Početna » PG INFO » Aktuelno » MY MONTENEGRO Zoran Bingulac, ambasador Srbije u Crnoj Gori: Sve je u ljudima

MY MONTENEGRO Zoran Bingulac, ambasador Srbije u Crnoj Gori: Sve je u ljudima

Možda jedno od najdubljih životnih promišljanja kroz prizmu crnogorskog mentaliteta i jednu od najljepših savremenih pohvala Crnoj Gori, kao geografskoj destinaciji, dao je aktuelni ambasador Srbije u Podgorici, a prije svega, životni filozof i pisac, dr Zoran Bingulac, u svojoj knjizi “Upletena ogledala belog gavrana” čiji je glavni lik petovekovni gavran Antonije iz crnogorskih gudura. Roman je proglašen knjigom godine 2016. u Srbiji, dobio je prestižnu nagradu Radoje Domanović, i već je doživio tri izdanja.

-Sve je ljudima, u duši. Destinacije mogu biti vanvremenski lijepe u estetskom smislu, a da se vi ne osjećate lijepo, počinje priču o svojoj Crnoj Gori čovjek koji je obišao planetu i zavirio u gotovo svaki kutak zemaljske kugle. Kaže, nije lako nekome iz Srbije ko Crnu Goru doživljava kao dragu zemlju, govoriti o njoj kao stranac.

Kaže i da je upravo The Living Room hotela Centre Ville, gdje ispijamo popodnevnu kafu, primjer mjesta s dušom.

-Boravio sam u proteklih 50 godina u mnogo država, spavao u mnogim elitnim hotelima, večerao sa predsjednicima, prinčevima, diplomatama, ali nisam se uvijek i svuda osjećao prijatno, nezavisno od standarda i broja zvjezdica hotela. Naravno da broj zvjezdica određuje standarde koji se moraju ispoštovati i to nije sporno. Jedan hotel je prije svega kuća koju čine ljudi i atmosfera i osjećaj koji imate u tom ambijentu. Ovdje se, recimo uvijek lijepo osjećam, a često dolazim, kako na formalne događaje i večere, tako i na privatna druženja sa prijateljima iz svih sfera i svih generacija, diplomatije, sporta, sa svojim studentima. Ljudi su pozitivni, stvorena je prijateljska atmosfera i to je ono što je, makar kod mene, presudno, kada biram mjesta na koja odlazim, priča Bingulac.

Kažete da Crnu Goru doživljavate kao dragu kuću, a njene državljane odnosno građane kao najdraži narod. Vjerovatno je ta duboka veza sa Crnom Gorom razlog što je glavni lik Vašeg romana, gavran Antonije, upravo iz crnogorskih planina?

-Mislim da o Crnoj Gori, njenim prirodnim ljepotama, ljudima, mentalitetu, i svemu ostalom, ne mogu reći više od onoga što sam rekao u romanu. To je više od onoga što čovjek, iz svoje perspektive može reći. To je Crna Gora iz ptičje perspektive, i perspektive nekoga ko je živio kroz crnogorske vjekove i prostor, ko je sveznajući i svevideći. Na jednom mjestu u romanu kažem da “kada bi ljudi upoznali boje i zvukove ptičijih snova, istog momenta bi postali ptice”.

Onda nam recite,  kako crnogorski petovjekovni gavran Antonije, iz ptičje perspektive, doživljava Crnu Goru?

-Mogu vam citirati: “Sa ushićenjem je redovno stražario nad plavim krvotokom, koji su tvorile Bistrica, Sušica, Bukovica, Mrtvica, Sitnica, Ribnica, Virštica, Komarnica, Crmnica. Oraoštica, Trebišnjica i brojne druge rečice, vešto se provlačeći kroz kamene pustinje i stenovita brda ka zetskim, moračkim, limskim, pivskim i tarskim vodama na putu ka morskom plavetnom plaštu. Ogledao se u tamnoplavičastim planinskim jezerima, koja su sa visine ličila na prsatog goluba raširenog repa, ogromnog plavog kita ili usamljeno modro srce, zarobljenih u kamenom, travnatom, listopadnom ili zimzelenom zagrljaju. Davno se odmarao na čupavim hridima, lisnatim, granitinim, morskim stenama i planinskim vrhovima, sa kojih je pažljivo posmatrao raskošne kanjonske useke i pogledom pretraživao teren u nastojanju da pronađe mesto za novo gnezdo, jer je ostavljajući zajedničke uspomene uvek napuštao prethodno posle prirodne ili nasilne smrti svojih gavranki, sa kojima je dugo provodio dane u skrivenim komovskim, lukavičkim i durmitorskim stenovitim staništima…”

Svaku stopu Crne Gore je gavran Antonije upoznao za svojih pet vjekova.

Mislite, svaku stopu Crne Gore ste Vi upoznali za proteklih 50 godina?

-Ja sam star gotovo koliko gavran Antonije. (smijeh)

Imate li, ipak, neke destinacije u Crnoj Gori, koje su Vam draže ili koje više volite od drugih?

-Opet se vraćamo na priču o ljudima. Destinacije same po sebi ne znače ništa, ukoliko ih ne oplemene ljudi, duh, duša. U Podgorici odlazim na nekih 5-6 mjesta češće nego na ostala, jer se osjećam prijatno. Kada ugrabim slobodan vikend, takođe idem na planine koje imaju predivne pejzaže, ali me tamo više od toga vuku ljudi, moji prijatelji, koji su svojim postojanjem opleminili te pejzaže.

Možemo li izvesti zaključak da je Vaša priča o Crnoj Gori – priča o njenim ljudima?

-Svaka priča, pa i priča o svakoj državi, gradu, selu, je priča o ljudima. Moja priča o Crnoj Gori su, naravno, ljudi, moji prijatelji koje sam sticao i čuvao tokom pola vijeka, od onih kojih više nema, sve do mladih ljudi, studenata koji su kod mene diplomrali i sa kojima se rado danas srećem.

 

My Montenegro/Razgovarala: Vesna Radojević

 

 

 

Check Also

MY MONTENEGRO Anar Adžamov: Azerbejdžanci i Crnogorci imaju više sličnosti nego što pretpostavljate

Šef diplomatske misije Azerbejžana  u Crnoj Gori, Anar Adžamov, mnogo je putovao, ali je, kako ...

MY MONTENGRO “Imate predivnu zemlju i odličnu kuhinju”

Jurcik Parvis je direktor novootvorengo hotela “Centre Ville” u Podgorici, čovjek koji je, kroz svoj ...

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *