OTVORENO PISMO STUDENATA MINISTRU PROSVJETE: Hoćemo nazad ono što nam pripada

Studentkinja Fakulteta za turizam i hotelijerstvo u Kotoru, Simonović Ivanka uputila je pismo ministru prosvjete  Damiru Šehoviću.

Njeno pismo prenosimo u cjelosti:

„Poštovani gospodine Šehoviću,

Budući da u svojim obraćanjima konstantno ističete neophodnost stvaranja kvalitetnijeg obrazovnog sistema, osvrćući se na trenutno stanje za koje tvrdite da nije idealno, odlučila sam da  Vam se ovim putem obratim u ime studenata Fakulteta za turizam i hotelijerstvo u Kotoru iz razloga što se na ovoj univerzitetskoj jedinici vrše određene reforme koje po mom, a i mišljenju mojih kolega, idu na uštrb svim sadašnjim, ali i budućim studentima pomenute visokobrazovne ustanove.

Naime, prošle godine, na Vijeću održanom u julu mjesecu, donesena je odluka i kreiran novi nastavni plan po kojem se na Fakultetu za turizam i hotelijerstvo planira smanjiti fond časova stranih jezika na 1P+1V (prethodno je bio 2P+1V). Za pojašnjenje ovakve odluke i redukcije nastave obratili smo se nadležnim tijelima Univerziteta Crne Gore.  U odgovoru koji smo dobili iz prostorija Centra za kvalitet studija, kojim upravlja prof. dr Aleksandar Vujović, ističe se da je na pomenutoj izradi plana i programa radio “kompetentan tim stručnjaka”, te da gotovo nema potrebe ni tražiti odgovor na pitanje Zašto smanjenje broja časova?, te da je ovakva inovacija više nego poželjna, potrebna i opravdana.

Kompetentan tim stručnjaka činili su dekanica prof. dr Đurđica Perović, prof. mr Janko Ljumović sa Akademije dramskih umjetnosti i izvjesna profesorica iz Hrvatske za koju smo u saznanju da je kompetentna, ali u oblasti geografije. Iako ne osporavamo kompetencije pomenutih profesora u oblastima za koje su birani u naučna i akademska zvanja, dozvolićete da ipak sumnjamo u njihova znanja u oblasti lingvistike i da negodujemo zbog preuzimanja glavne uloge u kreiranju nastave stranih jezika. Mišljenja smo da je taj dio plana, ipak, trebalo da odradi kompetentni tim sastavljen od stručnjaka sa našeg fakulteta, koji predaju strane jezike (jezik turističke i hotelijerske struke se predaje isključivo na ovoj univerzitetskoj jedinici), kao i da se prilikom izrade plana uzmu u obzir smjernice koje je izradilo Vijeće Evrope, a sadržane su u Zajedničkom evropskom okviru za žive jezike.

Iako se još uvijek primjenjuje “stari” nastavni plan, situacija na fakultetu je takva da nastava nije ni približno kvalitetna i onakva kako bismo željeli: radi se u u velikim grupama od 60 do 90 studenata što ne omogućava da se na predavanjima aktiviraju svi studenti, pa se teže i usvaja gradivo, a o razvijanju govornih kompetencija se ne može ni govoriti; literatura koja se primjenjuje zastarela je, neadekvatna i nedovoljno kvalitetna jer se ista ne prati i ne nabavlja, gotovo da ne postoji prostor za dodatni rad; nedovoljan je broj časova na nedjeljnom nivou…

Zbog gore navedenih nedostataka kvalitet u nastavi stranih jezika u konstantnom je padu. Uprava fakulteta i predavači svjesni su trenutne situacije i problema, ali u procesu reforme se, umjesto osavremenjavanju nastave, pribjeglo najlakšem metodu – ukidanju onog što traži više angažovanja u unapređenje.

 Osim toga, moramo napomenuti da je čitav proces donošenja nastavnog plana i smanjenje fonda časova stranih jezika u potpunosti sproveden u tajnosti, jer studenti i određen broj predavača nijesu bili obaviješteni o aktivnostima koje se sprovode na  Vijeću (na veb sajtu fakulteta već godinama u rubrici Vijeće niko ne ažurira podatke, niti su ikome dostupni zapisnici).

