ISPOVIJEST NAJDEBLJEG MUŠKARCA NA SVIJETU: Udisao sam miris svog urina, a onda sam smršao 317 KG

U međuvremenu je dobio titulu najdebljeg čovjeka na svijetu. Ali on je shvatio da ne želi da umre!

Smučilo mu se da unosi u sebe 20.000 kalorija dnevno! Da doručkuje količinu hrane dovoljnu za 10 ljudi.
Da “gricka” 40 kesica čipsa i 20 čokoladica svakoga dana.

Umorio se i od razmišljanja kako li je napolju. Čak je i interfon na vratima kuće funkcionisao tako da mogu do kreveta da mu donose hranu, naručenu iz okolnih restorana.

Znao je da hirurški zahvat može da mu pomogne, ali isto tako i da ga ubije – procedura kojom bi njegov želudac bio smanjen sa veličine lubenice na veličinu jajeta, nosila je rizik od 50-50 odsto. Mogao je umrijeti od srčanog udara, krvnog ugruška, prskanja krvnog suda…

U zimu 2010. godine, pet bolničara u žutim odijelima iznelo ga je iz stana na ultraojačanim širokim nosilima uz pomoć motorizovanog čekrka. Ministarstvo zdravlja Engleske je pretražilo cijelu zemlju ne bi li našlo dovoljno velika ambulantna kola.

Helikopter je otpao kao opcija, jer nijedan nije imao toliko široka vrata.

Do bolnice su ga pratili i fotografi tabloida koji su ga ranije nazvali „Čovekom planinom“.
U bolnici su ga ljekari prvo držali na „mliječnoj dijeti“ – dvije nedjelje je unosio samo mlijeko u sebe da bi pred operaciju skinuo što je moguće više kilograma.

Posle operacije morao je da uči da hoda i stoji – tijelo je sve zaboravilo posle višegodišnjeg ležanja u krevetu.

Foto Profimedia

Najviši u školi

Bivši poštar danas je uvjeren kako je njegov lični pakao počeo još u detinjstvu. Živio je u Ipsviču, blizu Londona, sa roditeljima, dvije sestre i tetkom. Kao osnovca, seksualno ga je zlostavljala tetka alkoholičarka, sa kojom je spavao u istom krevetu jer nije bilo dovoljno ležajeva u kući. Sjeća se kako je dolazila kući kasno noću, pijana, disala mu u vrat i ispipavala ga cijelog. Trajalo je godinama. On je o tome ćutao sve do 2008. godine.

Kao da to nije bilo dovoljno – dvije sestre i Pol užasavali su se strogog oca, vojnog policajca, koji je osim njih, terorisao i njihovu majku.

“Taj čovjek nam je uništio život. I on je bio gojazan. Odmalena nas je tjerao da jedemo istu količinu hrane kao on. Nismo smjeli da odemo od stola dok nam tanjiri nisu bili prazni. Sa 29 godina obolio je od dijabetesa. Sve nas je obilježio i svjestan sam da se trauma koje imam od njega neću nikada u potpunosti rešiti“, zaključuje nekad najdeblji čovjek na svijetu.

U osnovnoj školi je bio najviši. Sa samo devet godina je već imao oko 180 centimetara. Srećnim ga je činilo voženje bicikla po okolini Ipsviča. U crkvenom orkestru je bio zadužen za udaraljke.

Volio je da crta nabudžene automobile.

Nakon što je završio srednju školu, radio je na istovaru kamiona u jednom skladištu. Bilo je tu kutija sa svim i svačim, od graška do veštačkog đubriva.

I pored velikih razlika živjeli su zajedno dvije godine. Taman kada se ponadao da će se vjenčati, ona mu je tokom jedne večere saopštila da ne želi više nikada da ga vidi.

Svijet mu se srušio – od velike ljubavi za tren nije ostalo ništa, ostao je sam. Utjehu je našao u hrani i njegovo tijelo je počelo da raste. Sve do 445 kilograma. U jednom trenutku je počeo da krade pare iz koverata koje je nosio sugrađanima, da bi kupovao hranu. Nikako nije mogao da se zasiti. Završio je u zatvoru, osuđen na godinu dana. Posle odležane kazne vratio se kod majke. Proslavio se i zaljubio. Ponovo posle 30 godina!

Zbog jedne, u koju se zaljubio, odlučio je da se 2014. preseli u Ameriku. Par se čak i vjerio, ali ljubav, nažalost, nije potrajala.

„Nije mi bilo nimalo lako da iz temelja promijenim život i krenem ispočetka. Nema čovjeka koji nije digao ruke od mene. I sestre su me se odrekle. Nisu više mogle da gledaju kako se ubijam prejedanjem, a kap koja je prelila čašu bila je kad sam zbog hrane založio majčinu kuću u kojoj smo odrasli“, prisetio se 56-godišnji Mejson u intervjuu magazinu Dži-Kju.

Krajem prošle godine bio je na trećoj operaciji, na kojoj su mu uklonili 10 kilograma viška kože koja je ostala da visi s ruku i stomaka posle drastičnog gubitka kilograma. Prvi takav zahvat trajao je čak devet sati. Biće ih još.
Ali nekada najdeblji čovjek na svijetu ni danas ne može da kaže da je napokon zdrav. Zbog artritisa teško hoda pa uglavnom koristi štap ili motorizovana invalidska kolica, a želi li opet čvrsto da stane na svoje noge, moraće na ugradnju vještačkih zglobova na oba koljena.

„S ponosom mogu da kažem da sam ponovno živ. Mogu da izađem iz kuće, osetim vazduh i mirise iz prirode, da se vozim automobilom, odem u bioskop”, ističe Mejson.

Trenutno živi u gradiću Atol u Masačusetsu, u SAD. Ne žali se na samački život jer se, kaže, na njega odavno navikao. Njegova nevjerovatna transformacija postala je inspiracija mnogima – čak je i svještenik iz lokalne crkve zbog njega ‘skinuo’ 136 kilograma.

„Bio sam depresivan, a hrana mi je bila droga i jedina utjeha. Na dan sam u organizam unosio 20.000 kalorija. Došao sam do faze kad me nije bilo briga ni za šta. Ko bi rekao da danas ni hamburger ne mogu da pojedem do kraja. Voće i povrće najviše mi prijaju“, zaključuje Mejson, koji na Fejsbuku redovno objavljuje detalje iz svog novog života.

Go Magazine‎