DR ELDAR HASANOV: 250 miliona ljudi su zavisnici od droga, suzbijanje trgovine je najvažnije pitanje današnjice - Volim Podgoricu

DR ELDAR HASANOV: 250 miliona ljudi su zavisnici od droga, suzbijanje trgovine je najvažnije pitanje današnjice

Piše: Eldar Hasanov, Izvanredni i Opunomoćeni ambasador Republike Azerbejdžan u Republici Srbiji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori

Gospodin E. Hasanov je član Međunarodnog savjeta za alkohol i bolesti zavisnosti (ICAA) i direktor Regionalne kancelarije ICAA za zemlje Istočne Evrope i Centralne Azije, a takođe je autor 25 knjiga, udžbenika, školskih priručnika i više od 170 naučnih i publicističkih radova o borbi protiv organizovanog kriminala, terorizma i nelegalne trgovine narkotika.

Narkomanija

Narkomanija je jedna od najstrašnijih nesreća savremenog svijeta. Često je nazivaju „bijela smrt“. Narkomanija je po porijeklu grčka riječ, nastala od riječi „narko“, što znači ukočiti, opiti, i riječi „manija“, koja znači psihičko rastrojstvo. Narkomanija je nesreća ne samo savremene epohe ili nekoliko posljednjih vijekova, već seže daleko u prošlost. Podaci o opojnim supstancama se često sreću u djelima grčkih, rimskih i arapskih naučnika i ljekara.

Glavni principi koje su usvojile međunarodne organizacije preporučuju da treba biti krajnje pažljiv i osjetljiv u borbi sa narkomanijom. To znači da borba sa ilegalnom trgovinom narkoticima treba da bude veoma surova i nemilosrdna. Neprofesionalan odnos prema licima, koji pate od narkotika, a posebno prema legalizaciji prodaje narkotika ni na kakav način ne može da riješi dati problem, već naprotiv, dovodi do toga da se broj ljudi koji upotrebljavaju narkotike postepeno povećava. A koji rezultat daje usvajanje zahtjevnih mjera protiv njih i izolacija takvih ljudi od društva? U svakom slučaju, spasavanje od zavisnosti od narkotika je najvažnije pitanje današnjice, a snaga države i društva treba da radi u tom pravcu.

U raznim zemljama svijeta postoje individualci, grupe, a u većini slučajeva i narko-mafija koja njima upravlja, koji se bave krijumčarenjem narkotika i imaju visok prihod. U nekim zemljama (na primer, u Holandiji) na specijalno određenim mjestima kupovina i prodaja, kao i upotreba narkotika, zvanično nisu zabranjene, i zato se, naravno, ne smatraju ilegalnima, to jest, niko ne podliježe krivičnoj odgovornosti. A u nizu zemalja pokušaji usmjereni ka sprečavanju takvih djelatnosti, nažalost, ne čine ozbiljnu prepreku uništavanju ljudskih života nesrećom narkomanije.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, danas broj lica koji pate od te strašne bolesti dostiže 250 miliona. Od njih 47 miliona čine lica iz latinoameričkih zemalja. Samo u Meksiku je broj narkomana prešao milion i 200 hiljada. Ni situacija u ZND i zemljama Azije, gdje broj lica koja pate od narkomanije prelazi 26 miliona, se takođe ne može smatrati zadovoljavajućom. Prema procjeni Kancelarije UN za borbu protiv narkotika i kriminala, opšte stanje u vezi sa upotrebom narkotika tokom proteklih pet godina ostaje nepromijenjeno. Kao stručnjak, koji se dugo godina bavi naučnim istraživanjima, i takođe vodi praktičnu borbu u datoj oblasti, ne slažem se sa pokazateljima UN za proteklih pet godina i više puta sam se izjašnjavao po tom pitanju. Oni  zapravo ne oslikavaju realno stanje. Stručnjacima koji duboko istražuju te probleme je dobro poznato da prepreku u borbi protiv narkomanije predstavlja velika latentnost koja vlada u njenoj identifikaciji. Upravo zato se brojke ne poklapaju sa realnošću. Sa žaljenjem moram da istaknem i tu činjenicu da u mnogim zemljama preovlađuje i ravnodušan odnos prema ovom problemu koji je ozbiljan i opasan po čovječanstvo. Upravo iz tog razloga se ukazuje da, navodno, distribucija narkotika na godišnjem nivou ne bilježi značajan rast.

