EKSKLUZIVNO: Piloti PROGOVORILI o NLO iznad Podgorice: “Lebdio je 3 km iznad Golubovaca, vidjelo ga je 100 ljudi! (FOTO/VIDEO)

Pojava neidentifikovanih letećih objekata (NLO) u gotovo kompletnom vazdušnom prostoru nekadašnje Jugoslavije, sredinom sedamdesetih godina prošlog vijeka, imala je karakter “epidemije”. Te čudne i superiorne nebeske mašine javljale su se najviše iznad južnog i sjevernog Jadrana, a piloti tadašnjeg Ratnog vazduhoplovstva (RV), u svojim letačkim knjižicama bilježili su niz neuspjelih presretanja NLO.

Zbog vanrednih događanja iznad Podgorice, u januaru i februaru 1975, tadašnji Savezni sekretarijat za narodnu odbranu čak je formirao posebnu komisiju stručnjaka koja je analizirala pojavu letećeg diska koji prati avione koji su polijetali sa aerodroma Golubovci.

Pukovnik Bogdan Mihovilović, nekadašnji komandant Bihaćkog aerodroma i elitnog 117. lovačkog puka i general Zvonko Jurjević, tada prvi čovjek 172. puka iz Podgorice i potonji komandant RV JNA, prvi put su progovorili o nikada do kraja neistraženim fenomenima nad nebom SFRJ. Ova dvojica vrsnih pilota, koji su i sami imali više “bliskih susreta”, naglašavaju da izvještaji o tome, ipak, nikada nisu postali dostupni javnosti.
Mihovilovića je, kako navodi, “tanjir” 1977. pustio da se približi u “Mig-21” na četiri kilometra udaljenosti, dok je Jurjević u tri navrata letio na 10 kilometara od “vanzemaljske” letjelice. Tada potpukovnik, Zvonko Jurjević je rukovodio operacijom presretanja NLO u januaru 1975. u Crnoj Gori u kojoj je učestvovalo 13 aviona sa 26 vojnih pilota.

– Neposredno posle novogodišnjih praznika 1975. krenula je serija čudnih događanja na aerodromu u Podgorici. Prilikom izvođenja obuke noćnog letenja, stalno se pojavljivao NLO – kategoričan je Jurjević. – Objekat je izgledao kao svetleća kugla koja se kretala i mijenjala spektar boja, od bijele do ljubičaste. Na nebu se ocrtavao kao svetleće tijelo, izrazito veće od najsvjetlije zvijezde.

Prvi put u “namjenski” let presretanja NLO, Jurjević poleće 25. januara 1975. O tome svjedoči i njegova letačka knjižica. Prvi kontakt imao je sa “diskom” na kursu 315, duž jadranske obale, u visini Budve. Pošto je usmjerio svoju letjelicu ka NLO, ovaj je krenuo ka Dubrovniku. Mjereći svoju brzinu i NLO koji mu se tada našao bočno na krilu, posle minuta leta brzinom od 600 kilometara, Jurjević je izračunao da mu je “jastreb” prišao na 10 kilometara. Iznad Dubrovnika NLO je digao brzinu na pet do šest mahova i nestao – kao kometa.

– Mislili smo da nas neko špijunira – prisjeća se Jurjević. – Kontraobavještajci su iskontrolisali cio aerodrom da ne postoji nekakva tehnika koja javlja kada polijećemo, a ja sam počeo da krijem satnicu letenja. Međutim, NLO je uvijek bio tu, oko 50 minuta od prvog uzletanja. U nedjelju 27. januara odlučio sam da testiram “fenomen” tako što ćemo poletjeti “nerezonski”.
– Grupa od četiri pilota na aerodrom Golubovci uveče je došla nenajavljeno – sjeća se naš sagovornik.
– Pilot Đuro Stupar poletio je u zonu – Cetinje, a u zonu Nikšić – Đorđe Stanković. Posle 40 minuta oni su sletjeli, a pilot Milan Maček je krenuo ka Nikšiću dok sam ja poletio ka Cetinju. Sve se odvijalo u tzv. radijskom ćutanju i sa ugašenim avionskim svjetlima. NLO je ipak bio tačan. Bljesnuo je iz pravca Herceg Novog posle 50 minuta.

Dan kasnije zatražena je hitna podrška lovačke avijacije iz Beograda. Upućen je “par” presretača MIG-21, sa pilotima Mamićem i Žindarčičem. Doletjeli su i general Kovač, oficir elektronske struke (sa saradnicima iz Ministarstva) i inženjer Milivoj Jugin. U kancelariji Jurjevića je napravljen plan presretanja, a kao mamac za NLO podignuto je 12 “galebova” sa mješovitim posadama. Njima je naređeno da izvode redovnu obuku i da, čim uoče NLO, krenu u sletenja, kako bi u akciju krenuli “migovi”.

