Haški sud pustio na slobodu Stanišića i Simatovića

Haški sud pustio je na privremenu slobodu bivše čelnike Službe državne bezbjednosti Srbije Jovicu Stanišića i Franka Simatovića-Frenkija, optužene za zločine nad Hrvatima i Muslimanima u Hrvatskoj i BiH, 1991-95.

Iz povjerljive odluke suda od 19. jula, koja je danas objavljena, proizlazi da su Stanišić i Simatović iz pritvora pušteni 21. jula.

Simatović će u pritvor u Sheveningenu morati da se vrati do 16. avgusta, kada se zvanično završava ljetnja pauza u radu suda.

Za razliku od Simatovića, Stanišić će na privremenoj slobodi ostati najkraće do 27. septembra ove godine.

Haški proces Stanišiću i Simatoviću biće nastavljen 21. avgusta, u odsustvu prvooptuženog.

Raspravno vijeće tom odlukom djelimično je usvojilo zahtjev Stanišićeve odbrane da on, zbog hronične bolesti, u Srbiji ostane sve dok tužioci ne okončaju izvođenje dokaza protiv njega.

Sudije su, u danas objavljenoj odluci, naznačile da će taj zahtjev ponovo razmotriti krajem septembra, uzimajući u obzir Stanišićevo ponašanje na privremenoj slobodi, kao i zdravstveno stanje u kojem će biti.

Ta odluka je bez presedana u dosadašnjoj istoriji suda u Hagu. Pred Haškim tribunalom, naime, nije bilo moguće da se suđenje odvija u odsustvu optuženog, ali je pravilima sudskog Mehanizma, pravnog nasljednika Tribunala, to omogućeno, ukoliko se optuženi odrekne prava da prisustvuje procesu, a u sudnici ga zastupaju advokati.

Prema ranijim nalazima ljekara u Hagu i u Beogradu, Stanišić pati od hronične bolesti organa za varenje (paučitis) i depresije.

Sudsko vijeće u odluci je navelo da su ljekari, koji su u Hagu pregledali Stanišića tri puta u junu i julu, ocijenili da je njegovo zdravstveno stanje “stabilno”.

Po tim nalazima, Stanišić je “izgledao dobro”, a “njegovo stanje je relativno nepromijenjeno u proteklih devet mjeseci”. Pored toga, doktori su ustanovili da su simptomi Stanišićeve bolesti “u relativnom povlačenju”.

U danas objavljenoj odluci, sudije su citirale, ali ne i usvojile, nalaz doktora Nikolaja (Nicolai) da Stanišić fizički i psihički “nije dovoljno sposoban” da prati suđenje.

Uz opasku da taj nalaz specijaliste, uzet izolovano, može zazvučati uznemiravajuće, sudije su zaključile da je, naprotiv, Stanišić dovoljno mentalno i fizički sposoban da prati proces.

Taj zaključak, vijeće je zasnovalo na “sveobuhvatnoj medicinskoj dokumentaciji” i “sopstvenom osmatranju” Stanišićevog ponašanja u sudnici.

Nalazu specijaliste da Stanišić nije dovoljno sposoban da prati suđenje suprostavila se i njegova odbrana.

Stanišić će na privremenoj slobodi morati da se pridržava podrobnih uslova koje su odredile sudije, da se podvrgava redovnim ljekarskim pregledima i o tome izvještava sud u Hagu. 

Vijeće je, međutim, kao neosnovan odbilo zahtjev Tužilaštva da Stanišić u Beogradu bude u kućnom pritvoru.

I u Stanišićevom i u Simatovićevom slučaju, sudije su zaključile, na osnovu dosadašnjeg iskustva i garancija Vlade Srbije, da ne postoji opasnost od bjekstva i uticanja na svjedoke.

Od kada su se u haškom pritvoru našli prvi put 2003, nakon što su ih vlasti Srbije uhapsile posle ubistva premijera Zorana Đinđića, obojicu optuženih je sud više puta puštao na privremenu slobodu.

Prema podacima njegove odbrane, Stanišić je duže od šest godina proveo na privremenoj slobodi, a više od pet godina u pritvoru.

Bivšeg šefa SDB Srbije Stanišića (66) i njegovog pomoćnika Simatovića (67) optužnica tereti za progon, ubistva, deportacije i prisilno premještanje hrvatskih i muslimanskih civila tokom ratova u Hrvatskoj i BiH, 1991-95. U četiri tačke optuženi su za zločine protiv čovječnosti, a po petoj za kršenje zakona i običaja ratovanja.

Zločini za koje su optuženi Stanišić i Simatović počinjeni su, kako tvrde tužioci, tokom sprovođenja udruženog zločinačkog poduhvata, čiji je cilj bilo trajno i nasilno uklanjanje Hrvata i Muslimana sa velikih djelova teritorija Hrvatske i BiH, radi ostvarivanja srpske dominacije. Na čelu zločinačkog udruženja bio je, po tužiocima, tadašnji predsjednik Srbije Slobodan Milošević. 

Poslije prvog suđenja, koje je, nakon jednog neuspjelog pokušaja, počelo 2009, prvostepeno vijeće Haškog tribunala oslobodilo je, 29. maja 2013., Stanišića i Simatovića krivice po svih pet tačaka optužnice.

Međutim, apelaciono vijeće Tribunala usvojilo je, 15. decembra 2015, ključne osnove žalbe koju je na tu presudu uložilo Tužilaštvo. Poništilo je oslobađajuću presudu i naložilo da proces bude ponovljen.

Na ponovljenom procesu Stanišiću i Simatoviću iskaz su, od početka, 13. juna, do danas dala sedmorica svjedoka. Uz današnjeg, to su bili: RFJ-153, Radoslav Maksić, Džon Vilson (John Wilson), RFJ-072, Vlado Vuković i RFJ-066. 

Svi su svjedočili o ulozi Stanišića i Simatovića u formiranju, naoružavanju i zapovedanju srpskim snagama koje su po optužnici počinile zločine nad hrvatskim civilima u SAO Krajini, 1991-92.

Ponovljeni proces Stanišiću i Simatoviću posljednji je u kojem će sudije utvrđivati da li su bivši zvaničnici Srbije krivi za ratne zločine u Hrvatskoj i BiH.

Pred Haškim tribunalom nijedan državni funkcioner Srbije nije bio osuđen za ta zlodela.