O značaju znanja stranih jezika za život pojedinca suvišno je govoriti, posebno ako svi odrastamo uz onu poznatu izreku da Koliko jezika govoriš, toliko i vrijediš, a da ne pominjemo značaj stranih jezika za oblasti koje se izučavaju na našem fakultetu. Stoga se, ako sagledamo ekonomsku situaciju Crne Gore, koja umnogome zavisi od turizma kao glavne privredne grane, pribojavamo da ćemo se susresti sa brojnim problemima koji će nastati kao rezultat sprovođenja ovakve odluke Vijeća. Kao probleme za sada prepoznajemo sljedeće:

• Nemogućnost zasnivanja radnog odnosa u struci i ispunjenja zahtjeva budućih poslodavaca,
• Nekvalitetno pružanje usluga inostranim turistima,
• Nemogućnost saradnje sa inostranim kompanijama,
• Nemogućnost učešća na sajmovima, kongresima i dr.,
• Nemogućnost usavršavanja ili zaposlenja van granica Crne Gore.

Dozvolite nam da na ovom mjestu citiramo Vaše riječi koje ulivaju nadu u našu budućnost: “Unapređenje modela studiranja, promjena modela finansiranja Univerziteta Crne Gore (UCG), koja će se u budućnosti zasnivati na ugovornom odnosu sa državom, i stavljanje više akcenta na naučno istraživački rad i izučavanje stranih jezika, samo su neki od koraka koje nas u narednom periodu čekaju.”

Vjerujući u Vaše riječi i namjeru da se izučavanju stranih jezika dâ više prostora i posveti odgovarajuća pažnja, nadamo se da ćete uvažiti naše pismo i uticati na to da se, ako ne poveća fond časova stranih jezika, ono bar ne umanji u odnosu na važeći nastavni plan.

S poštovanjem.

Ivanka Simonović, u ime studenata Fakulteta za turizam i hotelijerstvo”

Ovim rukama ispisujem posljednju rečenicu akademskog obraćanja i šaljem Vam pismo; ovim rukama što su kucale na brojna vrata, ali su samo ožiljci ostali od tolikih pokušaja; ovim rukama što su dlanove pružale, ne znajući da će svakoga puta biti uskraćene… I zato sa još manjom nadom, sa dosadašnjim izgubljenim bitkama, pružam još jednom ruku – ka Vama. Trudim se da ne očekujem ništa, jer su mi sva očekivanja prethodni pokušaji izbrisali; ne grabim, jer znam da na taj način samo gubim. Prilazim korakom, ali i srcem, donoseći sa sobom glas studenata, i čekam odgovor. Čekam prihvatanje, koje će otvoriti vrata i donijeti mi odavno zaboravljenu nadu, ili čak odbijanje, koje će svaku moju riječ odnijeti u zaborav, svaku moju napisanu rečenicu „baciti“ na pod, kao da se obraćanje jednog studenta nikada nije ni desilo.

Puštam glas vapaja, borim se za egzistenciju, dok u sebi preživljavam milion emocija. Reći ćete da sam mnogo emotivna. Ova me nepravda previše ubija i sa njom, gospodine Šehoviću, ne mogu da se nosim. Iako me savjetuju da je to jedna od lekcija koju moja leđa moraju kroz život da nose, ne dozvoljavam da ova sredina kida konce povezanosti, da u ovim mladim naraštajima isparava volja za stvaranjem, i da se u ovom ustajalom vazduhu stvara sve veća težina disanja.

Nazovite me buntovnikom, povežite moju hrabrost sa ludošću, i na kraju, pripišite mi sve što se jednoj ovakvoj osobi pripisati može. Ta osoba piše Vam glasom razuma i istovremeno očaja. Od silnih neprekoračenih pragova zakoračujem na Vaš – utabanih patika i pogleda prikovanog za kvaku. Stojeći u iščekivanju, pitam se po ko zna koji put: da li je i ovaj pokušaj osuđen na neuspjeh?

I u glavi mi se pojavljuju sva ona sjećanja i savjeti: „Mani se, izgubićeš, šta će ti to…“ Al’ ne znaju ljudi: da svako odustajanje još više boli od bilo kojeg neuspjeha.