Posle 50 minuta, kada se prvi par aviona pripremao za sletanje, NLO se pojavio. Sve posade su ga vidjele i to javile – priča u dahu Jurjević. – NLO se pojavio između Cetinja i Danilovgrada, i to na istoj visini kao i avioni u vazduhu u kursu prema aerodromu, kao da će i on na sletanje. Dao sam preko radija ugovoreni signal i par “migova” je poletio, a tada je NLO krenuo u pravcu Prevlake. Posade lovaca su “tanjir” odmah vizuelno otkrile kao i radarska stanica na Prevlaci.

Piloti “migova”, sjeća se Jurjević, tada dodaju gas, kreću maksimalnom brzinom za NLO koji je već od Prevlake letio ka otvorenom moru. Ipak, razmak između “progonitelja” i “plijena” ostajao je uvijek isti. Radarska stanica vidjela je jasno naše avione i zabilježila brzinu od 1.700 km/h. A onda, zastaje naš sagovornik, radar je naprasno očitao NLO iza aviona kako leti brzinom oko 80 kilometara?!

– Slušao sam komunikaciju pilota Mamića i Žindarčiča na radio-vezi. Bili su potpuno zbunjeni, ali i uzbuđeni. Imali su objekat u vjetrobranskom staklu, pa odjednom u repu, i to s brzinom 80 kilometara na sat, što je nemoguće. Jugin je, sjećam se tačno, komentarisao posle da ne postoji ovozemaljska letjelica koja ima ovakav raspon brzina – kaže Jurjević.

Pukovnik Mihovilović vodio je podzemni objekat “505”, poznatiji kao Bihaćki aerodrom, tada jedan od najsavremnijih u Evropi, koji je bio, svedoči on, interesantan špijunima svih zemalja, ali i onima koji nisu sa zemlje ili iz naše dimenzije!

Svoj svojevrstan “bliski susret” pukovnik Mihovilović je imao 1977. godine.

– Vrlo brzo iznad Kostajnice video sam nerealnu sliku – priča nam pukovnik. –

Objekat čija je pogonska grupa isijavala svjetla kao i naši “migovi” je stajao u mjestu. To mi je pokazivao radar, a ja nisam htio dodatno da ga zračim, dok ne priđem bliže u zonu zahvata oružja. Prišao sam na četiri kilometra, kada je on ubrzao i to mojom brzinom. Dizao sam na 700, 800, 1.100 na sat, a on je bukvalno pratio moj rad, samo što je snižavao visinu. Negdje oko Rijeke, na visini od 2.000 shvatio sam da je to igra mačke i miša. Ostavši bez goriva krenuo sam na slijetanje.

U pilotskom izvještaju Mihovilović je zabilježio “uspješno približavanje, ali ne i zahvat”. Gotovo identično, ili slično tih godina, prenosili i drugi piloti. Sve je, do danas, ostalo, međutim samo na papiru, daleko od očiju javnosti.

Zvonko Jurjević posebno se sjeća posjete “tanjira” i to na stajanci u Golubovcima, 9. februara 1975. kada je tokom noćnog letjenja na pisti bilo oko 150 ljudi, među kojima tačno 50 pilota.

U običajeno vrijeme, 50 minuta posle prvog dizanja aviona, u rejonu Čeva pojavio se svjetleći disk. Svi koji su bili na stajanci aviona su ga ugledali i glasno komentarisali.- Gledao sam ga i ja. Ovog puta NLO se kretao prema aerodromu. Komandir eskadrile mi je pritrčao i pitao da li ga vidim, a ja sam odgovorio da ne!
– Ovaj je paničio: “Pa vidi ga 100 ljudi!”
– Nastavi po planu – naredio sam i dodao “da neću da čujem nikakve komentare”.

NLO je te večeri lebdio na oko tri kilometra iznad Golubovaca, obasjavajući avione i pilote na pisti. Jurjević kaže da su ljudi bili “uznevjereni”.
– Onda je letjelica odjednom ugasila svjetla i nestala. Događaj sam zabilježio kroz “zvanične papire” i proslijedio Beogradu. NLO se posle više nije pojavljivao.

– Postoje obrasci u javnosti kroz koje se “gura” svako svjedočanstvo o postojanju nečeg superiornijeg od ljudske tehnike – kaže general Jurjević. – Amerikanci nikada nisu potvrdili, ali ni demantovali svoje susrete na nebu sa NLO.