„Ne dam da preko mog imanja u kolašinskoj Jabuci pređe auto-put dok mi država ne plati 267.409 eura za eksproprijaciju zemlje. Staću ispred mašina“, kazao je Pobjedi Dragan Milošević, punomoćnik svoje majke Milje Milošević. Ona je 2014. sa Direkcijom za saobraćaj zaključila dva sporazuma o naknadi eksproprijacije, ali je novac po presudi kolašinskog Osnovnog suda i Višeg suda u Bijelom Polju otišao u pogrešne ruke tužiocima Zlatku Miloševiću i još osmorici.

Kako je Pobjeda već pisala, Milja Milošević još nije dobila novac iako je Vrhovni sud pobio odluku Osnovnog i Višeg suda i naložio da se taj novac isplati njoj, jer je dokazala da je vlasnik imanja, a ne devet tužilaca. Vrhovni sud je preinačio presudu Osnovnog i Višeg suda i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je traženo da se utvrdi da su tužioci suvlasnici nasljednici imanja u KO Jabuka. O tom slučaju je prije petnaestak dana raspravljala i Vlada koja pokušava da nađe rješenje, da bi se izbjegli problemi u gradnji auto-puta, što nije jednostavno jer je Ministarstvo finansija već jednom platilo zemlju polažući novac na depozit kolašinskog suda.

Neka plate

Dragan Milošević je Pobjedi juče kazao da on nije protiv gradnje auto-puta, ali da će se boriti svim sredstvima da dobije novac i da će ići i do Strazbura, ako bude trebalo.

„Neka mi zemlju i kuću koju treba da ruše plate kao i drugima. Radi se o velikoj površini jer je na mom imanju predviđena petlja, ali na tom dijelu trase auto-puta ništa nije rađeno. Kad su dolazili da uzmu uzorke zemljišta sa mog imanja da provjere sastav bili su u pratnji policije. Vjerovatno će i dalje sa policijom dolaziti. Ja policiju razumijem, oni moraju da rade svoj posao, ali i ja moram da branim svoju zemlju i kuću dok mi ne plate“, priča Dragan. Komentarišući odluku da on, odnosno njegova majka Milja, protivizvršenjem treba da traže da im vrate novac koji je sud podijelio onima koji nijesu vlasnici imanja, Dragan kaže da on ne može da ganja te ljude.

„Šta su meni ti ljudi krivi. Nijesu pare bile kod mene, pa da su mi ih oteli. Njijesu bile ni kod njih već na depozitu Osnovnog suda u Kolašinu, koji je i odobrio isplatu. Sad neka ih ganja sud da mu vrate pare, a meni neka plate“, kaže Dragan i dodaje da se za ovu sudsku ujdurmu mora naći krivac.

Glavni problem je, kako ističe, nastao što je Osnovni sud u Kolašinu dozvolio isplatu prije okončanja spora.

„Sud nije smio da dozvoli isplatu 267.409 eura prije okončanja kompletnog postupka. Na to ih je upozorio naš advokat Miladin Adžić. Uprkos tome i dok je proces još u toku oni daju dozvolu za isplatu, iako je u sudskom rješenju pisalo da pare ostaju na depozitu do okončanja postupka. Sud je to napisao, nijesam ja“, kaže Dragan dodajući da je saznao ko je sve u igri u pokušaju oduzimanja njegovog imanja, odnosno novca, ali da za sada neće imena da pominje.

Kazao je i da ga kolašinski sud nije ostavio baš bez eura.

„Dodijelili su mi 46.000 eura, ali su od toga oduzeli četvrtinu na ime sudskih troškova, jer sam po presudi kolašinskog i suda u Bijelom Polju bio gubitnik u ovom sporu“, kaže Milošević.

Nasljeđe

Kaže da je spor oko njegovog imanja, na koji su pravo pokušali da dokažu njegovi rođaci, bio jednostavan, a ispao je dozlaboga komplikovan. I pored originalnog ostavinskog pravosnažnog rješenja iz 1979, u kojem su se sva braća odrekla u korist njegovog oca, kolašinski sud presuđuje drugačije i naši tužioci dobijaju presudu da su nasljednici. No, to nije moglo tako, pa nakon zahtjeva za reviziju Vrhovni sud presuđuje u moju korist bez njihovog prava žalbe. Pobjedi je prije nekoliko dana iz Ministarstva finansija rečeno da ni oni ni zaštitnik imovinsko-pravnih interesa Crne Gore nijesu bili obaviješteni o postupanju kolašinskog suda.

Zaštitnik je od Osnovnog suda u Kolašinu zatražio izjašnjenje po kom osnovu i po čijoj naredbi je dozvoljeno izlivanje sredstava, koja su uplaćena u depozit tog suda. O ovom postupanju kolašinskog suda zaštitnik je obavijestio i predsjednicu Vrhovnog suda Vesnu Medenicu. Osnovni sud je informisao zaštitnika da je novac isplaćen tužiocima po osnovu pravosnažne i izvršne presude Osnovnog suda i rješenja javnog izvršitelja iz Bijelog Polja, te da je sud u okviru svojih zakonskih ovlašćenja dao nalog za isplatu izvršnim povjeriocima. Naveli su i da nijesu imali zakonsku obavezu da obavijesti državu, jer ona nije stranka u ovom postupku, kao ni u parničnom koji je prethodio izvršenju.

(Pobjeda)