KO JE MVP?!
Durantova “izdaja”, još jedna sezona dominacije Golden Stejta i San Antonija, nevjerovatna sezona Vestbruka i Hardena, zaoštravanje konkurencije na istoku – to je obilježilo regularni dio 2016/2017 sezone, a sada nam slijedi ono zbog čega se i igra košarka – plejof najjače lige na svijetu.
U ovoj sezoni, međutim, fokus javnosti bio je na individualnim učincima igrača, na statistikama i rekordima, i veliki razlog za to upravo je Durantov prelazak i smanjen broj pretendenata na titulu na manje od pet. Taj fokus na individualnim učincima vidi se upravo u tome što se na početku plejofa mnogo manje priča o samim parovima i okršajima ekipa, a više o tome ko će biti MVP. Naravno, to je neizbježna tema, pa ću i ja reći par riječi o mojim favoritima za nagrade.
Trener godine: Majk D'Antoni
Dvoumio sam se između Stivensa i D'Antonija, i čak iako Stivens uzme nagradu, sigurno je da neće biti nezasluženo. Međutim, preporod Hjustona i glavne zvijezde Džejmsa Hardena velikim dijelom obilježio je ovu sezonu. Harden i D'Antoni su savršena kombinacija. D'Antoni maksimalno koristi sve Hardenove kvalitete, dok Harden D'Antonijev sistem brze košarke podiže na jedan novi nivo. Kad dodamo tome nevjerovatnu sezonu zaboravljenog Erika Gordona, vidimo da je sve to posljedica dovođenja D'Antonija. Ono što je donijelo konačnu prevagu u mojoj odluci između Stivensa i D'Antonija je to što Hjuston ima više pobjeda iako je tek treći na zapadu u odnosu na Boston koji je prvi na istoku, a samim tim što igra na zapadu znači da je imao i više teških mečeva jer igra u jačoj konferenciji.
Ruki godine: Dario Šarić
Veoma loša draft klasa 2016., može se i reći – jedna od najgorih ikada, ako je suditi po prvoj sezoni. Samo 5 igrača ima bar 10 poena po meču, a 3 od tih 5 nisu birani na ovogodišnjem draftu. Nagrada bi sigurno otišla u ruke Džoela Embiida samo da je odigrao još 10-ak utakmica. Pokazao je u prvom dijelu sezone da je već sada jedan od najboljih centara lige, “once in a generation player”, ali povrede su opet učinile svoje i ostaje nam jedino da se nadamo da će biti boljeg zdravlja i imati više sreće u nastavku karijere. Velika šteta za sve gledaoce košarke biće ako ne budemo vidjeli nasljednika velikog Hakima kako iskorišćava svoj puni potencijal. Što se tiče ostalih rukija, nagrada se svela na 2-3 imena: Šarić, Brogdon, i možda Badi Hild. U toj konkurenciji Dario Šarić moj je favorit bez nekih prevelikih objašnjenja. Prosto smatram da je više pokazao, i dosta je zreliji igrač samim tim što ima iskustvo igranja Evrolige, olimpijskih igara, i nepravedno je stavljati ga u istu ravan sa igračima koji pođu sa koledža u NBA.
Najbolji šesti igrač: Erik Gordon
Ovdje već nemam nikakvu dilemu. Nevjerovatna sezona i preporod Gordona, koji je još prije 7 godina bio kandidat za američku reprezentaciju. Kroz karijeru nije imao ni sreće sa povredama, ali igrač njegovog kalibra morao je eksplodirati u ovakvom Hardenovom napadačkom Hjustonu. Krunisao je fantastičnu sezonu osvajanjem takmičenja u trojkama na Ol star vikendu. Drugi kandidat za ovo priznanje je, njegovsada već saigrač, Lu Vilijams, koji je došao iz Lejkersa na polovini sezone. Međutim, definitivno nije ista stvar igrati dobro u Lejkersima koji su jedna od lošijih ekipa u ligi, i igrati u Hjustonu, trećoj ekipi lige.