Prema podacima koje je distribuirala Radna grupa Državne komisije Republike Azerbejdžan za borbu protiv narkomanije i ilegalne trgovine opojnim drogama, pozivajući se na podatke gorepomenute strukture UN, istaknuto je da se date brojke odnose uglavnom na lica starosti od 15 do 64 godina, kao i na one koji upotrebljavaju narkotike minimum jednom godišnje. Tu se uzima u obzir srednji prosjek nemedicinske upotrebe narkotika u svijetu.

Prema statistici UN, narkomanija je najrasprostranjenija među omladinom, a najveću potražnju ima konoplja. Sto četrdeset sedam miliona narkomana preferira upravo upotrebu konoplje, trideset tri miliona preferira stimulanse, trinaest miliona kokain i smolu hašiša, devet miliona heroin, a sedam miliona ekstazi. Najveći broj korisnika se odnosi na starosnu grupu od 18 do 25 godina. Ovaj faktor je aktuelan za sve vrste narkotika. Izuzetak mogu biti Sjedinjene Američke Države, gdje ukazana starosna grupa obuhvata lica od 18 do 20 godina. Broj lica koja upotrebljavaju narkotike, a koja su starija od 12 godina čini 12 procenata ukupnog stanovništva SAD. Bilo bi umjesno istaći da se, prema izveštaju UN za 2016. godinu, u SAD i Italiji bilježi rast broja lica koja koriste heroin među omladinom u uzrastu od 18 do 25 godina. Takođe treba istaći da stručnjaci UN procijenjuju promet narko-industrije u svijetu na 400 milijardi dolara, što čini 8 procenata međunarodne trgovine.

U globalnim razmjerama je najrasprostranjeniji od narkotika bio i ostao kanabis. Ovaj termin objedinjuje u sebi sve vrste narkotika koji spadaju u konoplju – marihuanu, hašiš i druge. Nivo njihove rasprostranjenosti među stanovništvom u cijelom svijetu je danas porastao sa 2,6 na 5 procenata. Drugo mjesto u tom nizu zauzimaju narkotici sintetičkog sadržaja, koji pripadaju grupi amfetamina. Istraživanja pokazuju da broj ljudi koji koriste heroin (i supstance, koje imaju isti efekat) u cijelom svijetu iznosi 0,6-0,8 procenata. Ukupna količina opojnih supstanci napravljenih od konoplje iznosi oko 13,3-66,1 hiljada tona, a supstanci napravljenih od smole hašiša 2,2-2,9 hiljada tona.

Mnogi stručnjaci smatraju da ukidanje zabrana u vezi sa upotrebom narkotika usmjerava ljude na upotrebu jačih narkotika. Podržavajući tu tačku gledišta, smatram da će legalizacija kanabisa – derivata i drugih navodno „lakih“ narkotika dovesti do njihove otvorene i još češće upotrebe, a zatim zavisnosti, i, kao posledica toga, traženje jačih „utisaka“ će usmjeriti korisnika ka „teškim“ sintetičkim narkoticima, a te zamjene svojom moćnom snagom uticaja brže izbacuju organizam iz ravnoteže i još više ubrzavaju umiranje čoveka.

Zahvaljujući sistemu „ranog upozorenja“ koji je prošle godine ustanovila Evropska Unija, postalo je poznato da se poslednjih godina narko-tržište svijeta „obogatilo“ novim opojnim supstancama sa 49 naziva.

U pojedinim zemljama se neke od takozvanih „zakonskih“ opojnih supstanci smatraju dozvoljenima za bolesne ljude i ljude na samrti. Na primjer, u noćnim klubovima Londona postoje specijalne klinike pod nazivom „narko-klubovi“. Prema pisanju lista „Vašington post“, ove godine se u državi Kolorado, SAD, u sferi proizvodnje medicinske marihuane otvorilo 18 hiljada novih radnih mjesta, i ljudi su bili uključeni u tu djelatnost.

U Portugalu su počele da se prodaju sintetičke opojne supstance, od kojih se prave medikamenti koji se upotrebljavaju u svrhe liječenja i koje omladina te zemlje nabavlja bez posebnih poteškoća. Bez obzira na napore mnogih političara, država i vlada, nažalost, ti se lijekovi mogu nabaviti putem internet sajtova.

A u Rumuniji je, naprotiv, uvedena zabrana novih opojnih supstanci sa 40 naziva, i ova činjenica ne može da ne raduje. Razlog zabrane, osim niza drugih opasnosti, predstavljalo je to što je distribucija novih narkotika potpomogla oboljevanju od side, kao i drugih infektivnih oboljenja. Treba uzeti u obzir i to da sintetički narkotici imaju jači uticaj na ljudski organizam i često su opasniji od mnogih drugih ilegalnih opojnih supstanci.

