Zašto Srbija ćuti o “slučaju Marović”?

Kakve su obaveze Srbije kao članice Interpola i šta sve može donijeti neispunjavanje ovih obaveza?

“Svaka država članica Interpola odlučuje šta radi povodom potjernica koje raspisuje Generalni sekretarijat Interpola. Ne postoji sankcija niti obaveza da se izruči tražena osoba”, rekao je Saša Đorđević iz Beogradskog centra za bezbjednosnu politiku.

“Izručenje najviše zavisi od međusobnog povjerenja država” dodao je Đorđević.

Podsjeća da je evropskim državama trebalo više od četrdeset godina pregovaranja u okviru Savjeta Evrope i EU da pronađu odgovarajuću zamjenu složenoj proceduri ekstradicije.

“Tako je u EU nastao Evropski nalog za hapšenje. S obzirom da Srbija i Crna Gora nijesu dio EU, svaki zahtjev za izručenje je političko pitanje i zavisi od odnosa Srbije sa zemljom koja traži određenu osobu”, naveo je Đorđević i uputio na Zakon o potvrđivanju ugovora između Crne Gore i Srbije o izručenju, odnosno na to da je članom osam definisano kada može da se odbija izručenje.

Beogradski advokat, nekadašnji šef beogradske policije Marko Nicović, koji je član svjetske asocijacije šefova policija, za Pobjedu ukazuje na drugi problem.

“Ako iz Srbije transportujete bolesno lice u zemlju koja ga traži i ono umre u transportu, za njegovu smrt bila bi odgovorna Srbija”, i objašnjava da zbog toga Srbija mora da sačeka izvještaj o zdravstvenom stanju Marovića iz ustanove u kojoj se liječi.

Na pitanje zašto ne važi vještačenje sudsko medicinskog odbora Medicinskog fakulteta u Podgorici koji je dao mišljenja da se zdravstvene tegobe Marovića mogu medicinski zbrinjavati u spuškom zatvoru, Nicović ponavlja.

“Da se bilo šta desi u transportu ka Crnoj Gori, za to bi bila odgovorna Srbija”, jasan je on.

Objašnjavajući proceduru, on kaže da Ministarstvo pravde Srbije treba da zatraži izvještaj o Marovićevom zdravstvenom stanju od ustanove u kojoj se on liječi u Srbiji, i tek onda da donese odluku o izručenju ili odluku da treba sačekati da se on izliječi u Srbiji kako bi bezbjedno bio transportovan u Crnu Goru.

“Ako bi se uradilo drugačije, bila bi prekršena Opšta konvencija o ljudskim pravima Ujedinjenih nacija”, zaključio je Nicović.

Sa druge strane, Srbija je u ovom slučaju i pred ispitom Evropske unije koja prati saradnju Srbije sa međunarodnim institucijama i regionom. Ovo je naročito značajno zbog pregovora poglavlja 24 koje se tiče pravde, slobode i bezbjednosti.

“Saradnja sa tijelima Interpola, ali i regionalna saradnja govori o ozbiljnosti države i uzeće se i kao mjerilo u pregovorima sa EU u poglavlju 24“, rekao je Milan Antonijević iz JUKOM-a Pobjedi.

On kaže da se mjeri svaki korak saradnje sa međunarodnim tijelima i da nesaradnja može biti nešto što će se naknadno ispitivati.

“U ovom konkretnom slučaju to znači ne ispunjavanje obaveza sa jedne strane, dok sa druge strane može otvoriti i pitanje regionalne saradnje”, konstatuje Antonijević i podsjeća da je cio slučaj oko izručenja Marovića za Srbiju bitan i zbog „slučaja Haradinaj”.

Političke nejasnoće

Sa treće strane na politički kontekst ove priče ukazuje Šonja Biserko, predsjednica Helsinškog komiteta u Srbiji.

Uz ogradu da nije dovoljno informisana da bi komentarisala “slučaj Marović”, ona je Pobjedi rekla.

“Upada u oči da je Srbija stala u zaštitu porodice Marović i time stoje dala državljanstvo Milošu Maroviću, što je skandalozno. Nije jasno zašto je Srbija stala iza njih i što nije postupila po Interpolovoj potjernici. U već narušenim regionalnim odnosima, Srbiji nije potrebno zatezanje odnosa sa Crnom Gorom”, kazala je ona.

Biserko zatim podsjeća da je premijer Srbije ostao neutralan u odnosu na nedavna zbivanja u Crnoj Gori (pokušaj državnog puča), ali da je čak i dao izvjesnu podršku tako što je objelodanio neke činjenice, koje su bile itekako relevantne za Crnu Goru.

“Ipak, ostaje utisak da Srbija i dalje nerado gleda na članstvo Crne Gore u NATO. Mislim da tu treba ukazati na djelovanje pojedinačnih institucija, kao što je Srpska pravoslavna crkva, zatim medija (većina je anticrnogorska), i brojnih drugih grupacija (partije izrazito desne orijentacije, razne nevladine grupe desnice i slično), i veći dio intelektualne elite. Radi se o okruženju koje remeti regionalne odnose bez kojih nijedna zemlja u regionu ne može oživjeti svoju privredu”, ocijenila je Biserko.

Kada se ne odobrava izručenje

Prema članu 8 Zakona o izručenju između Srbije i Crne Gore izručenje se ne odobrava:

1. Lice koje uživa pravo azila na teritoriji zamoljene države; 2. ako je djelo zbog kojeg se traži izručenje izvršeno na teritoriji zamoljene države; 3. ako se izručenje traži zbog djela koje je po mišljenju zamoljene države političko krivično djelo ili djelo povezano sa takvim krivičnim djelom; 4. ako se izručenje traži zbog krivičnog djela koje se sastoji isključivo u povredi vojnih dužnosti; 5. ako djelo zbog kojeg se traži izručenje nije krivično djelo prema _ zakonu zamoljene države i prema zakonu države u kojoj je učinjeno; 6. ako | je krivično gonjenje ili izvršenje krivične sankcije zastarjelo prema pravu jedne od država ugovornica; 7. ako je lice čije se izručenje traži zbog istog djela već bilo pravosnažno osuđeno ili je protiv njega krivični postupak pravosnažno obustavljen ili je optužba protiv njega pravosnažno odbijena;

8. ako je protiv lica čije se izručenje traži, zbog istog krivičnog djela pokrenut krivični postupak u zamoljenoj državi.