Kad se roditelji svađaju, stradaju djeca
Koliko smo u stanju da povučemo crtu između partnerskih odnosa i roditeljske uloge kada do nje napokon dođe? Često ove pojmove izjednačavamo, ali često samo do trenutka kada nastupi sukob. Tada smo svjedoci optuživanja da jedan negativno vrednovan partnerski potez istog čini “lošim roditeljem”. Ali da li je to baš tako i čime je ovo izazvano?
Kvalitet braka svakako jeste prisutan i značajan činilac kada govorimo o uticaju roditeljstva na razvoj djece.
Ipak dvije stvari se izdvajaju kao posrednici u ovom odnosu.
Kada se govori o individualnom roditeljskom funkcionisanju značajna je tzv hipoteza o “prelivanju” tenzije iz bračnog u roditeljsko funkcionisanje. Sigurno ste bili svjedoci kada partneri nakon međusobnog sukoba negativne disfunkcionalne emocije među kojima je bijes npr.usmjeravaju prema djeci. Tu su još najčešće i grdnja, kritikovanje, razdražljivost) odbacivanje, kažnjavanje i kontrola, manja dostupnost i uključenost, ali i manje podrške. Istraživanja su pokazala da su ovoj pojavi skloniji očevi nego majke, koje u slučajevima pomenutnog “prelivanja” reaguju suprotno – naglašenom bliskošću i popustljivošću. Ipak, i jedan i drugi način reakcije predstavljaju svojevrstan vid održavanja sigurne porodične baze i strategije održavanja sigurnosti.
Druga jako značajna stvar jeste kompetitivno roditeljsko ponašanje, što najčešće znači borba za moć nad djetetom, ali ne i samo to. Uloga majke je ovdje značajna jer ona više nego u obrnutom slučaju ima uticaj na roditeljsko ponašanje oca (Belsky, 1979).
Regulatorsko ponašanje majke dešava se kada ona onemogućava zajedničko staranje o djetetu tako što limitira ocu mogućnost uključivanja, učenja i razvoja. One često tada ne dozvoljavaju ocu da funkcionišu nezavisno kao roditelj, ocu dodjeljuje poziciju pomagača, dominira u brizi, planiranju, raspoređivanju aktivnosti i odgovornosti, stavovima o vaspitanju. Takođe prisutno je i kritikovanje i nadzor očevog ponašanja.
Na nivou ponašanja ona želi veću uključenost partnera, manje obaveza, a sprovodi i do 70% više aktivnosti u kući, želi dijeljenu brigu, ali ne vjeruje da otac može da brine itd. Ovdje se javlja i ambivalencija u okviru uloge majke.
Majke regulatori su uglavnom žene niskog samopoštovanja sa naročito visokim vrednovanjem roditeljske uloge. Istraživanja su pokazala da ove majke u porodici porijekla imaju oca koji je bio manje uključen i dostupan i da su izgradile nesiguran obrazac emocionalne vezanosti, naročito ukoliko procjenjuje stepen kvaliteta braka kao nizak. Sa druge strane muževi čije su žene majke regulatori u svojoj porodici porijekla uglavnom i sami imaju lošiju saradnju među roditeljima, sa očevima koji su neuključeni u brigu o djeci.Takođe, brak i mrežu socijalne podrške procjenjuju kao loše.
Neki od osnovnih ciljeva roditeljstva su podizanje i socijalizacija dece, adekvatna briga o njima, uspostavljanje intergeneracijskih granica, roditeljskog nadzora, pravila i kontrole.
Dobar roditeljski savez podrazumijeva obostranu zainteresovanost za dijete i zajedničko vođenje porodice, međusobnu podršku, ujednačenost vaspitnih stavova i stilova, ravnomjerna podjela posla u kući i oko brige o djetetu.
