Zaboravljeni objekti iz doba austrougarske okupacije Podgorice - Volim Podgoricu

Zaboravljeni objekti iz doba austrougarske okupacije Podgorice

Odavno je rečeno da je graditeljsko nasljeđe jednog grada – njegova svojevrsna knjiga postanja. Radnici građevinske firme ,,Erlang“, koja gradi trg sa južne strane Gradskog stadiona, krajem prošle godine su, iskopavajući podzemne rezervoare za gorivo ostale iz vremena kad se tu nalazila benzinska pumpa, naišli na nekoliko starih grobnica.To nije prvi put da se u okolini Gradskog stadiona otkopavaju stari grobovi iz podgoričke prošlosti.

Na tada otkrivenom groblju pored stadiona Budućnosti u centru Podgorice pronađeni su, između ostalih predmeta i stari novčići – austrougarski heler iz 1889. godine i dvije pare iz 1906, iz vremena Knjaževine Crne Gore.

Arheolozi koji su sprovodili zaštitna istraživanja ispred Gradskog stadiona iskopali su i ostatke konstrukcije kamenog puta, za koji pretpostavljaju da potiče iz perioda Austrougarske monarhije.

Rukovoditeljka zaštitnih istraživanja Marija Jabučanin kazala je za Pobjedu da se radi o, za to vrijeme kvalitetno urađenoj trasi puta, koja je otkrivena u dužini od oko 10 metara i širine oko dva metra.

“Evidentno je da se vodilo računa o izgradnji bordure, za šta je upotrijebljen pritesan kamen, postavljen u redovima, a prostor između popunjen je pločastim kamenom – kazala je Jabučanin.

Nakon toga istraživanja arheologa bila su usmjerena na odnos iskopanih grobova i samog puta.

“Primarna prospekcija nagovještava da je put mlađi od otkrivenih grobnih konstrukcija, ali dalja istraživanja daće precizniji odgovor”– rekla je tada Jabučanin.

12austput

Groblje iz 19. vijeka: Dosadašnja istraživanja, na osnovu pronađenih artefakata i analogne metode, svjedoče o tome da je u pitanju groblje koje potiče, uglavnom, iz 19. i 20. vijeka. Na osnovu preliminarnih analiza, arheolozi smatraju da je put prošao preko groblja, što bi mogao biti i pokazatelj njegove starosti.

Da su vjerovatno njihove projekcije tačne može se pročitati u knjizi “Istorija Podgorice – hronologija događaja” autora Danila Burzana. U njoj se može pročitati da je 1917. godine izgrađena saobraćajnica od Podgorice, pre­ko Ćemovskoga polja, do Tuzi i granice sa Albanijom. Može se i pročitati da su radovi na toj sobraćajnici počeli tokom Prvoga svjetskog rata.

Interesantno je kako za takav lokalitet u centru ni mnogi Staropodgoričani nisu znali. Ispostavilo se da krije brojne tajne. Arheolozima je i tada bilo, a i sada je interesantno kako je jedan takav lokalitet jednostavno zaboravljen i zatrpan. Odgovor na ta pitanja bilo bi moguće dobiti samo istraživanjima na ovoj lokaciji.Hoće li do tih istraživanja doći ili će se o ovom važnom arheološkom lokalitetu samo sporadično otkrivati istina, pokazaće vrijeme.

Pored ostataka konstrukcije kamenog puta, za koji se pretpostavlja da potiče iz perioda Austrougarske monarhije na obodima Podgorice postoji još jedan, po gabaritima veliki fortifikacijski objekat koji je “zaostao” iz tog vremena.

To su ostaci tvrđave na Crvenoj Stijeni, iznad Lužnice, kod Tološa.

12austtvrdava3

Tvrđava Crvena Stijena: Ostaci tvrđave Crvena Stijena, Lužnica se nalaze na šestom kilometru južno uz put Podgorica-Mareza. Tvrđava je izgrađena na dominantnoj koti brda, koje se uzdiže iznad naselja Mareza. Posjeduje status kulturno dobro iz 1950. godine.

Stručni timovi koji obilazili ovu fotifikaciju , na osnovu arhitekture su se izjasnili da se može zaključiti da je nastao u vrijeme Austrougarske monarhije. Sa istorijatom objekta se teško može sa sigurnošću baratati. Čak ni stanovnici najbližih kuća u podnožju tvrđave na znaju da kažu nešto više o njenom postojanju. “ U narodu se priča da je to tzv. Turska tvrđava”, najčešći je njihov odgovor.

