Banka hrane navršava punih 7 godina rada organizacije

Banka hrane CG je ponosna što smo , uprkos nepostojanja elementarnih uslova za rad : kancelarije , magacina , auta , novca , radeći iskučivo volonterski , uspjeli da opstanemo  i pomognemo značajan broj ugroženih porodica, saopštili su iz Banke hrane.

Banka hrane nema podršku  države što je uobičajeno za organizacije ovog tipa. Zahvaljujući iskuljućivo entuzijazmu i velikoj želji da pomažemo  onima kojima je pomoć potrebna, uspjeli smo pomoći nešto manje od 15 000 porodica u našoj državi.

Donacije   u hrani i higijenskim sredstvima porodici u stanju socijalne potrebe sa kojima počinjemo humanitarnu akciju  je samo početak pomoći koje porodice dobiju.

 

Zahvaljujući medijima koji su nas podržavali ,  i kojima se ovim putem zahvaljujemo  dobri ljudi i društveno odgovorne kompanjje su bile u prilici da čuju sa kojim problemima se suočavaju stanovnici Crne Gore   i daju svoj doprinos .U nekim slučajevima  se u rjesavanje problema uključivala i država , što nas raduje  , tako da su porodice dobijale bolju osnovu za dalji život. Kao rezultat našeg zajedničkog angažmana mnoge porodice su dobile pomoć u hrani,garderobi,namještaju, ogrijevu ,kućnim aparaima, ljekovima, ljekarskim intervenicijama,novcu, rješavanju stambenih problema, zaposlenju.

Ono što porodice izdvajaju kao veoma važno za njih je da su u Banki hrane našli prijatelja koji je spreman da ih sasluša i angažuje se u rješavanju njihovih problema.

Nije rijetka rečenica  koju čuju volonteri Banke hrane ” Vi ste bili ruka spasa , na sami korak od provalije ste nas povukli na drugu stranu – hvala  vam puno ”

Postojanje naše organizacije je pokazalo važnost   spone izmedju onih koji su u stanju socijalne potrebe i onih koji su spremni pomoći.

Zahvalni smo svima koji su pomogli socijalno ugroženim porodicama  na bilo koji način : objavom naših apela za pomoć, pomaganjem u hrani, savladavanju   školskog gradiva ,  ljekovima, finansijskom podrskom porodicama , donacijom polovnog i novog namještaja, zaposlenjem, smještajem ..

Namera nam je da na sve moguće načine pokušamo da ublažimo siromaštvo.

Veliki broj akcija organizujemo svake godine , upravo smo završili jednu a u aprilu organizujemo jos jednu veću akcjju sakupljanja i podjele hrane i higijenskih stedstava .

Na žalost NVO sektor ne može smanjiti siromašvo , možemo ga samo ublažiti,  ali bez sistemske podrške  države nema značajnog umanjenja siromaštva.

 

ECAPOV- a  baza podataka  extremno siromaštvo definiše kao življenje od manje od 2.5 USD dnevno , a siromaštvo definiše kao život sa manje od 5 USD dnevno.

Naše socijalno ugrožene porodice koje dobijaju socijalnu pomoć se nalaže u ekstremnom siromaštvu.

MOP ( materijalno obezbijedjenje porodice ) u Crnoj Gori se kreće od 63 do 125 eura. Mjesečno četvoročlanoj, odnosno petočlanoj porodici preostaje da potroši 90 , odnosno 80 centi dnevno.

Oko 5 000 starih ljudi na selu prima oko 50 eura mjesečno i nema nikavih drugih prihoda.

Prema podacima MONSTAT- a, procijenjeni broj zaposlenih u Crnoj Gori je oko 177 000

Najveći broj zaposlenih  je u sektoru trgovine, ugostiteljstva i građevine, obezbjedjenja gdje je plata oko 250 eura.

Prosječnu crnogorsku porodicu čini 3,2 člana, a prosječno je zaposleno 1.2 člana , što znači da je prosječna crnogorska porodica koja prima prosječnu platu  siromašna.

Ljudi iz ovih porodica  se ne osjećaju socijalno zaštićenim.

Imamo oko 50 000 ljudi koji su nezaposleni a trećina su visokoškolci.

Nezaposlenost mladih  dostiže alarmantan nivo.

Oko 4 500 penzionera prima penziju ispod 100 eura i mogu se tretirati kao extremno siromašni.

U Crnoj Gori ima oko 30.000 penzionera čija penzija, ne prelazi apsolutnu liniju siromaštva koja je 186 eura.

Minimalna zarada u Crnoj Gori iznosi 193 eura, dok je prosječna penzija u Crnoj Gori oko 278 eura.

