DRAMA MAJKE SA ŠESTORO DJECE: Prijeti im opasnost da završe na ulici, a stanodavci ih odbijaju UZ SRAMOTAN IZGOVOR

Kristina se sa svoje šestoro djece, Čila (13), Čongor (11), Robert (7), Dominika (5), Timea (3) i Rebeka (7 mjeseci), već pet puta selila iz kuće u kuću, iz mjesta u mjesto. Kaže da su stanovali u Senti, pa u Buranj Šoru, Tornjošu, ponovo u Senti i sada u Ostojićevu, gdje se doselila jer joj je vlasnik ustupio kuću za stanovanje bez kirije

– Većina stanodavaca me je odbila kada su čuli da imam šestoro djece, a zahvaljujući humanim ljudima, došli smo u ovo lijepo selo puno dobrih i plemenitih ljudi – govori Kristina.

Kristina kaže da se rano udala jer posle završetka osnovne škole, nije nastavila školovanje, već je ostala kod kuće da se stara o bolesnim roditeljima. Brak je kratko trajao, a dijete sa blagim poremećajem u ponašanju dodijeljeno je njoj. Otac ne plaća alimentaciju 10 godina, a za izvršenje presude sudski veštak traži 30.000 dinara, koje Kristina nema. Bezuspješan joj je bio još jedan brak, a sada nevjenčano živi sa Robertom Kečkemetom (44), s kojim je izrodila četvoro djece.

– Robert uglavnom radi u nadnicu u Senti i po okolnim mestima, pa danima nije kod kuće – govori dok kašicom od šargarepe hrani najmlađu Rebeku.

Najstarija ćerka pohađa šesti razred specijalnog odjeljenja te škole i pokazala je znatno bolji rezultat nego dok je išla u školu u Senti. Njena nastavnica Karolina Požar Šiveg kaže da uspješno savladava gradivo, da je lepo vaspitana, pažljiva i da se potpuno uklopila u novu sredinu, što pokazuju i njene ocjene.

– Volim da idem u školu, da učim i viđam školske drugare, a najviše bih željela da se više ne selimo – kaže Čila, koja najveći dio slobodnog vremena provodi crtajući.

Čongor je odličan učenik četvrtog razreda, dobar sportista i omiljen u razredu. Zamolio je učiteljicu Evu Ruža da ga nakratko pusti sa časa da se slika sa sestrama i bratom, a odmah posle toga odjurio je nazad u školu.

– Bili smo u Kikindi na Sportskim susretima. Najbolji smo u disciplini “između dvije vatre”. Volio bih da ostanemo da živimo u Ostojićevu i da se više ne selimo. Ovdje imam puno prijatelja sa kojima se družim i posle škole. Volim moje pse Bruna i Bohoca, igre sa loptom i igrice na računaru – u dahu je izgovorio Čongor.

Njegova učiteljica Eva Ruža kaže da je Čongor divno dijete, odličan đak i omiljen među drugarima. Direktor Osnovne škole Antonije Cicmil potvrđuje riječi nastavnice i kaže da bi bila velika nepravda prema ovoj najmnogobrojnijoj porodici u selu da bude prinuđena da se iseli.

– Lijepo su primljeni od svih i odlično su se uklopili u našu sredinu. Znamo da je u pitanju socijalno ugrožena porodica. Nastojimo da djeca koja pohađaju našu školu ne osjete teret siromaštva. Obezbeđujemo im besplatnu užinu i drugu pomoć u skladu sa našim mogućnostima – kaže direktor Cicmil.

Pomoć škole imaju, ali pomoć društva ne. Da li će zbog administracije izgubiti i socijalnu pomoć?

Ostali i bez dječijeg dodatka

Kristina je iz Centra za socijalni rad u Senti dobija socijalnu pomoć od 23.000 dinara mesečno i 12.000 dinara za četvoro djece. Centar je, međutim, obustavio isplatu socijalne pomoći jer je Ostojićevo u opštini Čoka.

Kristina u Čoki ne može da se prijavi jer nema mesto boravka pošto je stanodavac nije prijavio.

Direktor škole Antonije Cicmil pokušao je da im pomogne, ali nije naišao na razumijevanje u Centru za socijalni rad u Čoki jer, kako su poručili, porodica Sarvak “ne stanuje u opštini Čoka”.

– Za peto i šesto dijete ne ostvarujem pravo na dječiji dodatak jer je takav zakon. Dobila sam rješenje kojim sa, izgubila pravo na ova primanja jer ne živim u Senti, gde nisam mogla da nađem stan “zbog mnogo dece” ili zato što nemam novca za kiriju – govori ova hrabra žena.

 Blic