Međunarodnoj zajednici je poznato da su kontrola koju ostvaruju civilizovane države pod pokroviteljstvom UN nad proizvodnjom i distribucijom opojnih sredstava i psihotropnih supstanci, kao i niz manifestacija protiv ilegalne trgovine narkoticima, pokazali da je neophodno da se da izveštaj o njima pred međunarodnim organizacijama, i u vezi sa tim su bile usvojene sljedeće konvencije:

  1. Jedinstvena Konvencija UN o opojnim drogama 1961. g.;
  2. Jedinstvena Konvencija UN o psihotropnim supstancama 1971. g.;
  3. Jedinstvena Konvencija UN o opojnim drogama i psihotropnim supstancama 1988. g.

Kancelarija UN za borbu protiv narkotika i kriminala koja je preuzela koordinaciju i rukovodstvo nad cjelokupnom djelatnošću u datoj oblasti, daje preporuke Vladama za stvaranje strategija kontrole nad narkoticima, pruža tehničku pomoć organizacijama koje kontrolišu narkotike, održava međunarodne konferencije i obuke, radi kao centar globalnog iskustva i čuvanja banke podataka.

Kako je gore istaknuto, postoje 3 konvencije UN u vezi sa opojnim drogama i psihotropnim supstancama, i ratifikujući ova dokumenta parlamentarci svjetskih sila usavršavaju svoje zakonodavstvo. Izmjene u strukturi i sastavu opojnih sredstava, povećanje zavisnosti od njih, kao i proširenje ruta ilegalne trgovine opojnim drogama, koji su se dogodili tokom skoro 30 godina od usvajanja poslednje konvencije (to jest Jedinstvene Konvencije UN o opojnim drogama i psihotropnim supstancama 1988. g.) daju potpuno pravo da se govori o tome da nacionalna zakonodavstva i konvencije treba da se usavršavaju i da postoji potreba za novim pristupima u tom pravcu. Tako pokazatelji grafika upotrebe narkotika u svijetu u godišnjem izveštaju UN svjedoče o njenom rastu. U cilju smanjenja tih pokazatelja, izuzetno je važna kompleksna borba sa narkomanijom djelotvornijim načinima.

Pored toga, proizvodnja novih vrsta narkotika na svjetskom tržištu, njihovo regulisanje od strane nacionalnih zakonodavstava, to jest, priznavanje da su one opojne droge, ozbiljno povećanje broja korisnika koji uzimaju jače droge i droge koje brzo djeluju (karakter zločina koje su izvršili upravo takvi korisnici droga se odlikuje posebnom surovošću), korišćenje novih ruta za krijumčarenje narkotika, primjena novih metoda borbe protiv narkomanije, tačnije narko-biznisa, i, u tom cilju, razrada i usvajanje nove konvencije, uz osvrt na aktuelne strane sve tri prethodne konvencije, postaju jedno od najaktuelnijih i najvažnijih pitanja koja stoje pred UN i njenim zemljama-članicama. Kako bi se postigao rezultat u ovom pravcu, treba preći na mnogo ozbiljniji nivo borbe protiv proizvodnje narkotika i dilera droge. Ova borba treba da se širi na vladinom nivou, i države koje usavršavaju nacionalna zakonodavstva treba da na visokom profesionalnom nivou istražuju tranzitne rute i organizuju najozbiljnije praktične manifestacije o sprečavanju krijumčarenja narkotika.

Treba istaći da situacija nije baš zadovoljavajuća ni u mnogim zemljama koje usvajaju surovije zakone u borbi sa narkomanijom. Na primer, u zemljama Istočne Azije (u Maleziji, Singapuru, Kini, Iranu, itd.) za upotrebu narkotika se primijenjuje smrtna kazna. Za šverc i čuvanje narkotika je u Maleziji predviđena smrtna kazna vješanjem. Ovaj zakon je usvojen 1975. godine, a kasnije se njegova primjena još više proširila. Tako u tom zakonu nisu predviđene opravdavajuće i olakšavajuće okolnosti, i na smrtnu kaznu se optuženi osuđuju čak i nezavisno od toga čiji su oni državljani. Bez obzira na toliko surovo krivično zakonodavstvo, zvanična statistika potvrđuje konstantan rast broja korisnika narkotika u toj zemlji. Htjeli ili ne htjeli, na pamet pada poznata izreka: “Najslađe je zabranjeno voće“.

