Komplimente vjerovatno nikada ne biste opisali kao „orgazmične”. Ali kada se pogleda pod mikroskopom, iskreno laskanje barem izgleda – ako i ne djeluje – pomalo kao predigra, piše Vice.

“Većini ljudi kompliment okida isti centar za nagradu u mozgu – ventralni strijatum i ventralni medijalni prefrontalni korteks – koji pobuđuje i seks”, objašnjava Kristof Korn, koji pohađa postdoktorske studije u neurološkoj laboratoriji Univerziteta u Cirihu. Ovaj prvi pomenuti dio mozga je izgleda najkritičniji: po jednoj studiji, kada su ljudima skenirali mozak dok su primali komplimente ili novac, ventralni strijatum – koji se nalazi u središtu prednjeg dijela mozga – reaguje gotovo jednako na oba stimulusa (Dok ventralni medijalni prefrontalni kortekst uglavnom djeluje zaokupljeno donošenjem odluka u društvenim situacijama, prema analizi iz 2014. Neurološko-istraživačkog centra).

Najbolja pohvala, zauzvrat takođe čini da poželimo još tih mini – ekstaza. „Što je veći kompliment, aktivnost u tim djelovima je veća”, kaže Korn, primjećujući da je dopamin, neurotransmiter koji je čvrsto povezan za zadovoljstvom i zavisnošću, vjerovatno uključen u taj proces (Međutim, istraživači tek treba da potvrde ovu teoriju).

„Na neki način, kompliment bi mogao da se smatra za određenu vrstu nagrade – u suštini, neka druga osoba ti kaže, ‘učini to ponovo”, objašnjava Korn. Međutim, komplimenti čine još nešto, osim što nas navuku na lijepo i društveno popularno ponašanje. Možda nam takođe pomažu i da učimo, objašnjava Šo Sugavavra, istraživač Nacionalnog instituta za fiziologiju u Japanu.

Sugavavrino istraživanje sugeriše da nakon što isprobamo neku novu vještinu – kao što su kuvanje, trčanje ili sviranje gitare – pohvale za to izgleda unaprjeđuju sposobnost mozga da se sjeti i ponovi tu vještinu. Tokom ove studije, 48 ljudi je učilo vještinu kucanja i rečeno im je da ukucaju određen slijed karaktera na tastaturi, što brže mogu u roku od 30 sekundi. Sjutradan su učesnici koji su bili hvaljeni dok su vježbali imali značajno bolje rezultate od svih ostalih.

Sugavavra i njegove kolege vjeruju da povećana aktivnost unutar strijatuma pomaže unapređenju učenja koje se odvija u snu, koje istraživači nazivaju „konsolidacijom veštine”. On primjećuje da nakon 30 minuta učenja nečeg novog, memorija i učinak zapravo počinju da opadaju, i obično više ne dostižu vrhunac prije nego što čovjek odspava.

Pohvale takođe mogu da vas navode da se upuštate u situacije u kojima morate da učite. Kornova saznanja demonstriraju da kada dobijemo povratnu reakciju – dobru ili lošu – aktivnosti u djelovima korteksa koji se vezuju za evaluaciju i upoređivanje s drugima rastu. Kao rezultat ovog procesa, koji se zove „mentalizovanje”, povratna reakcija utiče na to kako se osjećamo povodom svojih sposobnosti i samopoštovanja.

Međutim, Korn primjećuje da komplimenti utiču na našu percepciju samih sebe u mnogo većoj mjeri nego što je to obična kritika. Razmislite o tome na sljedeći način: kada dobiješ pozitivnu kritiku za svoj učinak, veća je vjerovatnoća da ćeš preuzeti sve zasluge. Kada te šef izriba, vjerovatno ćeš okriviti nekog drugog i otpisati ga kao ološa.

„Ovo se zove „optimistična pristrasnost”, i ova tendencija da apsorbujemo komplimente i odbacujemo kritike možda može da ima evolutivnu korist. „Precjenjivanje svojih mogućnosti može da nas navede da se više potrudimo, da napornije vježbamo i prilazimo novim ljudima i upuštamo se u izazovne situacije”, kaže Korn. Sve to može da donese pozitivne posljedice koje osnažuju inicijalni optimizam.

(vice.com)