Žena koja je podijelila Srbiju: Odvešće Srbiju ka Zapadu, uprkos nacionalistima i Pravoslavnoj crkvi
Aleksandar Vučić povukao je jak, ali i vrlo intrigantan i izazovan potez kada je, kao novoizabrani (uskoro i novoustoličeni) predsjednik Republike Srbije, donio odluku da novi premijer – tačnije: premijerka – Srbije bude dosadašnja ministarka državne uprave i lokalne samouprave, 42-godišnja Ana Brnabić.
Ana Brnabić će, naime, biti – bude li, za koji dan, zaista izabrana na sjednici Narodne skupštine Republike Srbije – prva žena na funkciji premijera Srbije u istoriji te zemlje, isto i osoba koja se javno deklarisala kao gej (što u relativno konzervativnoj zemlji poput Srbije zvuči gotovo kao naučna fantastika), a pritom je i djelimično hrvatskih korijena – ne Hrvatica u punom smislu te riječi, kako se to ovih dana pisalo u hrvatskim medijima.
Ipak, moji me kolege – srpski novinari – upozoravaju da su ova neviđena gužva i prividni haos oko “aminovanja” mandatarke Ane Brnabić u srpskom parlamentu ipak pomalo isforsirani, odnosno da se Aleksandar Vučić ni u snu ne bi odlučio za Anu Brnabić kad ne bi bio siguran da će proći proceduru u srpskom parlamentu.
I eto, nisam svoj tekst ni završio, a na srpskim portalima je već objavljeno da je Srpska napredna stranka snažno podržala odluku Aleksandra Vučića da Ana Brnabić bude izabrana za premijera – uz napomenu (ogradu) da sada slijedi “prebrojavanje” ima li ona potrebnih 128 glasova za izbor u Skupštini Srbije. U slučaju da ne bi imala, išlo bi se – navodi se – na nove izbore, iako su šanse za takvo nešto objektivno vrlo male.
Inače, svi moji sagovornici u Beogradu, pa i oni koji Aleksandru Vučiću nisu odviše skloni, kažu mi da je Vučićeva odluka da za novog premijera/premijerku Srbije izabere Anu Brnabić – “maestralna”.
Kako su mi detaljno opisali prijatelji/prijateljice Ane Brnabić, njena je prava domovina ipak Srbija, a ne Hrvatska, uz napomenu da je za Hrvatsku vezana – matematički precizno rečeno – četvrtina njenih korijena.
Hrvat je, naime, bio Anin djed po ocu, Anton. On je rođen u Staroj Baški na Krku. Po zanimanju je bio vojno lice. Kao mladić on se u Drugom svjetskom ratu priključio partizanima, a poslije rata je kao oficir, po činu potpukovnik, ostao u Jugoslavenskoj narodnoj armiji (JNA).
Aninu baku (po ocu) Anton je upoznao u užičkoj Požegi. Ona je porijeklom iz Gorobilja kod Požege, gdje i danas živi dio Anine porodice za koji je ona veoma vezana. Nakon što su se Anton i Anina baka (po ocu) vjenčali, njihov sin – Anin otac Zoran – došao je na svijet 1950. godine.
Anina porodica nikada nije živjela u Hrvatskoj. Anin otac Zoran završio je gimnaziju u Valjevu, a studije u Beogradu, gdje je nastavio živjeti i raditi. Anina je porodica uvijek živjela u Beogradu, a na Krk je išla tokom ljetnih i godišnjih odmora, osim 90-ih godina, kada je u Hrvatskoj trajao rat.
Dobra prijateljica Ane Brnabić rekla mi je o njoj:
“Ana je Srpkinja, njena domovina je Srbija i ona uvijek ističe da je veliki patriota, zbog čega se i vratila u zemlju nakon šest godina boravka u inostranstvu.”
Aleksandar Vučić odlučio je Srbiju povesti prema Zapadu, a na tome njegovom putu najčvršća karika biće mu upravo nova predsjednica Vlade Srbije Ana Brnabić. Jasno, ako prođe izbor u parlamentu.
Jedan moj beogradski sagovornik blizak srpskoj mandatarki rekao mi je:
“S Anom Brnabić Vučić kupuje vrijeme na svom putu, tj. na putu Srbije, prema Zapadu, odnosno prema međunarodnim, zapadnim integracijama. Ali to vrijeme on neće moći kupovati unedogled – to može ići samo do određene vremenske tačke, kada će Srbija morati definitivno reći u kojem smjeru zaista ide: prema Zapadu ili prema Istoku. Ana će brod Srbije iskreno usmjeravati prema Zapadu…”
Vučićevi ljudi zovu je žena-zmaj. Ona će Srbiju odvesti na Zapad, uprkos nacionalistima i Pravoslavnoj crkvi…
(Jutarnji. Hr)