Pored manifestacija koje organizuju organi za sprovođenje zakona, u prvi plan treba da pređe oslobađanje narkomana od te zavisnosti, dalji koraci u vezi sa njihovom rehabilitacijom, prosvjećenjem i propagandom protiv narkomanije.

U borbi sa narkomanijom posebno su značajni i faktori kao što je pouzdano čuvanje anonimnosti analiza, liječenja i rehabilitacije identifikovanog korisnika narkotika od strane države, uzimajući pritom u obzir nacionalne običaje i tradicije svake zemlje, svakog naroda, njihova nacionalna obilježja. Nažalost, u toj sferi ima previše propusta i neprofesionalnih pristupa. To je posebno karakteristično za zemlje Azije, Bliskog Istoka i Afrike. UN svoja obraćanja zemljama-članicama usmjerava na preporuke za liječenje i rehabilitaciju korisnika narkotika, predviđa njihov povratak zdravom načinu života i maksimalno oslobađanje od upotrebe narkotika. Ipak, one ne mogu više da ostanu samo na nivou preporuke, već moraju da nose karakteristiku obaveze i da postanu svjetski princip.

Za drastično jačanje borbe protiv narkomanije, koja je postala opšteljudska nesreća, neophodne su nove diskusije, novi pogledi. Za to je neophodno osvrtati se na iskustvo onih država koje su već isprobale razne pristupe.

Rute

Više od 90 procenata narkotika koji dospijevaju na svjetsko tržište proizvode se u Avganistanu. Danas se avganistanski narkotici različitim rutama isporučuju u Evropu i druge djelove svijeta. Polazna tačka isporuke narkotika na ruti Rusija i Balkan, kao i preko teritorije Irana predstavlja Avganistan.

Opijum služi kao osnovna sirovina za proizvodnju heroina, jednog od najskupljih narkotika. Prema podacima Ujedinjenih nacija, godišnja proizvodnja opijuma iznosi blizu 10.000 tona, a Avganistan na svojoj teritoriji, na približno 250.000 ha za proizvodnju opojnih supstanci proizvodi 90 procenata (9.000 tona). Kao rezultat, za godinu dana izrađuje se približno 500 tona heroina, od čega se 400 tona šalje u druge zemlje. Godišnje se 100 tona „avganistanske sirovine“ šalje u Rusiju sjevernom rutom: Kazahstan, Tadžikistan, Kirgistan i Uzbekistan, a još 100 tona se različitim putevima, prema pretpostavkama, isporučuje u Kinu, SAD, Kanadu i afričke zemlje. Preostalih 200 tona heroina šalje se u Evropu. Prema poslednjim podacima, kilogram heroina kupljenog u Avganistanu za 3.000 dolara u Evropi se prodaje za 45.000 dolara. A terorističke organizacije, koje danas zastrašuju čitav svijet, na sve načine se trude da „osiguraju“ krijumčarenje narkotika.

Treba uzeti u obzir i činjenicu da Sjeverna Afrika i dalje ostaje oblast u kojoj se najviše od svega konfiskuje smola konoplje, i prema podacima UN konfiskovanje date supstance u navedenom regionu nastavlja da ide uzlaznom linijom. Konfiskovanje najvećih razmjera u tom regionu izvršeno je u Alžiru i Maroku.

I u oblastima Sjeverne Amerike, Jugozapadne i Srednje Azije primijećuje se rast potrošnje heroina i opijuma, a Kolumbija i dalje ostaje lider u proizvodnji kokaina. Podaci istraživanja pokazuju da kokain najviše koriste uglavnom materijalno situirane osobe. Primijećuje se snažan rast upotrebe kokaina u ekonomski razvijenim zemljama kao što su SAD, evropske zemlje i Hongkong.

Bez obzira na to što se u količini heroina izvezenog iz Avganistana u balkanski region primijećuje pad, povećao se izvoz heroina u Irak (a odatle u zemlje Bliskog Istoka) preko teritorije Irana.

Tradicionalne rute (Kolumbija–Brazil–Evropa i Kolumbija–Sjeverna Amerika) u trgovini kokaina zamijenjene su drugom rutom: Kolumbija–ostrva Tihog okeana–Azija. Prema opservacijama, kriminalne grupe koje se bave trgovinom narkoticima posljednjih godina preferiraju korišćenje vodenog saobraćaja.

