Ovaj podgorički Rom je mislio da će biti jedan od mnogih koji grcaju u blatu, ali je njegov život dobio smisao - Volim Podgoricu

Ovaj podgorički Rom je mislio da će biti jedan od mnogih koji grcaju u blatu, ali je njegov život dobio smisao

Albijon je mladić koji je odlučio da se neće predati. On živi u našem komšiluku, ima svoje ime i svoj san, koji zaslužuje da bude ostvaren. Albijon je napisao jedno pismo, koje zaslužuje da bude objavljeno i pročitano. Ovo pismo će nas natjerati da se zamislimo. Možda i da pomognemo ovom mladiću koji ne želi da se preda.

Do juče je mislio da će biti samo jedan od mnogih Roma iz kampa, koji grcaju u blatu i nemaju perspektivu. Onda se za njega sve promijenilo.

“Moje ime je Albijon Neziraj, ja sam Rom, ja sam čovjek, a od skoro ja sam i fotograf.

Rođen sam na Kosovu, u zemlji koju je krajem devedesetih godina prošlog vijeka zadesio rat. Zbog ratnog vihora morao sam sa samo dvije godine života sa porodicom da napustim kućni prag. Od te davne 1999. godine jedina kuća za koju znam je kamp za raseljena lica u Crnoj Gori. Crna Gora je bila i ostala dobra prema nama, ali život u kampu je bio tada ali i sada je svojevrsni geto. Tu se nalazimo mi koji smo u potpunom „mraku“.

Foto privatna arhiva

Ljudi misle da su Romi loš narod, ali u tome jako griješe. Drugi ne poštuju nas, ali mi poštujemo njih. Mi smo veseo i dobar narod koji žudi da bude primijećen i shvaćen na pravi način. Narod koji je vjekovima nevidljiv za druge, a stalno među tim drugima prisutan. Mislio sam da ne postoji način da se promijeni takvo mišljenje o nama sve dok prošle godine u naš kamp nije ušetala Kate i otvorila mi vrata u novi svijet. Pružila mi je šansu da predstavim svoju zajednicu na pravi način, ali prije svega mi je pokazala da ja imam talenat. Do tada sam mislio da ću ja biti samo jedan od mnogih koji grcaju u blatu, ali onda sam uzeo fotoaparat i shvatio da postoji svijet izvan mog geta. Ljudi kažu da jedna slika govori više od hiljadu riječi, a ja nakon učešća u projektu Pichture Change shvatam da je to potpuna istina. Fotografija je promijenila moj život ali shvatio sam da fotografijom i ja mogu da promijenim način na koji drugi vide mene i moju zajednicu. Od kako sam shvatio kolika je moć fotografije počeo sam da štedim i odvajam od svoje stipendije. Sa tom ušteđevinom i uz novčanu podršku ljudi iz crkvene organizacije i drugih međunarodnih i nevladinih organizacija priuštio sam sebi jedan polovan fotoaparat pa sada samo nakon godinu dana od susreta sa Kate zarađujem slikajući mature, drugove i volontiram za jedan podgorički sajt.

Od kako se bavim fotografijom, vidim da za mene postoji svjetlija budućnost a to mi potvrđuju i ljudi u mojoj zajednici koji me sada mnogo više poštuju. Ranije nisu htjeli sa mnom da imaju ništa a sada me zovu kod sebe na kafu, interesuju se za fotografiju, a prije svega interesuje se kako sam ja uspio da postanem fotograf. U stvari prepoznali su ono što sam i ja, a to je da fotografija od strane jednog Roma, nama Romima može da promijeni život na bolje. Obično smo mi predstavljeni od strane drugih ljudi koji vide samo površnu sliku o nama. Vide nemaštinu, prljavštinu i drugačiju boju kože, ali ne vide ono istinsko ljudsko. Ne vide ljubav koju šire romska djeca i pored prljavih i iscijepanih majica, ne vide veseo duh i pored nemaštine, ne vide da i u nama teče isto crvena krv iako smo drugačije boje kože.

Mi koji živimo i dijelimo istu sudbinu na najbolji način možemo da prikažemo našu svakodnevnicu i da pokažemo da smo mi isto ljudi sa istim nadama i željama ali ne i sa istim mogućnostima. Ja sam imao sreće da dobijem šansu da promijenim iskrivljenu sliku o romskom narodu i to je od sada moja misija. Taj put neće biti lak jer moram da savladam mnoge teškoće, prije svega finansijske prirode, ali već vidim da samim tim što se trudim i što želim da istrajem u svojoj želji da postanem profesionalni fotograf, imam pomoć sa raznih strana, a bez pomoći drugih ne možemo uspjeti.

Meni bi najveća pomoć bila da i dalje učim i da imam mentora koji će mi otkriti još mnoge tajne fotografije. Volio bih da mi se na tom putu pridruže i drugi Romi. Volio bih da im kažem da, ako zavole fotografiju vjeruju u sebe i idu do kraja. Ukoliko im se jedna fotografija ne svidi, svidjeće im se sledeća. Učenje, praksa i ljubav prema fotografiji i onome šta ona može da postigne za njih i ljude oko njih je ono što treba da ih tjera dalje. U stvari jako bih volio da nam uskoro opet dođe Kate i obuči još Roma fotografa. Prije svega volio bih da dođe i da joj ja uživo kažem: „ Ja sam Albijon Neziraj, ja sam Rom, ja sam čovjek, i ja sam fotograf zahvaljujući tebi….“

2 komentara

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com