Tvrđava zahvata površinu oko 1500 m². Bedemi su elipsoidnog oblika i po dužoj osi se pružaju u pravcu sjeverozapad – jugoistok. Obim fortifikacije je oko 150 m, bedemi su sačuvani u visini od 1 do 4 m, a debljina zidova bedema varira od 1,1 m do 1,5 m. Lučno zasvedena kapija koja se nalazi na jugoistočnoj strani, izgrađena je od fino obrađenog, profilisanog kamena sa otvorom širine oko 3 m. U centralnom dijelu utvrđenja nalazi se pravougaona građevina koja je očigledno bila kasarna. Na dužim fasadama nalazi se po osam otvora za prozore, a na kraćim po dva. Neki otvori su naknadno zazidani. Na jugozapanoj fasadi je lučno zasveden ulaz. Debljina zidova je oko 1 m, a očuvani su u visini oko 3,5m. U istočnom dijelu nalaze se podzemne prostorije tamnice i bistjerne.

Tvrđava je zapuštena i urušena, ali, kako nijesu konstatovani recentni zahvati na ostacima arhitekture, moguće je jasno sagledavanje glavnih arhitektonskih objekata (bedemi, kula, bistijerna), koji svjedoče o nekadašnjem izgledu utvrđenja.

Današnji izgled ovog kulturnog dobra pokazuje poprilično sumornu sliku.

Tvrđava i prilaz do nje su zapušteni i obrasli u divlju vegetaciju tako da bi se posjetioc “probio” do nje, zahtijeva popriličan trud. Kada se uđe primijeti se da su bedemi  i kule-stražare konstruktivno nestabilni i skloni obrušavanju.Voltovi na ulazima su takođe konstruktivno nestabilni I pitanje je vremena kada se više neće moći vidjeti ni u ovom obliku u kojem su danas.

Takođe su I nadzemni elementi ogromne bistijerne, nestabilni i skloni obrušavanju.

Tako da je sva prilika da I ovo jedinstveno i rijetko kulturno dobro koje po svojim arhitektonskim karakteristikama, graditeljskom i ambijentalnom uklopljenošću sa prostorom, sa dobro očuvanim bedemima sa puškarnicama i specifičnim odbrambenim kružnim kulama očekuje neslavan kraj. Pored zaborava koji ga je već snašao.

Tvrđava iz turskog perioda: Novinar i publicista Slobodan Čukić u izjavi za Portal Analitika iznosi mišljenje da je ovaj fortifikacijski objekat najvjerovatnije iz turskog perioda. Koji su austrougarske trupe za vrijeme okupacije prezidale I prilagodile svojim potrebama. I novijim vrstama naoružanja koje se tada koristilo.

12cuko

“Već i prvi pogled na zidna platna upućuje na nemarnu tursku gradnju. Tvrđava je vjerovatno podignuta u otomanskom dobu i bila je dio gustog fortifikacionog lanca na potezu između Podgorice i Spuža. Da je tvrđava prvobitno bila turska, ukazuje i nemarno građeni svod iznad glavne kapije – na koju su austrijski graditelji naknadno dogradili kapiju od fino tesanog kamena“, iznosi svoje mišljenje Čukić.

Odmah nakon Berlinskoga kongresa (1878) i ozvaničenja suvereniteta i ne­zavisnosti Knjaževine Crne Gore od svih tadašnjih velikih sila, te ulaskom crnogorske vojske u grad-27. januara 1879. godine-Podgorica je konač­no oslobođena od Turaka.

Balkanski ratovi i Prvi svjetski rat označili su kraj brzoga razvoja, tada već najvećega grada Kraljevine Crne Gore. Početkom 1916. godine i Podgoricu je okupirala Austro-Ugarska i držala je skoro dokraja 1918.

Trećeg marta 1916 austrougarski okupatori zaveli su vojnu uravu-upravnik Podgorice bio je nadporučnik Korečić, a okružni upravitelj potpukovnik Rečković.

O životu u podgorici pod okupacijom najviše podataka se može pročitati u kapitalnom djelu novinara i publiciste Danila Burzana.

12austtvrdava4

Šta kaže Burzan: Knjiga “Istorija Podgorice – hronologija događaja”, djelo od 485 strana, sadrži devet poglavlja o istoriji Podgorice iz kojih prenosimo najinteresantnije zapise o okupiranoj Podgorici u Prvom svjetskom ratu:

1916. – Na desnoj obali Ribnice izgrađena je Kuslevova kuća, tada ordinacija i porodična kuća zub­noga ljekara Rista Kusleva, danas zgrada JU Muzeji i galerije Podgorice.

1917. – Izgrađena je saobraćajnica od Podgorice, pre­ko Ćemovskoga polja, do Tuzi i granice sa Albanijom (radovi su počeli tokom Prvoga svjetskog rata).

1917. –  Podgorica se prvi put prikazuje na filmu – u dokumentarcu   Gospodarsko   uređenje   Crne Gore, koji je uradio austrougarski grof Alek­sandar Kolovrat Krakovski.