Iako je zvanićno prosječna plata oko 500 eura  ne možemo se pohvaliti da taj iznos  prima veliki broj zaposlenih crnogoraca.

Srednja klasa , ukoliko se o njoj može uopšte govoriti  u ovom trenutku postala je osjetljiva na siromaštvom i suočena je sa velikim udarima. Svaki nepredvidjeni trošak, neko slavlje ili bolest, školovanje djece, dug za struju, poravka u stanu , ove porodice gura ispod linije siromastva.

Monstat od 2013 .god na žalost ne daje podatke o broju siromašnih i liniji siromaštva kao i o riziku od siromašva

Pocjene  do kojih   mi dolazimo uporedjenjem podataka koji su nam dostupe  cijenimo  da je skoro polovina stanovnistva ili u zoni siromastva ili vrlo blizu linije apsolutnog siromastva.

Obzirom da je posao ključ koji vodi iz siromaštva,  ne iznenadjuje što profil siromaštva odražava zabrinjavajuću sliku i trendove na tržištu rada.

 

Potrebno je što hitnije pomoći ljudima   u stanju socijalne potrebe da se zaposle .

Jedan od naćina je oslobadjajući poslodavce dijela obaveza  prema državi.

Drugi je ponuditi im beskamatne kredite ,posebno kada su u pitanju mladi  ljudi , žene  ali i one koji su  postali tehnološki višak ili čija su preduzeća otišla u stečaj.

Na žalost problem imaju  i oni koji imaju posao.Radi se o slaboj zaštitu na radu.Ljudi rade u neadekvatnim uslovima ,bez osiguranja i zašite svojih prava. Evidentno je  da  zaposleni rade veći broj radnih sati od zakonom dozvoljenog i za malu platu .

 

Neophodno je hitno obezbijediti zabranu isključivanja sa mreže  socijalno ugrožene porodice a posebno one koje imaju zdravstveno ugrožene članove .

Besplatnih 120 do 250 kilovat sati struje, koliko najugroženija domaćinstva mogu dobiti , olakšavao bi  im plaćanje mesečnog računa.

Pomoć u vraćanju kredita najugroženijima je realnost  mnogih socijalno odgovornih država.

U teškim godinama socijalnog vrenja, krize, tranzicije, jako puno  ljudi se moralo zaduživati kod banaka da bi preživljavali. Neke države  su  se opredijelie  da ponude kao socijalnu mjeru pomoći onima koji su se zadužili gotovinskim kreditima kod banaka,  do 5.000 eura, u otplati.

 

Vjerujemo da će , kada im pomognemo da se oslobode tog tega, neki od njih misliti kreativnije i uzeti neki od  povoljnih kredita , koje bi država morala da obezbijedi  za socijalno ugrženima ,  i početi da rješavaju svoju egzistenciju.

 

Djeca  su posebno ugrožena kada žive u soromaštvu.

Prema UNICEF-u, više od 15 000 djece u Crnoj  Gori živi u siromaštvu.

Dječiji dodatak  za svu djecu iz materijalno ugroženih porodica , nezavisno od toga da li su roditelji korisnici MOP a ,  je jedan od naćina.

Odustajanje od školovanja je trend koji prati djecu koja žive u siromaštvu. Stimulanse za školovanje  djece  iz soc.ugroženih porodica davanjem stipendija kako bi nastavili školovanje  je drugi način.

Naravno , besplatan obrok u školi , prevoz do škole , besplatni kursevi , plačene školske exkurzije, su mjere koje če doprinijeti manjem raslojavanju  djece u najranijoj dobi. Takođe, djeca siromašnih roditelja u neravnopravnijem su položaju prema vršnjacima zato što češće nemaju računare i novac za druženja.

 

Socijalne samoposluga je  su jedan od načina ublažavanje posljedica siromaštva i socijalne isključenosti kroz pružanje pomoći u hrani i higijenskim potrepštinama socijalno ugroženim građanima

 

Otvaranje Narodnih kuhinja u svim većim gradovima  bi doprinijelo da porodice koje su na ivici eguistencije imaju jedan siguran obrok.

Skloništa za beskućnike su realnost svih uredjenih država.

U  Crnoj Gori  imamo situaciju da se krpi budžet uzimajući od siromašnih.

Banka hrane predlaže da teret krize prebacimo na bogate i da oporezivanjem visokih plata i luksuzne robe  i usluga doprinesemo da se problem siromaštva što prije i efikasnije riješi.

Zašto nemamo progresivno oporezivanje većih zarada od  25 o i 35 odsto kao Hrvatska i Nemačka ?