Podgorički taksisti duguju državi više od 10 miliona eura
Dug podgoričkih taksista, koji nisu plaćali poreze i doprinose je nešto više od 10 miliona eura, od čega pet miliona eura osnovnog duga, a oko pet miliona kamate, pišu Dnevne novine.
Savez udruženja taksista, preregistrovan u Strukovni sindikat i drugačije organizovan zbog višegodišnjih problema, pokušaće da dovede do legalnih tokova auto-taksi preduzetnika u Crnoj Gori, čime bi se stvorili bolji uslovi i položaj branše.
Poreska uprava im nudi mogućnost da potpisivanjem reprograma otpišu kamatu i plate samo glavnicu duga, što većina taksista ne želi da uradi.
Taksisti trenutno pregovaraju sa ministarstvima finansija i saobraćaja i pomorstva o rješavanju poreskog duga i doprinosa za obavezno socijalno osiguranje.
Predstavnici taksi preduzetnika, koji su uglavnom individualni taksi prevoznici, radeći sami ili su dio društva i plaćaju članarinu, tražili su i ranije da se smanji i ograniči broj taksi licenci. Osim toga, traženo je da se poveća kontrola taksi prevoza u glavnom gradu i uvođenje “TX” tablica.
Sekretar Sekretarijata za komunalne poslove i saobraćaj Marko Rakočević ističe da se dobar dio zahtjeva podudara sa onim što je Sekretarijat uradio u prethodne dvije godine.
“Ukazali smo na probleme u ovoj sferi, prvenstveno sivoj zoni, jer u Podgorici ima između 300 i 400 nelegalnih taksi prevoznika, koji imaju sve obrise i oznake legalnog taksi prevoza, ali nemaju ono što je ključno licencu. Taksisti na različite načine dolaze do licence, ali na nelegalne načine” kazao je Rakočević.
On je istakao da glavni grad nije protivnik taksi prevoznika sve dok se radi u skladu sa zakonom.
“U narednom periodu ćemo biti rigorozni prema svima koji ne žele da sarađuju. Napravili smo dogovor sa državnim organima, Poreskom upravom, Upravom za inspekcijske poslove i Komunalnom inspekcijom da će se u narednom periodu vršiti permanentna kontrola taksi prevoznika, plaćanja poreza i doprinosa i poštovanja ugovora o radu, jer je naša želja da se obračunamo sa sivom zonom kako bi dobili kvalitetan taksi prevoz”, poručio je Rakočević.
Taksi prevoznici koji ne izmire sve obaveze neće moći da produže taksi licencu.
Od 15. februara na snagu je stupio novi zakon o reprogramu duga privrednih društava, koji se odnosi i na taksi prevoznike, a koji nudi mogućnost plaćanja poreskog duga na 60 mjesečnih rata.
“U taksiju ima mnogo onih koji i 10-15 godina nisu ništa platili državi i zbog toga smatramo da treba da postoji neka obaveza plaćanja poreza i doprinosa prema gradu i državi. Jedino oni koji potpišu ugovor o repogramu duga moći će da dobiju licencu. Imaćemo nezadovoljnih i nelegalnih, ali želimo da uspostavimo kontrolu i red” kazao je Rakočević.
Prema njegovim riječima i prošle godine, dok je Komunalna inspekcija bila u sekretarijatu, za svega tri mjeseca napisano je oko 200.000 eura prekršajnih naloga i bili su, kako kaže, na dobrom putu da iskorijene sivuzonu u taksi prevozu, a ove godine Komunalna inspekcija, kao samostalan organ, nastaviće da radi na ovom poslu.
Taksistima će ministarstva omogućiti sastanak sa nadležnima iz lokalne samouprave, gdje će pokušati da riješe problem. Oni smatraju da višegodišnji poreski dug koji se odnosi na penziono, zdravstveno i porez prema državi nije nastao njihovom greškom već neradom lokalnih samouprava. Ističu da nadležni nisu donosili valjane odluke i da je zbog toga došlo do opšteg haosa nastao je veliki broj divljih taksista, a pojedinima država nije dozvolila da se lagalizuju, te su nastavili da rade nelegalno. Osim toga, država je zaduživala legalne taksiste, a nelegalne nije, odnosno porez je došao na naplatu, a nelegalnih nije, neće i ne može.
Još bez “TX” tablica
U planu je da se uvedu i “IX” tablice, koje Budva ima već nekoliko godina, ali za sada će podgorički taksisti voziti na klasičnim tablicama. Rakočević poručuje da nisu odustali od “TX” tablica, koja je najbolja zaštita, ali da je cijena od 600 eura, koju je propisao MUP, dodatno opterećenje za taksiste i da trenutno to nije izvodljivo. U narednom periodu ćemo nastaviti sa pregovorima na ovu temu i vidjećemo da li postoji volja kod ovog ministarstva da se uvedu “IX” tablice.
Uskoro korigovanje cijene po pređenom kilometru
Sekretarijat istrajava da to posljednji popis pokazuse uvedu minimalne i maksimalne cijene taksi prevoza, a trenutno je ova odluka o taksi prevozu na javnoj raspravi. Očekuje se da će minimalna cijena vožnje biti 60 centi po pređenom kilometru.
