprečne reakcije. Dok su roditelji za uniforme, NVO sektor i psiholozi zamjeraju male količine i stvorene polne razlike među djecom, pišu Dnevne novine.

Uvođenje uniformi u školu “Savo Pejanović” podržavaju roditelji djece koja tamo uče, ali količina i boja nekima se čini kao problem.

“Ideja o uvođenju školskih uniformi od samog početka, od prve najave bila je nešto što sam podržala, iako je javnost na tu vijest reagovala prilično začuđeno, ambivalentno, kao na nešto što je u najmanju ruku “pase”, da ne kažem retrogradno. Taj projekat je naravno u povoju i vjerujem da će se na osnovu prvih iskustava sa tipovima uniforme, i dizajnom, kao nosiocima adekvatne poruke o jednakosti, vremenom doći i do optimalnog rješenja“, smatra Isidora Radulović, hraniteljka dvoje djece koja u školi “Savo Pejanović” pohađaju peti i drugi razred.

Prebrinuli šta obući za školu

Sa praktične strane gledano, uniforma mora da bude čista, pa, smatra ona, treba naći i model njenog održavanja, što će vjerovatno, za većinu domaćinstava koja nemaju mašinu za sušenje veša, biti malo veći izazov.

“Smatram da su uniforme jako praktične i olakšavaju svakodnevnu dilemu šta obući djeci za školu. Naravno, njihova najveća vrijednost je u tome da se koliko-toliko učine nevidljivim velike socijalne razlike. Takođe, uniforma, po mom mišljenju, kod djece stvara osjećaj pripadnosti školi. Treba biti istrajan da ova ideja zaživi u ovoj i svim školama u Crnoj Gori“, kazala je za DN Ivana Matović, majka Andrije i Ane, učenika ove podgoričke škole.

I Nada Vujković, čija kćerka ide u sedmi razred, uvođenje uniformi smatra dobrom idejom.

“Nadala sam se da će se mnogo ranije neko toga sjetiti. Bilo je najavljeno da će djeca dobiti uniforme na samom početku školske godine, ali kako to kod nas obično biva, sa dijeljenjem istih su kasnili četiri mjeseca. Majice i duksevi nisu nešto što sam ja mislila da će uniforma biti, ali dobro. Smatram da je izbor boja morao biti bolji, jer bijela nije baš najpraktičnija za školske aktivnosti, pa će se brzo prljati“, istakla je ona.

Sa uniformama, kazala je Jovana čiji sinovi idu u osmi i peti razred, djeca izgledaju jednako, kao prava zajednica.

Osjetljive bolje

Psihološkinja Radmila Stupar – Đurišić kazala je Vikend novinama da su od odlične ideje da se među učenicima poveća identitet i pripadnost školi napravili polnu razliku među djecom, dok će mala količina podijeljenih majica đacima i nemogućnost kupovine ili šivenja novih vremenom dovesti do otpora učenika prema njoj.

“To je dobra ideja da se poveća identitet i pripadnost školi, da đaci znaju da idu u školu i da se identično ophode prema drugom. Ostavljen im je donji dio za potrebu njihovog ličnog identiteta, jer mlada osoba hoće da se razlikuje po nečemu i teži tome. Da se uvela kompletna uniforma, kao što je u nekim zemljama, onda bismo imali pojavu pirsinga, tetovaža, specifičnih frizura i upadljivog nakita kod učenika jer djeca imaju potrebu da se izraze u identitetskom smislu i naprave nešto što je specifično samo za njega“, kazala je Stupar-Đurišić i dodala da je ovo bilo dopadljivo rješenje u psihologiji, ali je nesretan izbor boja i nemogućnost nabavke novih.

(Dnevne novine)