U izvještaju Kancelarije UN za pitanja droge i kriminala od 26. novembra 2015. godine istaknuta je ruta ilegalnog transporta narkotika u zapadnoevropske zemlje iz Avganistana, koji se smatra glavnim izvorom proizvodnje opijuma. U datom izvještaju ističe se da je promet opojnih sredstava (posebno heroina i opijuma) preko „Balkanske rute“ za 2015. godinu iznosio oko 28 milijardi dolara, i podvlači se da je značajna količina bila poslata u Francusku, Veliku Britaniju, Njemačku i Italiju. Treba istaći da je 2014. godine taj pokazatelj iznosio 21 milijardu dolara. Pored toga, druga glavna ruta ilegalne isporuke opojnih sredstava u Evropu prolazi kroz Tursku i Iran.

Zemlje koje su istaknute kao „Balkanska ruta“ ili „Zemlje Balkanske rute“ su sledeće: Albanija; Austrija; Bosna i Hercegovina; Bugarska; Grčka; Danska; Irska; Islamska Republika Iran; Italija, Kosovo; Luksemburg; Mađarska; Makedonija; Njemačka; Norveška; Poljska; Portugalija; Rumunija; Slovačka; Slovenija; Srbija; Turska; Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske; Francuska; Holandija; Hrvatska; Crna Gora; Češka Republika; Švajcarska; Švedska; Španija.

Pri pogledu na pakovanja opojnih supstanci postaje jasno da proizvođači koriste specijalne znake i pečate za promociju svoje robe na tržištu. Konfiskovanje heroina i drugih opojnih supstanci avganistanskog porekla, kao i ozbiljna borba koja se poslednjih godina vodi na državnom nivou daju pozitivne rezultate. Treba posebno istaći da se u Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini vodi temeljna borba protiv ilegalne trgovine narkoticima.

Treba istaći da sa tačke gledišta geografskog položaja Azerbejdžan takođe predstavlja interes za one kriminalne grupe koje se bave isporukom narkotika u Evropu ilegalnim putem. Upravo zato se u Azerbejdžanu borba sa krijumčarenjem narkotika vodi na državnom nivou veoma ozbiljno i profesionalno. Pored toga se, nažalost, značajno povećao broj isporuka narkotika u Evropu preko okupiranih teritorija Azerbejdžana koje su se otrgle kontroli Azerbejdžana i koje se koriste za tranzit narkotika, pa čak i za samu njihovu proizvodnju.

Iz prošlogodišnjeg izvještaja Državne komisije Republike Azerbejdžan za borbu protiv narkomanije i ilegalne trgovine opojnim sredstvima, još jednom postaje jasno da se nagornokarabaška oblast Azerbejdžana koju su okupirale jermenske oružane snage, nalazi na ruti za isporuku opojnih sredstava. Činjenica da se okupirana teritorija Azerbejdžana, duga 132 kilometra, koja se nalazi na državnoj granici sa Iranom i koju kontroliše Jermenija, i da se opojna sredstva upravo odavde prevoze u Evropu i crnomorske zemlje, kao i u druge države realna je i odavno utvrđena. Ona i danas ostaje nekontrolisana teritorija za tranzit, proizvodnju i prevoz narkotika putem transnacionalnog kriminala.

Glavna linija isporuke ili pokušaja isporuke narkotika koji se prevoze u Azerbejdžan predstavlja narko-ruta Avganistan–Iran.

Naučne i praktične analize pokazuju da su tokom posljednjih decenija neke od najpovoljnijih ruta krijumčarenja narkotika za narko-mafiju sljedeće rute: Avganistan–Iran–Jermenija–Rusija i Iran–Jermenija (preko okupiranog nagornokarabaškog regiona Azerbejdžana)–Rusija.

Ogroman prihod od proizvodnje i prodaje narkotika proizvedenih na teritorijama koje pripadaju Republici Azerbejdžan, ali koje kontrolišu oružane snage Jermenije usmjeren je na formiranje, obučavanje i naoružavanje terorističkih grupa i podršku separatizma, a to još više povećava razmjere prijetnje. Azerbejdžanska država je u više navrata obavještavala međunarodne organizacije o činjenici da se data teritorija koju kontroliše separatistički režim koristi za proizvodnju narkotika i kao glavna tranzitna linija. Nažalost, neke organizacije pristupaju tom važnom pitanju sa dvostrukim standardima. Na primjer, utvrđivanje rute u isporuci opojnih sredstava koristeći azerbejdžanske teritorije, našlo je svoj odraz u godišnjem izvještaju UN. To jest, UN su istakle sljedeće tri rute isporuke opojnih sredstava: Avganistan–Azerbejdžan; Avganistan–Srednja Azija–Azerbejdžan i Avganistan–Iran–Azerbejdžan. Izostanak Jermenije sa takvog spiska može se objasniti naporima jermenskog lobija i neprincipijelnog stava međunarodnih organizacija ili primjenom dvostrukih standarda sa njihove strane.