“Podgorica je grad koji se svakodnevno razvija i širi, a očigledno je da je i broj stanovnika znatno veći nego što je. Stoga je očekivano da bude i više taksista, ali je prevashodno potrebno kreirati dobar ambijent i za gradske i za taksi prevoznike. Taksi bi trebao da bude luksuz, a postaće onog momenta kada dobijemo adekvatan i dobar gradski prevoz, a upravo na tome i radimo”, kazao je Rakočević.
Cijeli ovaj tekst je pisan iz jednog ugla tj. ugla onih koji vrše vlast.Gledajući iz ugla taxi privrednika stanje je sljedeće. Više od 10 godina niti jedna nadležna služba nije valjano kontrolisala taxi privredna društva.Do duše vršene su neke simulacije, nekakvih, kontrola koje su bile koncipirane tako da se ništa nelegalno ne pronađe.Tako je pojedinim privrednim društvima bilo izdato 12 izvoda iz licenci a u svom sastavu su imali i po više od 90 vozila. Naravno treba tome dodati i činjenicu da na svako vozilo radi po dva neprijavljena vozača što problem po legalne taksi privrednike čini duplo većim.U tom smislu treba provjeriti npr. Pežo taxi. Neka privredna društva imaju po 70-tak izvoda iz licenci a u svom posjedu imaju samo 2-3 vozila. Ostala fiktivno “iznajmljuju” od ljudi po nekim smiješno niskim cijenama koji, opet, rade na istim. U tom smislu treba provjeriti da li vlasnici takvih privrednih društava prijavljuju tako stečeni novac kao osnovu za određivanje visine poreza pošto vlasnik, jednog ovako koncipiranog privrednog društva, to redovno prijavljuje kao rashodnu tačku svojeg poslovanja. Takođe treba ispitati (ali ne fingirati kao do sada) od kada taxi vozači rade u ovom privrednom društvu i da li su svo vrijeme bili osigurani.Trebalo bi ispitati i da li ti radnici, usluge dispečerskog centra i iznajmljivanje licenci plaćaju, oni koji rade a ne žele biti osigurani, cijelih 310 eura mjesečno a oni koji žele da ih poslodavac osigura cijelih 390 eura. U ovom smislu treba ispitati npr.Siti taxi. Treba li napominjati da vlasnici taxi udruženja i privrednih društava za uslugu dispečerskog centra jednu cijenu naplaćuju od taxi privrednika a sasvim drugu prijavljuju kao poresku osnovu. Samo da navedem Pežo taksi po automobilu naplaćuje od 150 (legalni taxi privrednik) do 300 (nelegalni taxi vozač bez licence). Halo Taxi od legalnih taxi privrednika naplaćuje po 130 eura a od ljudi koji se „na divlje“ bave ovim poslom od 300 do 1000 (za vozila firme) eura. Red taxi od legalnih (koji uvijek zapošljavaju po jednog nelegalnog radnika) naplaćuje po 165 eura.
Iluzorno je očekivati da oni koji sve ove godine ovo znaju, a koji su nadležni da sve ovo zaustave, načine nekakav napor u cilju zaustavljanja divljanja u ovoj branši. Stoga treba angažovati državnog tužioca koji bi stao ovom bezakonju na put. Nadležni organi sve ovo znaju ali, već više od decenije, ništa ne rade na sprečavanju silnog odlivanja novca, umjesto u državnu kasu, u džepove privilegovanih novopečenih biznismena. Stoga se ne treba čuditi što su, zbog nelojalne i nelegalne konkurencije, cijene taxi usluga dovedene do apsurda. Treba napomenuti da na jednog legalnog taxi privrednika, sve u brendiranim automobilima u proteklih 10-tak godina, je dolazilo i do 6 nelegalnih koji su radili za svoje gazde. Te gazde su, od tako stečenog novca i uprkos niskom cijenama taxi prevoza, nelegalno stečenim novcem, kupili nove automobile a sada uz pomoć ljudi na vlasti zahtijevaju podizanje cijene po pređenom kilometru. Na taj način diskvalifikuju sve one legalne koji i dalje imaju dotrajala auta i kojima je niska cijena jedini način da kako tako posluju. U tome im zdušno pomažu ljudi na vlasti koji planiraju, uprkos prekobrojnim taxi vozilima (gledano sa strane višedecenijskog iskustva, sa ovim u vezi, razvijenih država EU) uvođenje novih taxi privrednih društava i njihovih kontraverznih biznismena. U takvim uslovima i sa starim automobilima ono malo legalnih (čitaj poštenih) taxi privrednika neće imati nikakvu šansu da zarade koru hljeba svojoj djeci. Eto, iz tih razloga taxi privrednici nijesu imali od čega da plaćaju državne dadžbine. To nadležni znaju ali ni na kraj pameti im nije da za državu izgubljene novce naplate od onih koji su te novce stvarno oteli od države. Rekao bih još i ovo da nije problem kada se u državi pojavi kriminal. Problem po državu, naciju i privredu nastaje kada nadležni za to znaju ali ne reaguju.