Čovjek koji se smijao smrti: 75 godina od pogibije Ljuba Čupića!
Čedomir Čupić (1913-1942) je jugoslovenski narodni heroj. Njegovo hrabro držanje i pobjedonosni osmjeh na strijeljanju ovjekovječen je fotografijom, koja je obišla svijet i postala simbol otpora.
foto: n1info.rs
Aprila 1942. godine partizana Ljuba Čupića zarobili su četnici na Kablenoj Glavici u okolini Nikšića. U zatvoru, gdje je bio zverski mučen, kako bi izdao druge partizane, mučiteljima je pokazao samo prezir: “Ja sam komandant partizanske čete i komunista. Vi nacionalisti ste obične sluge okupatora. Prezirem vas, kao ljudska ništavila. Poručite mojoj rodbini da ne pokušava da traži milost za mene”.
Na javnom suđenju u Nikšiću prkosnim držanjem i britkom riječju izrugivao se vjećnicima suda. On i još nekoliko komunista osuđeni su na smrt. U momentu kad je izlazio iz sudnice, uslikao ga je fotograf. Ovako je nastala jedna od najlegendarnijih fotografija Drugog svetskog rata: Ljubo Čupić, osuđenik na smrt koji se smrti smije u lice.
foto: kurir.rs
Jedan od svedoka junaštva Čupića bio je i Tomo Kovačević, najstariji crnogorski pilot:
“Ja sam tih dana bio skojevac. Živio sam u Novosadskoj ulici, dobro se sjećam dana kada su Ljuba iz zatvora koji se nalazio u dvorištu jedne kafane svezanog vodili kroz grad. Sjećam se i kad su ga odveli na strjelište kod male crkve. Takođe sam prisustvovao i suđenju. Sala Doma kulture u kojem je održano suđenje bila je puna. Kada je Ljubu izrečena presuda – smrt strijeljanjem – šačica “ljotićevaca” u jednoj loži je zapljeskala. Ljubo se na to okrenuo sudu i prezrivo im rekao: “Zaista prava presuda. Desetina odobrava, a stotina ćuti”. A na strijeljanje je pošao kao na svadbu. Uspravan, ponosan i gord. U strjeljačkom vodu bila su petorica četnika. Sjećam se da mu je prišao sveštenik, sjećam se i da ga je Ljubo udario nogom u njegov pehar. Sjećam se kako je klicao partiji i Titu, i kako ga je četnički komandant poslije strijeljanja “ovjerio” iz revolvera. Najtužnije je bilo kad su ga položili u grobnicu koju su ranije iskopali. Mnogo ljudi je bilo, a vladala je jeziva tišina”.
foto: kurir.rs
Ljubo Čupić je strijeljan ispod Petrove Glavice kod Nikšića, 9. maja 1942. godine, u 30. godini života. Na strjelištu je vikao “Živio drug Tito i slavna komunistička partija”, a kad su ga pogodili prvi rafali, stajao je uspravno i pred masom naroda koja je gledala pogubljenje doviknuo: “Doći će dani slobode”!
Druge dvije fotografije, na kojima su prikazani strijeljanje i mrtvo tijelo Ljuba Čupića tek nedavno su postale dostupne javnosti.