Sve dok se okupirane teritorije Azerbejdžana nalaze pod kontrolom Jermenije i dok se te teritorije koriste za ciljeve transnacionalnog organizovanog kriminala, to predstavlja opasnu pretnju za farmakovigilancu ne samo za Azerbejdžan, već i za celu Evropu. Danas opojna sredstva ne samo da prolaze kroz tu nekontrolisanu teritoriju, već se i posle obrade dio tih narkotika koristi za distribuciju rutama Iran–Azerbejdžan–Rusija i Jermenija–Gruzija.

Uzimajući u obzir aktuelnost međunarodne saradnje u borbi sa narkomanijom, Republika Azerbejdžan pristupila svim trima pomenutim konvencijama UN, zaključila bilateralne i multilateralne sporazume sa nizom država u oblasti borbe protiv kriminala i narkotika, potpisani su memorandumi. Godine 1992, posle pridruživanja Konvenciji UN o opojnim sredstvima i psihotropnim supstancama iz 1988. godine, Republika Azerbejdžan ostvarila je niz praktičnih mjera koje je preuzela na sebe kao obaveze. Između ostalog, 18. juna 1999. godine usvojen je Zakon Republike Azerbejdžan „O borbi protiv ilegalne trgovine opojnim sredstvima, psihotropnim supstancama i prekurzorima“ i 4. avgusta 1999. godine Predsjednik Republike Azerbejdžan izdao je Ukaz o njegovoj primjeni. Taj Zakon predstavlja osnovu za borbu protiv ilegalne trgovine opojnim sredstvima u našoj zemlji. Pored toga, u vezi sa sprovođenjem „Državnog programa za 2013-2018. g. za borbu protiv ilegalnog prometa opojnih sredstava, psihotropnih sredstava i njihovih prekurzora“ niz državnih organizacija preuzele su na sebe važne obaveze i ispunjavaju ih sa velikim uspjehom. Kao rezultat toga, 2015. godine otkriveni su i konfiskovani narkotici u količini od 1 tone 127 kilograma i 395,322 grama. A tokom 9 meseci 2016. godine ukupna količina iznosila je 1 tonu 962 kilograma i 680,957 grama. Svi konfiskovani narkotici bili su uništeni u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom, a lica koja su se bavila njihovim ilegalnim prometom krivično su gonjena.

Danas su bezbjednost i stabilnost u svijetu izložene ozbiljnoj pretnji, s jedne strane, krvavim borbama i sukobima koji se dešavaju na zemlji, izlaganjem miliona nevinih ljudi teroru, kao i problemima migranata, ekonomskom krizom, finansijskim teškoćama, a s druge strane, izlaganjem međunarodnog prava nasilju pred očima cijelog čovečanstva. Među tim pretnjama i opasnostima, jedna od najstrašnijih nesreća koja je zadesila naš savremeni svijet, koja ga vuče u propast i uništava nacionalni genski fond jeste narkomanija. Pošto su se pretvorili u katastrofu našeg doba, akte terorizma i druge zločine koji se vrše sa posebnom surovošću, velikom većinom čine kriminalni elementi i teroristi koji aktivno koriste narkotike. Nažalost, bez obzira na to što je već odavno došlo vrijeme, borbu protiv njih na organizovanom i odlučnom nivou do sada ne vode ni pojedinačni građani, ni međunarodne organizacije, ni države ili njihovi nadležni organi.

U uslovima globalizacije i vrtoglavih promjena u prvi plan treba da bude istaknut kao najvažniji i za ljudski rod sudbonosni zadatak neumitne i visokoprofesionalne borbe protiv narkomanije i narko-mafije koje u krajevima svijeta zahvaćenim ozbiljnim tenzijama – na Istoku, na Zapadu, u Africi, u Aziji – aktivno služe organizovanju, finansiranju i još većoj surovosti terorističkih grupa. Jer ta borba predstavlja jednu od dominantnih obaveza čovječanstva koje su pred njim, u ime zdravog odgajanja novih pokoljenja.

Prof. dr Eldar Hasanov

 

 

1 komentar

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com