Đukić o promjeni radnog vremena: Nijesmo mašine, život drugačiji nego prije 20 godina

Sa druge strane, kako je dodala, ranoranioci će dobiti “svojih pet minuta” i imati mogućnost da se izraze u punom svijetlu, i na poslu i sa porodicom i prijateljima.

Kakav je Vaš stav kao psihološkinje o promjeni radnog vremena?

ĐUKIĆ: Psihofiziologija 24-časovnog ciklusa čovjeka u idealnom slučaju podjeljena je na tri osmice, i to na osam sati sna i osam sati rada, dok preostalo vrijeme predstavlja sate za slobodne aktivnosti, porodicu, prijatelje i druženja i sl. U slučaju da je zaposlenom omogućena ovakava raspodjela 24-časovnog ciklusa možemo reći da su obezbjeđeni uslovi za stvaranje psihofiziološke ravnoteže koja je neophodna za otimalno funkcionisanje pojedinca. Novo radno vrijeme ne narušava uslove za stvaranje ove ravnoteže.

Da li to znači da je važno obezbjediti ovakvu raspodjelu 3×8, i da uticaj vremena-perioda od 7 ili od 9 nije značajan?

ĐUKIĆ: Važno je objezbIjediti uslove 24-časovnog ciklusa, ali je važno, ukoliko iskreno želimo da se bavimo zadovoljstvom i produktivnošću zaposlenih uvažiti i individualne razlike kod zaposlenih. Mišljenja oko novog radnog vremena su podjeljena kao i intenzitet zadovoljstva među zaposlenima u državnoj upravi, a razlog tome jesu upravo razlike u individualnim ritmovima, tzv bioritmima.

Bioritmovi imaju dva polariteta, jedan broj ljudi najbolje funcioniše u ranim jutarnjim satima, dok je drugi broj ljudi produktivniji u kasnim satima. Kategoriji između ova dva pola pripada većina ljudi. Uzimajući u obzir ove podatke možemo očekivati da ćemo u narednom periodu sasvim sigurno imati jedan broj zaposlenih kojima ce proces prilgođavanja obezbjediti simptome razdražljivosti, nesanice, smanjene produktivnosti, anksioznosti i sl. Sa druge strane ranolanioci će dobiti “svojih pet minuta” i imati mogućnost da se izraze u punom svijetlu, i na poslu i sa porodicom i prijateljima.

Šta mislite o ideji da je trebalo ostaviti neki period prilagođavanja i uvesti “klizno” radno  vrijeme?

ĐUKIĆ: Svaka promjena zahtjeva prilagođavanje, a svako prilagođavanje prate određene promjene u organizmu, na psihološkom I fiziološkom nivou i možda je bilo potrebno obezbjediti određeni prelazni model ili tzv. “klizno radono vrijeme”. Ljudi nisu mašine, fiksacije nikad nisu dobre, stvaraju i uvjek će stvarati masu. Generalizacije treba da budu smijernice, nikako rješenje.

Koje su dobre, odnosno, loše strane ove promjene?

ĐUKIĆ: Dobra strana je svakako činjenica da će zaposleni imati više (dnevnog) vremena za porodicu, međutim važno je voditi računa da se ispoštuje 24-časovni ciklus i da se dan ne “produžava” na uštrb sna koji je neohodan za optimalno fukcionisanje. Znate, život je sada drugačiji nego prije 20/30 godina, sadržaji nakon 22 h su sada raznovrsniji, uzmimo samo primjer medijskog sadržaja. Stoga je potrebno naći balans i mjeru između modernog načina života i starog-novog radnog vremena.