Igrač koji je najviše napredovao: Janis Antetokounmpo
“Greek freak” je ove sezone lider Milvokija u poenima, skokovima, asistencijama, ukradenim loptama i blokadama.Jedini je igrač u istoriji NBA koji je u svih tih pet kategorija u top 20 u ligi. Njegov Milvoki je bez problema obezbijedio učešće u plejofu uprkos tome što prvu polovinu sezone nije odigrao najbolji šuter u ekipi Kris Midlton, a drugu polovinu jedan od najtalentovanijih igrača u cijeloj ligi, Džabari Parker. Janis je čovjek tim u Milvokiju, konačno pokazuje ove sezone ne samo da ima najbolje fizikalije na svijetu, već i da vraški dobro zna da ih iskoristi. Ostaje veliki žal što Nikola Jokić nije u prvom dijelu sezone u Denveru bio glavni igrač ekipe, i što nije pokazao sav svoj potencijal kao u drugom dijelu sezone, tako da, sveukupno gledajući, ova nagrada mora pripasti mladom Grku.
Defanzivni igrač godine: Drejmond Grin
Tri nevjerovatna kandidata: Drejmond Grin, Kavai Lenard i Rudi Gober. Izbor za najboljeg defanzivca odavno nije bio teži. Kavai Lenard je u odbrani nešto poput Lebrona sveukupno – svi znamo da je najbolji na svijetu, samo što se u javnosti javlja želja dase nagrada dodijeli nekom drugom. Ove godine ima mnogo više rezona za to jer je Kavai neuporedivo više opterećen igrom u napadu i zato je donekle potrošen u tom dijelu igre. Naravno, odbrana je i dalje besprekorna, pogotovo u ključnim mečevima, ali eto – vjerovatno sam i ja podlegao toj “voters fatigue”, što kažu Amerikanci. Rudi Gober je igrač koji svojim prisustvom u odbrani najviše mijenja igru protivničke ekipe. Juta je konačno napravila korak naprijed i ušla u plejof, velikim dijelom zbog sjajnog Francuza, i gotovo je izvjesno da bi u mnogim od prethodnih godina on ubjedljivo uzeo ovo priznanje. Međutim, ono što Drejmond Grin radi za Golden Stejt iz godine u godinu mora se uzeti u obzir. Jedini igrač u ligi koji čuva sve pozicije, srce i glavni igrač u svlačionici najbolje ekipe, čovjek koji nikad ne kasni na preuzimanje, uvijek savršeno čita napade, preuzima svaki blok, jednostavno – perfektan odbrambeni igrač. Dijelom i zbog toga što je u prethodne dvije godine bio odmah iza Lenarda, mislim da će ove godine uzeti nagradu, jer je isuviše dobar igrač da treću godinu zaredom ostane bez priznanja za najboljeg defanzivca. Podsjećam, imao je tripl dabl sa 4 postignuta poena i 5 blokada, kad ćemo sljedeći put vidjeti takvu utakmicu u NBA?
