ŽIVOT PODGORIČANKE ISPUNJEN PATNJOM…
Život samohranih majki u Crnoj Gori nije lak.Problemi koji su bili u braku žive još uvijek , razvod sam po sebi je stres , novi početak najčešće u podstanarskom stanu , samostalno podizanje djece, finasijski problemi…
Život samohrane majke Danijele Radonjić je pun patnje.
Muž je napustio dom i otišao. Ostala je sama sa djecom bez podrške i pomoći.
Dvoje starije djece, Nemanja i Vasilije su kod roditelja bivšeg muža , mimo njene volje . Ona se nada da će , uz pomoč advokata koji joj je dodijelio Centar za socijalni rad , dobiti svoju djecu i da će svi živjeti zajedno.Otac ne pokazuje interesovanje za djecu, kaže ona.
Sanja dan kada će svi biti zajedno , kroz suze kaže Danijela.
Svaki dan je borba…. Stalno seljenje iz stana u stan u potrazi za povoljnijim smještajem. Život sa 160 eura socijalne pomoći nije lak. Samo djeca joj daju nadu da će problemi kad tad proći i da će sve biti dobro.
Danijela sada živi sa troje mladje djece na Malom brdu u podstanarskom namještenom stanu, jer nema.svijih stvari , koji plača 120 eura.
Stan se sastoji od male sobe u kojoj je i kuhinja i spavaće sobe sa kupatilom.Za struju i vodu plaća oko 40 eura tako da ne ostane ni malo novca za hranu i ostale potrebe.
Dobijaju obrok od Narodne kuhinje pri Hramu koji im pomažu i da jednogodišnja Marija ima svakodnevno mlijeko.
” Pomognu mi i sa kantom sira i ostalim namirnicama koliko imaju na raspolaganju … Da nije njihove pomoći ne znam kako bi opstali ” plačnim glasom kaže Danijela.
Balša ima 10.godina i učenik je četvrtog razreda OŠ ” Sutjeska ” .Tea ima sedam godina i učenica je prvog razeda iste škole.
Majka nema ništa da im pošalje u školu za užinu niti da plati za nju.To joj jako teško pada , posebno kada djeca komentarišu šta se jeli drugari na odmoru.
Na ovu priču majke Danijele se naduvezuje Balša i radostan kaže da njemu često drugari, kada im se ne svidja doručak ili ga ne mogu pojesti daju svoju užinu , a da on nekada, jer mu je žao sestre , ponese njoj.
Balša sa vrha Malog brda gdje žive , ide u školu u sandalama iako je uveliko zima. Nema drugu obuću.On to.kaže bez imalo tuge , kao da priča o nečem nevažnom.
Malena Marija koja ima godinu i tri mjeseca hoda po kući u priglavcima koje joj je isplela Danijelina majka jer cipelica nema.Komšinica je poklonila kolica za nju kako majka, koja više puta ide gore dolje sa brda jer vodi i vraća djecu u školu , ne bi nosila Mariju u rukama.
“Eh , koliko puta sam nosila djecu na rukama kada su bolesna i stane mi ponekad neko sa autom da me prebaci do doktora – pomognu ljudi koliko mogu , pojašnjava nam svoj život Danijela.
Tea ima patike koje je ” nabijaju u prstima “.sama nam objašnjava i donosi da ih vidimo.
Kada je Balša učio u OŠ ” Oktoih ” škola je obezbjjedil školski pribor i hranu.
Danijela im se jako zahvaljuje kao i Zorici Mišković koja im je mnogo puta pomogla do sada.
Danijela je obraćala za pomoć Sekretarijatu za socijalno i Centru za socijalni rad za pomoć u vidu smještaja.
Prostor za život je ono što sanja ova porodica . Balša , opet nestašno upada u naš razgovor i kaže:
“Nama samo treba naša kuća da se ne selimo stalno ” .
Kada čujete ove riječi od desetogodišnjaka zaledi vam se krv u žilama, barem je to bio slučaj sa nama.
Majka Danijela moli sve nas da pomognemo. Ona želi samo da bude sa svojom djecom i da ih izvede na pravi put.
Molimo Sekretarijat za Socijalni rad, Centar za socijalni rad Podgorice , Opštinu Podgorice ,Ministarstvo rada i soc.staranja da pomognu ovoj mladoj majki da okupi svoju porodicu i obezbijedi im smještaj.
Ako se zalažemo za hraniteljstvo i želimo da djeca odrastaju u porodici , nebitno je li ona biološka , pomognimo ovoj majki da okupi svoju djecu i da im pruži toplinu doma.
U razgovoru u jednoj od institucija u kojoj je Danijela zatražila pomoć sugerisano joj je da svoju bol trpi u tišini svog domu bez javnog eksponiranja u suprotnom bi mogla imati posledice .
” Ja moram da zamolim za pomoć javno jer nisam uspijevala da je dobijem do sada obračajući se institucijama
Nemam izbora , molim sve da razumiju mene kao majku i da nam pomognu.
Ja se borim da imam bilo kakav krov nad glavom, jednu sobu ako može i da ja i moja djeca budemo na okupu” ‘ pojašnjava majka razloge svojih briga. .
Nemojmo dozvoliti da odvajamo djecu od majke, pomognimo im da imaju krov nad glavom – apeluju volonteri Banke hrane CG koji su osjetili ljubav i povezanost majke i djece.
You’ll find it practically extremely difficult to see well-aware people on this niche, still you seem like you comprehend those things you’re preaching about! Excellent