PISMO CRNOGORSKOG PROFESORA: Evo kako ja zarađujem svojih 450 eura! - Volim Podgoricu

PISMO CRNOGORSKOG PROFESORA: Evo kako ja zarađujem svojih 450 eura!

Otvoreno pismo koje je na svom FB profilu napisao jedan crnogorski profesor, dočekano je sa velikim odobravanjem kolega a mnogi od njih, pa i oni koji ga ne poznaju lično su se prepoznali i “potpisali” svaku riječ.

“Ne poznajem čovjeka ali živimo iste živote. Imalo bi tu još ponešto da se doda… u svakom slućaju: hvala, kolega”, napisla je njegova koleginica na svom FB prifilu i podijelila ovo pismo. 

Prenosimo ga u cjelosti, a vi procijenite u kojoj mjeri odražava stanje u Crnoj Gori, i napišite nam u komentarima svoje mišljenje: Smatrate li da crnogorski poslanici koji ne ulaze u zgradu Skupštine zarađuju svoje plate koje su četiri puta veće od profesoriskih? 

“Vidim, ovih dana se svi nešto ubiše da opravdaju svoje plate čiji se iznosi ispisuju sa četiri cifre i da objasne da oni zaslužuju svaki zarađeni cent. Ja nisam tog samopouzdanja, pa ću pokušati da vam prikažem kako zarađujem svojih 450 eura (+ 40 za eventualno razredno starješinstvo). Kako se moj posao sastoji od mentalnih, fizičkih, etičkih, vaspitnih i emotivnih komponenti, a koje se neprestano prožimaju, to ću upravo tako i opisati, ne pokušavajući da ove faktore razložim.


Da bih stigao do ovog radnog mjesta morao sam završiti vrlo zahtjevan fakultet. Radi ilustracije – među ispitima nalazile su se dvadesetak-i-kusur oblasti biologije, tri hemijske discipline, fizika, matematika…

Osnova nastave je predavanje. Svako predavanje, iako ga ponavljam godinama, pred novi ciklus nanovo spremam. Svako, ponaosob, mora se pročitati u udžebeniku, nejasnoće i nedoslednosti razjasniti, konsultovati paralelna literatura… Potražiti dodatne informacije uz pomoć kompjutera, pripremiti fotografije i/ili linkove za sugerisanje pomoći pri učenju. Samu taktiku časa (pozorišno-umjetnički dio) smišljam na licu mjesta, u zavisnosti od sastava odjeljenja, mog ili njihovog raspoloženja. U rukavu držim desetine taktika koje se ne plašim da primijenim! Ako uspostavimo saradnju eto miline. Ako ne, predavanje je teže od kopanja tunela glijetom i čekićem.

Uzgred, vrlo sam raspoložen da činjenice ponavljam i objašnjavam onoliko puta dok ne dobijem potvrdu odjeljenja da je sve jasno i da možemo dalje.
Ispitivanje je priča za sebe i posebno stresna rabota. Još je i najlakše poput mašine odmjeriti znanje i u dnevnik upisati adekvatnu brojčanu oznaku. Ali, radiš sa živim ljudma, što više – djecom, pa moraš pomisliti i na njihove želje, mogućnosti, opterećenosti, pritiske roditelja (na djecu, ne na nas). Sve ovo nije obaveza, ali ovo je momenat kada se uključuje etika, moral, saosjećanje… 


Papirologija je kruna svake birokratije. Što više radnika opteretiš nepotrebnim piskaranjem i bilježenjem najbanalnijih podataka i situacija, to će on biti pokorniji i podatniji za uticaje. I u mojoj profesiji postije gomile i gomile nepotrebne dokumentacije koja se, gle čuda, u eri informatike, mora (!) pisati rukom.

Nekom sadističnom idiotu je to nekad davno palo na pamet, a amorfna masa, poput živog blata, ne dozvoljava da se bilo kakav napredak iščupa iz ovog zagrljaja. Interesantna situacija – već 4 godine se vode elektronski dnevnici, ali i pored toga svjedočanstva se pišu rukom, kao i upisnice.

Najslađi trenutak ove zaludnje rabote je »talasanje« – ispunjavanje neiskorišćenih rubrika talasastom linijom u cilju izbjegavanja upisivanja ocjena na nepotrebno mjesto. 

Planovi, godišnji i dnevni su,jasno je, obaveza, nemila ali nužna. O sjednicama stručnih aktiva, roditeljskim sastancima, sjednicama odjeljenjskih vijeća i Nastavničkih vijeća neću da pričam, tek da ih nabrojim , a vi svaku navedenu pomnožite sa 5. Minimum! Popravni ispiti, vanredni ispiti, maturski ispiti (eksterni i interni) svi propraćeni tonama papira.

Saradnju sa roditeljima ostvarujem gledajući da ispoštujem njihovo vrijeme i obaveze pretvarajući sebe, pritom, u uvjek pristupačnog saradnika. Praktično, to znači da ni jednu kafu ne uspijevam popiti tokom odmora. Tako sam radnicama od prošlog polugođa odjavio ovu uslugu.

Onaj dio posla, o kom niko ne priča, a koji dodatno iscrpljuje one koji se vode kao »profesori od povjerenja« je trenutak kada dijete u tebi traži prijatelja, zaštitnika, sapatnika, čuvara tajne, rame za plakanje… kad ti povjeri ono što nije roditeljima, kad ti traži savjet koji će mu (možda) kreirati budućnost. To se ne može platiti nikakvim novćem, to je nešto što istovremeno i egzaltira i opterećujue mnoooogo duže poslije poslednjeg zvona”, zaključio je profesor. 