1915. –  29. decembra – u Podgoricu su (tajno) pre­nesene mosti Svetoga Petra Cetinjskoga i pri­vremeno pohranjene u dvorskoj crkvi Sveto­ga Dimitrija, na Kruševcu, đe su bile oko dva mjeseca. Okupacija Crne Gore od strane Austrougarske uzrokovala je odlazak sa Cetinja kralja Nikole, Vlade i drugih zvaničnika Kraljevine, a odlučeno je i da se mošti Svetoga Petra Cetinjsko­ga uklone iz Manastira, đe su iz Podgorice vraćene sredinom marta iste godine

1917. –  23. oktobra – barski nadbiskup Nikola Dobrečić boravio je u Podgorid, de je osveštao katoličku crkvu; (tome činu prisustvovao je i austrougar­ski vojni generalni guverner Crne Gore, pukov­nik Klam Martinic).

1916. –  Oktobra – tokom austro-ugarske okupacije, u podgoričkome okrugu je radilo 32 osnovne ško­le, u kojima je bilo 68 učitelja.

– Otvorene su osnovne škole u malesijskim selima Dinoša, Prifte (Grude) i u Hotima.

1917. – Marta – na Nemanjinoj rivi otvorena je Narodna kuhinja, u kojoj je obroke dobijalo oko 900 osoba (supa sa mesom, sočivo i hljeb); osnivači su bili bogati lokalni muslimani.

• Aprila – okupatorski okružni zapovjednik za Podgoricu, Strelec, utvrdio je maksimirane cijene proizvoda na pijaci, jer su poskupljenja proizvoda bila, takoreći, svakodnevna. Zabilježeno je da je dnevno sljedovanje pomoći (za pojedince) bilo po 200 grama žita i 20 grama soli, a porodicama internira­nih osoba, pored toga, dodjeljivano je i nešto povrća, voća i kafe.

1918. – Aprila – uz odobrenje okupatorskih vlasti, u Podgorici je osnovan Odbor za pomoć sirotinji.

1917. – Prvo ljetnje računanje vremena u Podgorici (i cijeloj Crnoj Gori) uveli su 1917. godine au­strougarski okupatori; kazaljke na časovniku su, za jedan sat unaprijed, bile pomjerene od 15. aprila 1917. u dva sata ujutro, do 16. sep­tembra te godine, kada su, u tri sata ujutro, pomjerene kazaljke za jedan sat unazad.

12austtvrdava5

Burzan pišući sa kojim se sve problemima susretao u stvaranju ovog kapitalnog djela za istoriju Podgorice kaže:

„ Baveći se istraživanjem prošlosti Podgorice, tokom potonjih desetak godi­na, odnosno prikupljajući građu za knjige Podgorički toponimi i znamenja, Leksikon podgoričkih ulica i Gradonačelnici Podgorice primijetio sam – uz ostalo – da postoje brojne praznine u onome što se može nazvati istorijskom faktografijom o mojeme rodnome gradu. Brojni zvanični dokumenti su uništeni, ili su sačuvani nepotpuni, a neki značajniji izvori, koji bi se mogli koristiti kao istorijska građa, „razbacani” su, a nerijetko suvoparni i neselek­tivni. Uz to (više nego malobrojna) autorska štampana izdanja na ovu temu, uglavnom su faktografski štura, da ne kažem površna, uveliko zasnovana na folkloristici, usmenome predanju, pa i mitovima, dakle – dosta su provizor­na, a to će reći i nevjerodostojna, odnosno istorijski nedovoljno pouzdana.

Vjerovatno je to tako, zato što se o tome nije blagovremeno vodilo računa od strane nadležnih podgoričkih i drugih vlasti, niti je, pak, bilo adekvat­nih pokušaja odgovarajućih ovdašnjih institucija da se to ispravi, nadomje­sti i blagovremeno onemogući stvaranje tako brojnih, da tako kažem, fak­tografskih „bijelih rupa” u građi o podgoričkoj prošlosti, odnosno istoriji ovoga grada. Samo oni koji su bili u prilici da (kao ja) godinama tragaju za relevantnim arhivskim podacima u gradskoj ili državnoj administraciji o ukupnoj prošlosti Podgorice znaju koliko je „praznina” te vrste. Štoviše, uvjerio sam se da je dobrano takvo i sadašnje stanje, jer se u gradskoj ad­ministraciji ne mogu naći ni neki „obični” (ali važni) podaci iz bliske proš­losti, a koje su i mediji objavljivali. (Recimo, na zahtjev da dobijem podatke o rezultatima lokalnih izbora u potonje dvije i po decenije, zvanično mi je odgovoreno da se moj zahtjev odbija, jer takvi podaci ne postoje!?!)

133cs

Tako da se istorija Podgorice još uvijek nalazi u ko zna sve kojim arhivima, ali još se, izgleda, nisu stvorili uslovi da se dopre do njih. Zato se i iznenađujemo otkrićima u centru grada ili po periferiji.  Obično što se zna ili što je zapisano, je iz priča i prepričavanja a to je, ipak, “rekla-kazala”. Ali, izgleda nismo bolji ni prema skorijoj, pa čak ni “sadašnjoj” istoriji, tako da, recimo, možda već sljedeća generacija neće znati da je, recimo, u Podgorici postojao Kino kultura i mnogi drugi “orjentiri”.

(Analitika/Ivan KERN)

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com