PODGORICA: Imovina na doboš, deset hiljada radnika na ulici
Nakon uvođenja stečaja u podgoričkoj fabrici „Radoje Dakić”, taj nekadašnji gigant crnogorske privrede i zvanično je otišao u istoriju. Nakon cetinjske „Košute” i „Oboda” i podgoričkog „Marka Radovića”, na red je došao i „Radoje Dakić” čime je zapečaćena sudbina 1,8 hiljada radnika tog preduzeća. Izvjesno je da povjerioci „Radoja Dakića” neće dobiti ni četvrtinu od 50 miliona eura koji ih sleduju na osnovu pravosnažnih presuda čije izvršenje čekaju punu deceniju.
Za sva preduzeća koja su završila u stečaju, osim što su radnici završili na ulici, zajedničko je i što je njihova imovina završila u rukama biznismena. Na mjestima gdje su se nekad nalazile fabrike danas su izgrađeni tržni centri i stambene zgrade.
Bivši radnici „Radoja Dakića” smatraju da veći dio njih neće dočekati kraj stečajnog postupka, koji će, bez sumnje, trajati godinama. Svi postupci uvođenja stečaja u fabrike koje su zapošljavale na hiljade radnika bili su nalik jedan drugome, a u svakom su upravo radnici izvukli deblji kraj i morali na ulicama da traže zaostale zarade i otpremnine.
Radnici „Radoja Dakića” godinama protestuju tražeći hitno izvršenje sudskih presuda po osnovu kojih im se duguje 77 zarada, odnosno 50 miliona eura sa pripadajućim kamatama. Činjenica je da nakon uvođenja stečaja neće dobiti ni 20 odsto onoga što im po zakonu pripada.
Bivši radnici i povjerioci smatraju da je očigledno da se zemljište namješta za kupovinu nekom od tajkuna bliskih režimu jer je odluka da se uvede stečaj donijeta neposredno pred nastavak sudske prodaje imovine, imajući u vidu da su brojne kompanije bile zainteresovane za prodaju tim putem.
Račun „Radoja Dakića” u blokadi je već punu deceniju, a dug za poreze tog preduzeća prema državi davno je prešao deset miliona eura, pa se postavlja pitanje zašto je odlučeno da se baš sada uvodi stečaj ako je situacija nepromijenjena već deceniju. Radnici tvrde da je odgovor samo jedan: nadležni ne žele da radnicima daju ono što im pripada, već je plan da dobiju simbolične iznose iz stečajne mase.
Prije deceniju je pokrenut stečajni postupak i u fabrici „Marko Radović”, a od 2008. do danas 250 radnika čeka da isplatu otpremnina. Prema riječima predsjednika NVO „Radnici Marka Radovića” Željka Grujičića, nijesu su se nadali da će morati da mole za ono što im pripada po zakonu i da svakog mjeseca podnose nove krivične prijave.
Radnici cetinjske „Košute”, njih preko 500, zadnje plate su dobili davne 1996. godine, a od tada potražuju zaostale zarade i otpremnine. Uprkos mnogobrojnim protestima, apelima i obećanjima, do sada im nije ništa isplaćeno, niti im je povezan radni staž, pa većina ne može da ode u penziju. Predstavnica odbora radnika „Košute” Dijana Vujović kaže da ti radnici danas nemaju ni za koru hljeba.
– Brojna su bila obećanja koja su stizala do nas, ali ni do dana današnjeg nijesmo dobili ni cent. Jedini smo koji nijesu dobili ni jedan jedini euro nakon pokretanja stečajnog postupka – rekla je Vujovićeva.
Ona je podsjetila da se radnicima duguju otpremnine i od 300 do 500 eura za svaku godinu provedenu u fabrici.
(Dan)