Ovaj detaljan i emotivan opis vrsnog profesora i pedagoga natjerao je i njegove kolege da se zamisle: Koliko je njihov rad, koji osim obrazovanja zahtijeva i ljudske kvalitete, empatiju, dobro “mjerenje” zaista cijenjen i plaćen i da li je razmjera 1:4 prava mjera u odnosu na doprinos koji društvu daju profesori i poslanici, pa i onda kada dolaze na posao? 

volimpodgoricu.me

11 komentara

  1. Dva profesora u porodici, potpisujem i ja svaku riječ! Odnos 1:4? Istina, oni nam državu vuku unazad, svadjaju nas, podmeću, čuvaju svoje privilegije i jedino o tome brinu. Da ista valjaju ne bi mi imali plate 4 x manje od njih!

  2. Tri mjeseca palcenog odmora ljeti i mjesec zimi, svaki vikend slobodan,drzavni i vjerski prazink o tome ne pricaju,sto drugi rade 8 sati dnevno,a profesori najvise 5 ni to ne spominju…

    1. Toliko papirologije i obaveza van same nastave postoji da cesto puta radni dan profesora je i duzi od 8 radnih sati… osim svakodnevnih priprema nastave (koje se pisu za svaki razred ponaosob) a potom i izvjestaja o realizaciji istih, tu je i citav niz dodatnih i dopunskih aktivnosti koje u svim skolama postoje, a koje cak ne ulaze u fond casova nastavnika i nisu placeni… Svecanosti, priredbe i obiljezavanja raznoraznih svjetskih dana ovoga i onoga su obavezni i sprovode se u svim skolama…. a tu su obiljezavanja i Dana nezavisnosti, skole… i aktivnosti koje prate pripreme svega toga…

      Lako je osudjivati…

      …a i sve ovo na stranu…

      …zapita li se iko koliko snage i strpljenja treba za odrzavanje casa od 45 minuta u ucionici u kojoj je 30ak ucenika, razlicitih karaktera i vaspitanja…

      …moja prijateljica je nedavno rekla “Ima dana kada nemam snage da istrpim nestasluke i svoje djece a kamoli tudje.” …a ono… svi smo mi ljudi… pa i profesori… valjda.

  3. To je urbana legenda. Odmor imamo od 1. 7. do 15. 8. Z. Mjesec zimi je onaj dio januara (1. do 15.) kad niko pri drzavnim firmama ne radi. Sastavni dio vikenda je subota, vrijeme za vannastavne, a obavezne aktivnosti. O onim casovima preko vasih 5 navedenih imate preciznu raspodjelu u tekstu. I, tako…

    1. A o onim radnim danima danima kada ne radite jer nemate casova?Jos ne upoznah profesora koji je svaki dan na poslu nego odrade 3 ili 4 dana a ostalo slobodno…

      1. Oni profesori koji primaju gore navedeni iznos itekako su na poslu svakog dana u sedmici. Jedan ili dva dana ne radi samo profesor koji ima manje casova od norme, a samim tim prima i mnogo manju platu, tako da ti “slobodni dani” su opravdani iznosom koji dobije svakog prvog u mjesecu.

  4. Divni profesore, posljednji dio pisma, brižno njegovanje prijateljstva sa učeničkom, možda je danas najvrijedniji poklon budućim ljudima. Znanje se može steći i uz manje učešće predavača, ali životno ljudsko gradivo bez učitelja se teško stiče. Ostanite to što jeste, ma kako teško bilo. Nagrada Vas čeka u budućnosti ove djece.
    A, poslanici, ponovo u školu u kojoj ćete Vi biti njihov profesor. Što se plate tiče, treba je obračunati po učinku. Bilo bi dobro njihove nezarađenje plate prebaciti vama.

  5. Dragi profesore-i,
    Ja bih vas zaposlila kod privatnika. Da okusite i taj hljeb, pa da, onda, napravite komparativnu analizu.
    I kod privatnika rade fakultetski obrazovani, sa znanjem vise jezika, raznoraznim dopunskim znanjima….
    Taj hljeb je mnogo tvrdji od vaseg.
    Jedva ga prezvacemo.

    1. Draga Patricija, ne sumnjam. No, ja sam naveo stanje u mojoj struci i mom radnom okruzenju. Izvolite vi, zaposleni kod privatnika, navesti vase probleme. Pokusajmo da obezbijedimo sebi bolje uslove, zajedno ili zvak kz svog ugla. Najgora varijanta za sve nas je preracunavanje kome je teze i medjusobna sabotiranja ( ne kazem da ih osjecam u vasoj reakciji, ali ih je bilo u proslosti sa m ogo drugih, a srodnih adresa) koja idu na ruku poslodavcima koji nas, sve zajedno ne cijenecni p… boba.

  6. postujem posao profesora ..sve je to tacno..a to sto funkcioneri poslanici i sta ja znam imaju ogromne plate i sto je uopste ovakvo stanje u drustvu najvise su krivi upravo profesori idrugi intelektualci doktori pisci akademici studenti jer nikad ama bas nikad nijesu ustali i digli glas protiv ..sindikati nijesu opravdanje jer oni rade za vlast i poslodavce. ne ocekujte od sirotinje da mijenja stanje u drustvu. to treba rade SLOBODNI intelektualci

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com