Ovdje se dešavaju čuda, rađaju ljubavi i terapija nije potrebna - Volim Podgoricu

Ovdje se dešavaju čuda, rađaju ljubavi i terapija nije potrebna

Kao i svake godine desetak ljudi okupljenih oko NVO Humanitarna familija otvaraju vrata svojih domova da ugoste mališane sa posebnim potrebama i njihove pratioce iz udruženja sa područja Crne Gore, Makedonije, Srbije i Bosne i Hercegovine, pišu Dnevne novine.

U dvije grupe, prvih deset dana juna i septembra u Dobrim Vodama, djeci sa posebnim potrebama smješteni su besplatno apartmanima. Za njih i njihove pratioce obezbijeđeni su i besplatni obroci i osvježenje.

Dnevno, kaže Alen Efović, tvorac ove jedinstvene organizacije se spremi oko 500 obroka za goste i one koji pomažu kako u spremanju hrane tako i na drugim aktivnostima.

Alen Efović

U tome, ovi dobri ljudi iz Dobrih Voda nijesu sami, već “Humantarnu familiju” čine mnogo njih koji pomažu. To su dokazali i onda kada su neki sumnjali da će ove godine Efović, nastaviti ovu misiju, nakon što mu je u januaru požar uništio u kući sve ono u šta je ulagao godinama.

“Digao sam se iz pepela zahvaljujući ljudima koji su mi bili i do sada vjetar u leđa. Tu, prije svega, mislim na komšiju Emina Kalamperovića, čija je firma “Kalamper“ kao brojni privrednici Bara, pomogla da obnovim kuću i da “Humanitarna familija” ne prekine tradiciju koju je započela prije 11 godina”, zadovoljno kaže Efović.

On je rekao da su i do sada su mnogi Barani bili podrška misije u hrani, osvježenju, obezbjeđivanju autobusa za posjetu Manastiru Ostrog, ustupanju ležaljki, zabavi djece.

“Na taj način je cijeli Bar postao velika humanitarna familija”, kaže Efović koji nije mogao nabrojati sve one koji su dali svoj doprinos. Ipak, izdvojio je ambasadu Njemačke u Crnoj Gori, koja je obezbijedila sredstva za kupovinu inventara za kuhinju.

“Ovo je drugi put da nam Ambasada Njemačke donira sredstva za kupovinu kuhinjskog inventara. To je uradila prije dvije godine ali je inventar izgorio u požaru. Naš prijatelj i član “Humanitarne familije”, Njemac Mihael Bader koji živi na Utjehi se obratio ambasadi za pomoć i oni su brzo reagovali”, ističe Efović.

Ovaj humanitarac rodom iz Berana, koji više od dvije decenije radi u Francuskoj na kraju dodaje da je najbitnije od svega je što je sigurnost gostiju obezbijeđena i što odu zadovoljni kući.

Skoro da im nije potrebna terapija

Erna Topuz iz Mostara, koja je došla u Dobre Vode sa kćerkom Azrom koja boluje od cerebralne paralize, za DN je rekla da je pod snažnim utiskom te da je ovo potpuno drugi svijet, u koji nije vjerovala.

“Kada sretnete lica sa hendikepom na ulici i ne slutite da oni zapravo i nisu toliko hendikepirani, da su slični nama, da se raduju, da vole da žive i da se druže. Ovdje se dešavaju stvari koje su nemoguće. Prvi put poslije dugog niza godina nadanja neko izusti prvu riječ, napravi prvi korak. Ovdje se rađaju emocije, ovdje ni uzimanje terapije nije neophodna, jer se osjećamo srećni i zadovoljni, kako mi roditelji tako i naša bolesna djeca”, sa velikim emocijama objašnjava Topuz.

U Dobrim Vodama sklapaju se brakovi

Da je morska voda iz Dobrih Voda posebna i da budi emocije čak i one ljubavne među ovom populacijom, govori i to da je brak baš ovdje ozvaničen između Fikrete Skomorac i Jasmina Mustafića iz Zenice, kao i Zorice Ginda i Mustafe Hota, mladenaca iz Bele Crkve.

Svi su tridesetogodišnjaci i baš su u Dobrim Vodama rekli sudbonosno “DA”.

Postoji mogućnost da to ovih dana urade i Aleksandar Izmatovski iz Skoplja i Irena Petrović iz Obrenovca.

 

“Ako to ne uradimo sada sigurno ćemo u septembru kada ponovo dođemo”, obećava ovaj zaljubljeni par, koji su pokazujući svoje simpatije jedno prema drugom postali miljenici ove grupe gostiju “Humanitarne familije”.

(Dnevne novine)

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com