MVP: Džejms Harden
Konačno, dolazimo do najbitnijeg priznanja. Nakon prošle godine, u kojoj apsolutno niko nije imao dilemu ko će biti MVP, ove godine imamo 5-6 izvrsnih kandidata. Prednjače Harden i Vestbruk sa nerealnim individualnim sezonama, a tu je i Lebron Džejms koji ima svoju statistički najbolju sezonu ikada, ali Klivlend igra ispod očekivanja(ispod očekivanja igrati i biti drugi u konferenciji i nije loše) a i tu je “voters fatigue” koji sam već spomenuo. Tu su i Durant i Kari iz vodeće ekipe i siguran sam da se Durant nije povrijedio, ili da se povrijedio malo ranije, neko od njih dvojice bi bio MVP. Tu je, naravno, i Kavai Lenard kao najbolji 2-way igrač lige prema mišljenju mnogih, Ajzea Tomas, Džon Vol…
Prvo, da pojasnim zašto moj izbor nije Rasel Vestbruk. Rasel Vestbruk ima nevjerovatnu istorijsku sezonu, ovo što on radi vjerovatno neće biti ponovljeno u skorijoj budućnosti. Postao je nevjerovatan clutch igrač, i čini mi se da je u tome je njegov najveći napredak ove sezone. Međutim, dvije stvari mi smetaju kod tog hajpa Rasel za MVP-ja. Prva je precjenjivanje kategorije tripl dabl. Tripl dabl je bespogovorno sjajno dostignuće, i mislim da nije veliki problem to što igrači jure tripl dabl, u svakom slučaju, kada imaš preko 10 poena asistencija i skokova, moraš raditi dobre stvari za ekipu. Međutim, smatram da ne može biti argument to što on ima više tribl dablova u odnosu na Hardena i Lebrona, kad su ovi toliko blizu tog istog tripl dabla u prosjeku. Hardenu fale 2 skoka ali zato ima asistenciju više, a Lebronu fale 1 i po skok i asistencija, ali uz to ima šut preko 55% iz igre. Dakle, kada bi Vestbruk imao 7 skokova po utakmici a Harden i Lebron po 6 i 5, niko to ne bi spominjao kao neku veliku Vestbrukovu prednost.Samo što je 10 magičan broj pa zato je odjednom to njegovo dostignuće znak da je on mnogo bolji odnjih. Meni nije.
Druga medijski isforsirana priča je da Oklahoma, osim Vestbruka, ima užasnu ekipu. Ni tu nisam saglasan. Hjuston bez Hardena i Oklahoma bez Vestbruka su manje-više jednake ekipe po snazi. Adams, Kanter i Gibson bar su za klasu iznad Kapele, Nenea i Harela. Hjuston ima bolje pokrivene spoljne pozicije, ali i Vestbruk ima Oladipa. Razlika je u tome što D'Antonijev sistem i Harden izvlače maksimum iz svakog od Hjustonovih igrača, a Vestbruk to ne radi sa svojim saigračima, već se oni svi podređuju njemu. Mišljenja sam da, kada bi Vestbruk i Harden zamijenili ekipe, da bi i njihove ekipe zamijenile skor. I ključni razlog zašto Vestbruk nije moj izbor za MVP je njegovo neigranje odbrane. Malo smiješno zvuči kuditi Vestbruka zbog toga a nagradu dati Hardenu, ali je Harden neuporedivo bolji ove sezone u tom segmentu. Nevjerovatan statistički podatak jeste da su, od svih igrača koji igraju 30+ minuta po meču, samo Vajtsajd i Gober contest-ovali manje šuteva za 3 poena od Rasela Vestbruka. DeAndre Džordan je više puta digao ruku protivniku na šutu za 3 od Vestbruka. To je sramotan podatak za bilo kog spoljnog igrača, podatak koji diskvalifikuje od MVP nagrade. Pored svega toga,samo šesto mjesto u konferenciji ipak je faktor.
A zašto je Harden MVP? Pogledajmo predviđanja Hjustonove sezone na početku i zatim pogledajmo učinjeno. Dovesti Hjuston sa centarskom linijom Kapela-Nene-Harel do trećeg mjesta u čitavoj ligi, Hjuston je vjerovatno napadački najbolja ekipa posle Golden Stejta, preporoditi karijere Gordonu i Andersonu, to su stvari koje samo igrač MVP kalibra radi. Prošle sezone doživio je ogromnu nepravdu jer sa 29 poena po utakmici, 7.5 asistencija i 6 skokova nije izabran u tri najbolja tima lige. Ove godine je pokazao svima koliko su pogriješili. A za Hardenovu prednost u odnosu na Lebrona i Kavaija moram uzeti u obzir znatno slabiju ekipu sa kojom Harden pravi približno isti skor.
(Autor: Miloš Pečurica)
